Luka Vlaisavljević

Odjeci Eurobasketa - Njemačka dominacija, Lukina magija, uspon Turske, finska bajka

Eurobasket 2025 ušao je u istoriju kao jedno od najuzbudljivijih kontinentalnih prvenstava posljednjih decenija. Ne samo zbog toga što je Njemačka postala neprikosnoveni vladar evropske košarke, već i zato što su u prvom planu izbile nove priče, novi junaci i nove perspektive.

Turnir u kojem su padali favoriti, u kojem je Španija kao branilac titule ispala već u grupnoj fazi, a Srbija i Francuska ostale bez prilike da uđu u sami finiš, donio je potpuno novu dinamiku.

Naša reprezentacija na kraju poražena od Velike Britanije, pa nije ni stigla do Rige, iako smo je tamo svi vidjeli. Sa svim otkazivanjima ostaje žal jer se čini nekako da je ovo mogao da bude baš turnir na kojem bi mogli da budemo jedna od pozitivnih priča Eurobasketa.

Njemačka je krunisala petogodišnji kontinuitet titula – poslije svjetskog zlata 2023. i olimpijskog četvrtog mjesta 2024, sada je uzela i evropsko zlato, bez ijednog poraza. Ali, priča Eurobasketa ne može se svesti samo na Šrudera i Vagnera. Vidjeli smo turnir u kojem je Janis Adetokumbo za Grčku osvojio medalju poslije 16 godina, i kako je emotivno to proslavio, Luka Dončić pokazao najbolje izdanje otkako je prešao u Lejkerse, Lauri Markanen vodio Finsku do istorijskog polufinala, a tinejdžer Mika Murinen najavio dolazak nove generacije.

Njemačka – šampion kontinenta i svijeta

Njemačka je finalnom pobjedom nad Turskom (88:83) zaključila turnir sa skorom 9-0 i postala tek petaa selekcija u istoriji koja istovremeno drži i titulu svjetskog prvaka i titulu šampiona Evrope. Sistematičan rad Saveza, stabilna generacija i kontinuitet – to je recept kojim su stigli do vrha.

Nisu imali superstara kalibra Vembanjame, Adetokumba, Dončića ili Jokića, ali su imali tim. Denis Šruder je bio lider i vođa, Franc Vagner klasa na oba kraja terena i nek ko bi mogao da se pridružu pobrojanima, a Johannes Tima da Silva i Ajzak Bonga popunjavali rupe. Bonga je baš u finalu bio "X" faktor, neko ko je sve pogodio, odigrao perfektnu odbranu, i bio taj koji je barem za tu utakmicu pobrao sve lovorike. Na kraju titula najboljeg defanzivca turira.

Njemački košarkaški DNK bio je definisan tranzicionom igrom i disciplinom u svakom posjedu.

Ono što je Njemačku izdvojilo od drugih jeste i činjenica da su u rosteru imali više dostupnih ključnih igrača nego konkurenti. Francuska je igrala bez četvorice startera iz olimpijskog finala 2024, Srbija je ostala bez Bogdana Bogdanovića već u grupi, dok je Njemačka bila lišena Moa Vagnera i Johana Voitmana, ali je imala stabilnu jezgru.

Šruder – između Novickog i sopstvene legende

Uoči turnira, Denis Šruder je rekao: „Nikada neću biti voljen kao Dirk Novicki.“

Ta rečenica odzvanja jer je ogolila realnost – Novicki je globalna ikona, član Kuće slavnih, lice jedne NBA franšize. Šruder je lutalica, deseta stanica NBA karijere, čovjek kojem su često zamjerali stil i karakter.

Ali dok je Novicki za Njemačku donio samo srebro na Eurobasketu 2005. i bronzu na SP 2002, Šruder je osvojio sve. Dva najveća turnira poslije Olimpijskih igara otišla su u njegove ruke, a oba puta bio je MVP.

Finale protiv Turske počeo je katastrofalno, sa više faulova nego poena, ali kada je trebalo, pogodio je ključno polaganje i šut sa perimetra koji je odlučio pobjednika. Njegov liderstvo više niko ne dovodi u pitanje.

Šruder možda nikada neće imati Novickijevu slavu u NBA, ali u međunarodnoj košarci postao je sinonim za njemački uspon, baš kao što je Pati Mils postao lice Australije, neko ko u nacionalnom dresu prevaziđe sva očekivanja.

Alperen Šengun – „Bejbi Jokić“ koji više nije beba

Kristaps Porzingis ga je nazvao „Bejbi Jokićem“, taj nadimak ga zapravo prati iz NBA liga, ali na ovom turniru Alperen Šengun je dokazao da je mnogo više od imitacije. Vodio je Tursku do finala i promašio šut za produžetak protiv Njemačke, ali je odigrao turnir za pamćenje.

