Туфик Софтић

JAPAN KOD ANDRIJEVICE

Selo malo, al’ čuveno

Niko ne zna kako je i kada jedno andrijevičko selo ispod Komova dobilo naziv Japan, ali je to ime izazvalo veliko interesovanje medija i zahvaljujući tome pročulo se do dalekog Japana, na krajnjem istoku.

“Japanski diplomate su nam dolazili u posjetu više puta, a posljednji put su nam donijeli originalne trešnje iz te daleke zemlje, koje su u znak velikog prijateljstva zasađene u našem selu”, priča seljanin Radenko Janković.

On kaže da je selo moglo dobiti ime po tome što bi se za njega moglo reći da je “selo izlazećeg sunca”.

“Jutarnje sunce uvijek prvo obasja vrhove Koma i ovo selo. Možda je to nekada doveo u vezu sa zemljom izlazećeg sunca, ali niko živ ne pamti kada je to bilo. Selo se tako zove koljenima unazad”, kaže ovaj čovjek.

Bilo kako bilo, saobraćajna tabla sa natpisom Japan, na našem i japanskom pismu, dočekuje svakog putnika namjernika u ovaj živopisni i turistički, ipak, nedovoljno valorizovani kraj.

Da se život u najudaljenijem andrijevičkom selu polako gasi, uvjeriće se svako ko se uputi ka tom mjestu smještenom ispod same planime Kom. 

Pored tradicionalnog gostoprimstva ponosnih mještana,  treba se dobro namučiti kako bi se došlo do nekog sagovornika, jer u Japanu zimi boravi svega nekoliko domaćinstava, i to uglavnom staračkih.  

Priče o potkomovskom Japanu koje su obišle skoro sve kontinente nijesu doprinijele zaustavljanju izražene migracije stanovništva koje decenijama, zbog teških uslova za život, odlazi u srećnije krajeve, vraćajući se jedino ljeti da obiđe svoja imanja i evocira uspomene na vrijeme kada je svaka kuća  ispod Komova brojala po maker deset članova.

“U našem selu je zatvorena i zapuštena škola u kojoj su svojevremeno radila dva učitelja, vaspitavajući brojne generacije učenika. Zapuštena je i propala i stara vodenica. Više ne melje žito jer ga u ovom kraju nema. Nema ko da sadi, a nekada su ovdje žitaricama bile zasađivane značajne površine”, priča Radenko.

Sve malobrojniji mještani ističu da su ponosni što se  njihovo selo tako zove. Kažu da je lijepo to što se o crnogorskom Japanu čulo širom svijeta, ali su nezadovoljni što, zbog neravnomjernog regionalnog razvoja, slabog ulaganja u sjever Crne Gore i niz drugih otežavajućih okolnosti, to selo polako praktično nestaje sa mape.

“Brojni mediji su zabilješili kako je  2008. godine ambasador velike azijske države Japan Tadaši Nagai posjetio potkomovski Japan. Objavili su koliko je Nagai bio oduševljen što jedno malo mjesto u Crnoj Gori nosi ime njegove zemlje. Nakon toga Nagai je, u znak pažnje i poštovanja prema narodu ovog kraja, andrijevičkom Domu zdravlja uručio vrijednu donaciju japanske vlade”, podsjeća Radenko.

On kaže da je država s jedne strane oživljavanjem bivše vojne kasarne u Jošanici i njenim pretvaranjem u centar za rekreaciju učinila da se maker nešto pomjeri sa mrtve tačke, ali je zato davanjem dozvola za izgradnju malih hidroelktrana, devastirala rijeke, a samo na teritoriji ovog potkomovskog sela ima ih tri.

“Tu više nema ko ni da se pobuni. Pritisnuto teškim uslova za života, selo postaje sve više pusto. Ako se u narednom periodu nešto ne uradi, plašim se da će Japan ispod Komova postati ničija zemlja”, kaže Radenko.

Njegovo mišljenje dijele i ostali mještani koji pričaju da su loša infrastruktura i nedostatak radnih mjesta glavni uzročnici zbog kojih narod napušta Japan. 

Dragoslav Babović tvrdi i da je sve manje djevojaka koje žele da se udaju na selu, i da je u Potkomovlju vrlo teško formirati porodicu. 

“U Japanu nema godine da se ne zatvori po neka kuća”, upozorava ovaj čovjek.

On se prisjeća kako je jednom prilikom u njihovo mjesto doputovao novinar japanske novinske agencije „Kjodo“, Takaši Marioka.

“I njega je privukla novinarska znatiželja. Zahvaljujući i njemu, o našem selu se čulo do dalekog Japana. A crnogorski Japan je samo dvanaest kilometara od Andrijevice, a kao da je na kraju svijeta”, kaže Babović.

Biće prije da je selo Japan vazda bilo na kraj srca, svim vlastima. Ali je zato sve bliži koncesionarima kojima je ranije odobreno da na ovom području nemilosrdno, kao i svuda, eksploatišu prirodne resurse, bez koristi za lokalno stanovništvo.