DJEČAK IZ BUDVE

Muške suze Aleksandra Uskokovića

Već danima, od onog čuvenog finalnog srpsko-crnogorskog vaterpolo meča u Kombank areni, traje u medijima, po društvenim mrežama i svuda, potraga za identitetom dječaka koji - u crnogorskoj kapi sa brojem šest i crvenom crnogorskom dresu - uplakan stoji, usamljen u moru ushićenih srpskih navijača

Posebno će se, kao dirljiv trenutak jedne velike utakmice, pamtiti suze dječaka iz Budve u samom finišu kada je postalo jasno da ajkule neće osvojiti zlato - jedan je od mnogobrojnih komentara na regionalnim portalima.

Dirljivo, ali ne i potpuno tačno. Kako to obično biva, istina je nekad interesantnija: suze sedmogodišnjeg Aleksandra Uskokovića nijesu bile na kraju meča Srbija - Crna Gora, kada je već bio odlučen pobjednik. Objektiv fotoaparata zabilježio reakciju mladog crnogorskog navijača u prelomnom času meča, kada sudije poništavaju gol Radovića za vođstvo i kada, mimo pravila igre, dozvoljavaju srpskim igračima kontranapad za prvo i odsudno vođstvo u finalu Evropskog prvenstva.

Tada je i najmlađem crnogorskom navijaču bilo jasno ono čega su se mnogi pribojavali - da Crna Gora te noći i na tom mjestu ne smije i ne može biti evropski prvak. Suze koje su potekle u tom času možda jesu bile i simbol nemoći, ali više od svega - dječački ali i muški žal za pravdom koje nije bilo u noći kada su "ajkule" istisnki zaslužile nagradu za muku, znoj i igru.

Ono što su kasnije neki analizirali stručno, neki diplomatski uvijeno, neki i patriotski preoštro, sedmogodišnji dječak iskazao je iskreno. Prosto, nije bilo fer. I tačka.

Aleksandar je jedno od troje djece rođenog Budvanina Srećka Uskokovića, nekadašnjeg vaterpoliste Budve i dugogodišnjeg funkcionera u Vaterpolo savezu Crne Gore. Sada sa suprugom živi u Beogradu gdje vodi biznis a djeca idu u školu. Sportska porodica Uskoković budno je pratila sve utakmice tokom prvenstva u Beogradu i možda bila najsrećnija što se u finalu srijeću rivali ali i sportski prijatelji.

Zato one suze nijesu bile uperene ni protiv koga. Samo ljudski žal za pravdom. Neka su ti proste Aleksandre, pa - kad porasteš - da jednog dana daš odlučujući gol da nekim drugim dječacima izazoveš osmjeh na licu.

(Pobjeda)