[ Budimir Bućin ]

PRIČA O MIROSLAVU BOŠKOVIĆU

Galebova glava tvrđa od zida

Prije tačno pedeset godina fudbalska organizacija uzdrmana je do temelja. Do te 1973. godine fudbaler nije mogao da promijeni sredinu, ako mu klub za koji igra nudi uslove po pravilniku. Da udari u "krute" propise drznuo se momak rodom iz Orje Luke - Miroslav Bošković, član Hajduka iz Splita.

Pošto je prethodno u svim instancama njegov zahtjev glatko odbijen, išao je do kraja, do Ustavnog suda Jugoslavije. Malo je ko očekivao epilog u kome će pobijediti popularni Galeb, da pojedinac porazi državu u državi, kako se govorilo za FSJ.

Stavio je karijeru na kocku, ali potpomognut advokatom, prijateljem iz rodnog mjesta, a i sam pri kraju studija na Pravnom fakultetu, išao je glavom u do tada neprobojni zid. Sve se završilo mimo očekivanja. Prvo Bošković, pa ostali kojima je isticao ugovor, bili su slobodni u traženju sredine. Miroslav Bošković je bio, inače, prvi i jedini igrač u istoriji koji je prešao iz Hajduka u Partizan. Splitska publika svojevremeno ni velikom Vladimiru Beari kada je odlazio u Crvenu zvezdu nije oprostila, Boškoviću jeste.

Galeb je poletio u visine.

Miroslavu Boškoviću supruga je iz Splita i prilikom prvog gostovanja Partizana u tom gradu, ujutro je otišao kod kuma. Tadašnji trener Partizana Toma Kaloprević bio je ubijeđen da je pošao u bivši klub da proda utakmicu. I pred početak rekao mu je "Ti si danas rezerva jer si prodao utakmicu". Nijesu pomogla objašnjenja gdje je bio. I, onako ljut, pošao je na klupu Hajduka kod prijatelja Boža Solda. U jednom momentu, a Beograđanima nije išlo, došao je neko sa klupe Partizana i tražio da uđe u igru. Odgovor je bio "Kako kad sam prodao". Na drugi poziv, njegov prijatelj, maser Hajduka, Soldo ga je zamolio da uđe, jer će time pokazat svoju veličinu.  Otišao je do svlačionice, našao nekakav dres i ušao u igru. I prvi dodir sa loptom  - dribling i namješta gol za izjednačenje. Bio je proglašen  igračem utakmice.

Galeb pamti i jednu simpatičnu situaciju na stadionu Hajduka. Kako je uvijek bio u prvom timu, a navijači su mislili tada po protekciji, da se navodno zabavlja sa trenerovom kćerkom, počelo je skandiranje "Zete, zete". On pozdravi publiku, i tek nakon utakmice mu je rečeno o čemu se radilo. On je mislio da govore "Zeta, Zeta", sa čije je obale rijeke.

Ovaj novinar je jedan od rijetkih koji zna odakle mu nadimak Galeb, nije zbog mora, već je na utakmici Hajduka sa reprezentacijom Sovjetskog saveza imao bijeli dres bez broja i kako mu imena nije bilo u protokolu, počelo je skandiranje "Galebe, Galebe". I ostade.

Miroslav Bošković živi na Orjoj Luci i vlasnik je firme začina. Ostao je upamćen ne samo po igrama, bio je i reprezentativac Jugoslavije, već po 1973. godini.