Luka Vlaisavljević

Kada istorija ima smisla za detalje: Usik i Ali su skoro pa dvojnici

Nakon što je u subotu veče na ispunjenom Vembliju drugi put savladao Danijela Dubou, Oleksandr Usik je još jednom podsjetio svijet boksa da brojke nisu te koje određuju veličinu borca.

U eri superteškaša, Ukrajinac koji se nijednom nije "nabildovao" do granica svojih proitvnika, a ostaje najbolji teškaš planete – zahvaljujući onome što je i Muhameda Alija učinilo besmrtnim: vještina, srce i razum.

I tu počinju paralele koje je nemoguće ignorisati.

Ne samo zbog toga što su obojica olimpijski šampioni, ne samo zbog toga što su harizmatični lideri svojih generacija – već zbog toga što ih vežu nevjerovatne podudarnosti koje nadilaze ring.

Rođeni istog dana – 17. januar

Teško je zamisliti bolji simbolizam od ovog: Muhamed Ali je rođen 17. januara 1942. godine, a tačno 45 godina kasnije, 17. januara 1987, rođen je Oleksandr Usik.

Isti brojke, isti stil

Usik i Ali dijele gotovo identične fizičke karakteristike – visoki su 191 cm, imaju isti raspon ruku od 198 cm i borili su se oko težine od 100 kilograma.

Ni jedan ni drugi nisu bili najkrupniji u svojoj eri. Ali je često bio lakši od rivala poput Lista i Formana, baš kao što je Usik bio inferioran na vagi u odnosu na Džošuu, Fjurija i Dubou

Ali kao i kod Alija, te brojke nijesu bile prepreka. Naprotiv - bile su dio strategije.

Usik, poput Alija, koristi noge, ugao, pamet i tajming da nadigra protivnika, ne da ga nadjača. I to funkcioniše.

Posebno kad su ulozi najveći.

Olimpijsko zlato – pa uspon ka vječnosti

Muhamed Ali, tada još pod imenom Kasijus Klej, osvojio je zlato u Rimu 1960. godine, sa samo 18 godina. Usik je briljirao u Londonu 2012. kao šampion u teškoj kategoriji – klasu ispod Entonija Džošuе.

Obojica su po izlasku iz amaterskog boksa ubrzo zagospodarila svijetom. Ali je kao profesionalac osvojio titulu 1964. protiv Sonija Listona, Usik je uzeo sve u kruzer kategoriji prije nego što je šokirao Džošuu i postao šampion i među teškašima.

Povratak protiv sumnji – kao kod Alija

Nisu mu vjerovali. Kad je tek došao među teškaše, mnogi su sumnjali da će se Usik nositi s fizički jačima.

Podsjećalo je to na 1974. i borbu „Rumble in the Jungle“, kad su Aliju predviđali kraj protiv Džordža Formana. Ali ih je sve razuvjerio.

Usik je to učinio već protiv Džošuе, a zatim i protiv Fjurija – dva puta.

Sada je protiv Danijela Diboua drugi put potvrdio dominaciju. U prvoj borbi primio je kontroverzno udarac ispod pojasa, preživio je i pobijedio.

U revanšu na Vembliju nije ostavio mjesta sumnji. Tehnički precizan, taktički savršen, mentalno čvrst – Usik je demonstrirao da su stil i mozak i dalje najopasnije oružje jednog šampiona.

Istorija voli da se ponavlja

Muhamed Ali je tokom karijere tri puta bio svjetski apsolutni šampion. Usik je protiv Duboe po treći put potvrdio apsolutnu dominaciju. 

I mada je teško porediti dvije ere koje su oblikovane različitim kontekstima, jedno je jasno – Usik je najbliži nasljednik Alijeve filozofije: da boks nije samo borba tijela, već i borba duha.

U vremenu kad dominiraju veličina, mišići, sirova snaga on nudi podsjetnik da se i dalje može pobjeđivati stilom.

A baš kao što je Ali ostao upamćen po citatima i porukama koje nadilaze ring, tako i Usik u svakom intervjuu podsjeća na rat u Ukrajini, šalje poruke mira i govori s dubokom emocijom.

Ali će uvijek biti mnogima "najbolji svih vremena", ali ako je ko prišao tome da može u isti koš onda je to definitivnu Ukrajinac. Ne samo po brojkama, gotovo nevjerovatnin identičnim paralelama, nego po suštini, filozofiji.

Ako postoji linija koja spaja Muhameda Alija sa savremenim boksom, zove se Oleksandr Usik.