Luka Vlaisavljević

Ikarov let njemačke nade: Od „afričkog Mesija“ do Kopenhagena – sve prije 21. rođendana

Negdje između djetinjeg sna o Zlatnoj lopti i povratka iz Nice bez oproštaja, Jusufa Mukoko je izgubio sve što ga je činilo najuzbudljivijim fudbalskim projektom nove njemačke generacije. Priča koja je počela rekordima i epitetima „afričkog Mesija“, završila je sa cijenom od pet miliona eura, bez pompe, bez navijačkog oproštaja, u hladnom transferu ka Kopenhagenu.

Mukoko je imao sve što fudbal traži – nevjerovatnu statistiku u mlađim kategorijama, debi u Bundesligi sa 16 godina, golove, brzinu, talenat koji je i Erling Haland primijetio već pri prvom susretu. Imao je i nešto više: mitologiju, projekciju nasljednika, gotovo religiozno povjerenje jednog dijela njemačke sportske javnosti.

Ali fudbal ne oprašta ni stagnaciju, ni promašena obećanja, a još manje – krive procjene.

Od obožavanja do dilema

Kada je Samjuel Eto u oktobru 2020. izjavio da bi Barselona trebalo da gradi tim oko Mukoka, bio je to signal da nešto posebno dolazi. Mukoko je tada imao 15 godina i već 141 gol na omladinskom nivou za Dortmund. Sa 13 je javno govorio kako želi da osvoji Ligu šampiona i Zlatnu loptu sa Borusijom. Prvi cilj je ostvario već dan nakon 16. rođendana – profesionalni debi, rekord kao najmlađi igrač u istoriji Bundeslige, a zatim i najmlađi strijelac u ligi, pa i u Ligi šampiona.

No, ozbiljna povreda stopala 2021. tokom nastupa za mladu reprezentaciju Njemačke presjekla je prvi talas entuzijazma. Nova sezona donijela je novog trenera – Marka Rozea, koji je više vjerovao Donjelu Malenu nego Mukoku. U cijeloj sezoni odigrao je 484 minuta, tek jednom počeo kao starter.

Ipak, na kraju te godine donio je Borusiji pobjedu protiv Herte golom koji je podsjetio sve zašto je nekad bio „najveća nada Evrope“. Roze je hvalio njegov napredak, ali šest dana kasnije – više nije bio trener.

Druga šansa i Mundijal koji je sve promijenio

Povratkom Edina Terzića na klupu, a uz zdravstvene probleme Sebastijana Alera i povredu Karima Adejemija, Mukoko je dobio neočekivanu drugu šansu. Jesen 2022. bila je njegova renesansa – deset učestvovanja u golovima u prvih 12 kola Bundeslige, spektakularni gol protiv Bajerna, dupli pogodak protiv Bohuma i titula najmlađeg igrača s 10 postignutih golova u Bundesligi.

Zaslužio je poziv na Mundijal u Katar, gdje je ušao u istoriju kao najmlađi Nijemac na Svjetskom prvenstvu. Ali Flik mu je dao minut tek protiv Japana – u 90. – a Njemačka se vratila kući već poslije grupne faze.

To što nije dobio pravu šansu bilo je razočaranje, ali ono što je slijedilo bilo je još gore.

Dva koraka unazad

Golovi su presušili. Već u januaru 2023. izgubio je mjesto u prvoj postavi, a onda i ligamente zgloba u pobjedi nad Verderom. Kad se vratio u aprilu, Haler je već bio spreman. Mukoko se vratio na klupu. Dao je važan gol protiv Union Berlina, ali Dortmund je sezonu završio neslavno – propuštena šansa za titulu nakon remija sa Majncom u posljednjem kolu.

Ljeto 2023. donijelo je još više rana. Na Evropskom prvenstvu za U21 selekcije, Mukoko je promašio penal u nadoknadi protiv Izraela i doživio rasističke uvrede. Povreda mišića ga je udaljila s turnira, a Njemačka je završila posljednja u grupi.

Agenti, izjave i spakovan kofer

Iako je potpisao novi dvogodišnji ugovor u januaru 2023, u Dortmundu su već bili spremni da ga prodaju. Dolazak Niklasa Filkruga dodatno je zakomplikovao situaciju – Mukoko je pao na treće mjesto među napadačima, iza Filkruga i Malena.

Agent Patrik Vilijams dodatno je narušio odnose: javno je napao klub zbog neispunjenih obećanja u intervjuu za Fabricija Romana, govoreći da "Jusufa žele klubovi iz Engleske, Španije i Francuske". Dortmund nije čekao – uslijedila je pozajmica u Nicu, s opcijom otkupa za 18 miliona.

Ali Francuska nije donijela preporod – dva gola u 22 meča, poslednjih 14 kola bez minuta na terenu, trener Frank Ez je bio jasan: "Trenira dobro, ali ima nas osam u napadu. Moram da biram.“ Mukoko više nije izgledao kao dečko koji će da zamijeni Halanda – djelovao je izgubljeno, preplašeno, lišen onog instinkta koji ga je krasio kao klinca.

Stvarne godine ili samo ozlojeđeni otac

Svu priču oko pada Mukoka i njegove vrijednosti podržala je i izjava, njegovog oca. On je u jednom intervjuu rekao da Jusufa nije njegov biološki sin, kao i da nije rođen 2004. godine nego 2000. 

Da li je ovo istina, ili je samo ozlojeđeni otac se okrenuo protiv slavnog sina, pokazaće vrijeme ali i istraga. Za sada svi papiri govore da je Mukoko rođen 2004. godine. 

Kopenhagen – posljednja stanica ili novi početak?

Vratio se u Dortmund samo da bi mu bio pronađen novi klub. Vrijednost mu je bila na najnižem nivou, a ponude iz „liga petice“ nisu postojale. Kad je stigla ponuda Kopenhagena od pet miliona – Dortmund nije čekao ni minut.

U oproštajnom intervjuu rekao je da "dva srca kucaju u njegovim grudima“. Zahvalio se Dortmundu, fanovima, trenerima i saigračima, rekavši da mu Kopenhagen nudi šansu za potpuno novi početak – s velikim ambicijama i optimizmom.

Možda jeste tako. I dalje ima samo 20 godina. Možda baš Skandinavija, daleko od naslova i pritiska, pruži ono što Dortmund, Nica i reprezentacija nisu mogli – mir i prostor da ponovo pronađe sebe. A možda je Mukoko još jedna priča o tome koliko je tanka granica između „čuda od djeteta“ i „propuštenog talenta“.

Vrijeme će dati konačan odgovor. Za sada, Mukoko kreće iznova – ne kao Mesijev nasljednik, već kao igrač koji pokušava da spasi ono što je ostalo od svog sna.