Statistika govori sve – 21,6 poena, 10,1 skok i 6,6 asistencija u prosjeku, sa ukupno 150 poena, 50 skokova i 50 asistencija – prvi igrač sa takvim učinkom u posljednjih 30 godina. U istoj kategoriji bio je rame uz rame sa Lukom Dončićem.

Na klupskom nivou već je postao All-Star sa Hjustonom, a dolazak Kevina Durenta otvara mu još više prostora. Turska, koja je deceniju bila u sjenci, sada ponovo ima zvijezdu na kojoj može graditi budućnost.

Janis – medalja kao životno dostignuće

Grčka je u utakmici za treće mjesto savladala Finsku 92:89, a Janis Adetokumbo ubacio 30 poena, uz 17 skokova i šest asistencija. Poslije meča je rekao: "Znam da sam osvojio NBA titulu, ali nema osjećaja kao kada igraš za nacionalni tim. Ovo je vjerovatno najveće dostignuće u mom životu“.

Njegovi prosjeci – 27,3 poena, 10,6 skokova i 4,1 asistencija – podsjetili su koliko je dominantan kada je potpuno posvećen reprezentaciji. Za Grčku, ovo je prva medalja poslije 2009. i simbol povratka među velike.

"Mršavi Luka", neka se spremi NBA liga

Novi izgled Luke Dončića bio je tema ljeta, ali tek je Eurobasket pokazao pravu razliku. Brži, eksplozivniji, aktivniji u odbrani – bio je nezaustavljiv. Prosječno 34,7 poena, najbolji strijelac turnira, uz 2,7 ukradenih lopti, sa tripl-dablom protiv Belgije i 42 poena protiv Italije, gdje mu je Alen Omić "pokvario" da ima dva vezana tripl-dabl učinka i tako ispiše istriji prvenstava Starog kontinenta.

Slovenija je otišla dalje nego što se očekivalo, sve do četvrtfinala, gdje su se Nijemci pokazali kao prevelik izazov, uz sudijsku naklonost, koja je na kraju možda i odlučila. Ali Dončić je potvrdio da je ušao u formu i sigurno da je ovo najava sezone u NBA ligi koju navijači Lejkersa jedva čekaju da vide..

Lauri Markanen – finska priča snova

Finska je igrala polufinale Eurobasketa – rečenica koju bi malo ko napisao prije nekoliko godina. Lauri Markanen bio je ključ. Prosjek 23,1 poen i 8,1 skok, a protiv Velike Britanije čak 43 poena i sedam pogođenih trojki.

Njegovo ime se mjesecima vrti u trejd pričama, ali Deni Ejndž drži visoku cijenu. Ovaj turnir samo je potvrdio da je Markanen igrač sposoban da vodi tim i bude lice generacije.

Sada bi ga rado vidjeli u Bostonu, ali veliki ugovor, velika cijena, vjerovatno će ga zadžati još u Solt Lejk Sitiju.

Miika Murinen – budućnost u najavi

Ako je Markanen sadašnjost, onda je Miika Murinen budućnost finske košarke. Tinejdžer iz "Kompas Prepa" u Arizoni, poznat pod nadimkom „Slim Isus“, donio je energiju i zakucavanja koja su ga lansirala u prvi plan.

Prosječno 6,6 poena i 1,9 skokova za 11 minuta igre donijeli su mu nagradu „Zvijezda u usponu“ turnira. Njegov atleticizam i šut obećavaju, ali statistika pokazuje da mora mnogo da napreduje i da izliječi dječije bolesti.

Veliki koledži već stoje u redu – Arkanzas, NC Stejt, Sjeverna Karolina i Djuk. Ali pravi posao tek predstoji. Murinen je podsjetnik da evropska košarka već sada proizvodi novu generaciju koja će preuzeti svjetla reflektora.

Eurobasket kao mapa sadašnjosti i budućnosti

Eurobasket 2025 bio je više od turnira – bio je mapa trenutne i buduće moći evropske košarke. Njemačka je potvrdila da se plan, kontinuitet i timski rad nagrađuju. Šruder je ušao u istoriju, Šengun je postao globalno ime, Janis pronašao emotivnu medalju, Luka ponovo dominira, Markanen vodi malu naciju do velikih snova, a Murinen pokazuje kako izgleda budućnost.

Ako je Eurobasket 2022 bio oproštaj jedne španske generacije, a onaj iz 2017. kulminacija Dončićevog tinejdžerskog čuda, onda će se Eurobasket 2025 pamtiti kao turnir u kojem se Evropa promijenila. Njemačka kao sila, Turska u povratku, Finska kao nova priča i Grčka koja se vraća u vrh.

Ovo je slika kontinenta koji nikada nije bio ovako bogat talentom – od veterana koji žele ostaviti trag, preko zvijezda u punom sjaju, do dječaka koji tek dolaze. Evropa je spremna da oblikuje ne samo svoju košarkašku budućnost, već i budućnost NBA lige.