[ Tufik Softić ]

IZ UGLA RADNIKA

Sudbina jedine fabrike termoizolacione opreme

Pretvaranje pogona nekadašnje fabrike “Temovent” u Andrijevici prije osam godina u jednu od većih peletara na sjeveru države, nije previše pomoglo da se ova varoš ne tretira kao “mjera za bijedu”.

Bivša fabrika termoizolacione i ventilacione opreme „Termovent“ poslovala je svojevremeno u sastavu istoimene kompanije iz Beograda, a preduzeće je godinama bilo rentabilno, upošljavajući oko 160 radnika.

U februaru 2004. godine, zbog neizmirenih obaveza prema povjeriocima, uslijedilo je uvođenje stečaja. Tri godine kasnije fabriku je za 310.000 eura kupila beogradska „Montaža“, iako je imovina andrijevičkog „Termoventa“ procjenjivana na milion i po eura.

Nakon toga kapije ovog nekad uspješnog privrednog kolektiva, sa proizvodnim halama koje zahvataju površini od 5,5 hiljada metara kvadratnih, bile su zatvorene.

Bivši radnici sada tvrde kako je Elektroprivreda Crne Gore je prije skoro dvije decenije praktično “oduvala”, „Termovent“ uvodeći mu stečaj zbog duga za utrošenu struju koji je bio manji od 25.000 eura.

“To je tragičan podatak, kada se zna da su neka preduzeća, poput KAP-a, radila punom parom iako su imala milionske dugove po istom osnovu” – pričaju radnici.

Prema njihovim riječima u „Termoventu” je prilikom stečajnog postupka grubo narušen zakon, jer stečaj, kako smatraju, nije uveden čitavoj kompaniji, čije je sjedište u Beogradu, već samo pogonu u Andrijevici.

“Nakon toga fabrika u Andrijevici je prodata kao tuđa imovina iako je ona, jedan kroz jedan, bila u vlasništvu beogradskog „Termoventa“. Takođe, radnici su otpušteni s posla bez primjene adekvatnog socijalnog programa. Nisam nam dodijeljene akcije I jednostavno smo gurnuti u bijedu” – kažu oni.

Ističu da i da je narušen princip jednakosti, odnosno da su uzaludno tražili da se prema njima primijene zakonske odredbe kao u nekim preduzećima u Podgorici i drugim većim gradovima.

“Tražili da se izvrši prodaja fabričke imovine i da se radnicima, u skladu sa godinana radnog staža, isplate otpremnine, jednako kao radnicima KAP-a i svim privelegovanim preduzećima. Mi smo sebe smatrali i smatramo punopravnim građanima Crne Gore. Nismo vanzemaljci, a baš tako su se prema nama ponijeli” – ogorčeni su bivši radnici Termoventa.

Bivši radnici „Termoventa“ ističu da su, potom, pola života proveli na Zavodu za zapošljavanje, primajući po 33 ili 97 eura.

“Ta mizerna primanja nisu vrijeđala samo naše ljudsko dostojanstvo, već i dovodila u pitanje biološki opstanak” – kažu oni.

Od prije nešto manje od deset godina u pogonima njihove bivše fabrike, na Mostu Bandovića, podgoričko preduzeće Biotel D.O.O. organizovalo je proizvodnju peleta, upošljavajući tridesetak radnika, tako da je to danas jedino privredno preduzeće u Andrijevici i jedini pogoni koji su za nešto upotrijebljeni.

U Andrijevici su, osim fabrike izolacionih materijala „Termovent“, zatvorene i sve druge fabrike.

Ova malena varoš na sjeveru Crne Gore sve do dvijehiljadite godine zapošljavala je oko 650 radnika u proizvodnji. Glavni nosioci razvoja ovog grada bili su „Soko Štark“ sa oko 250 radnika, „Termovent“ sa oko 160 zaposlenih, kožna galanterija „Polimka“ sa oko 170 zaposlenih, papirna konfekcija „Pako“ sa oko 35 radnika, „Andrimer“ sa oko 40 zaposlenih, kao i jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.

Naglo smanjena ekonomska moć stanovništva dodatno je ugrozila i uslužni sektor, tako da je došlo do zatvaranja većeg broja prodavnica, zanatskih radnji i smanjenja ugostiteljskih kapaciteta.

Tadašnje centralne vlasti ipak su godinama jurišale na malenu varoš ispod Komova koja je bila u rukama opozicije, prije nego su je uz velika obećanja prelomili i preuzeli 2011. godine.

Nekoliko godina kasnije od silnih obećanja, osim šminkanja trga i ulice, malo šta je učinjeno i ispunjeno. Ni promjena lokalne vlasti od avgusta 2020. godine nije mnogo pomogla, pa Andrijevica prema svim statističim podacima odaje sliku teške socijalne i ekonomske svakodnevice.

Nezaposlenosti u Andrijevici među najvećima je u državi. Sve je jasnije ako se to pretvori u brojke koje kažu da u Andrijevici ima manje od petsto zaposlenih, dok je nezaposlenih još toliko.

Prosječna plata u ovom malenom gradu na sjeveru države iznosi po pravilu je manja od državnog prosjeka. U Andrijevici je više penzionera nego onih koji rade. U gradiću pod Komovima ima oko pet stotina penzionera, a prosječna penzija opet je manja od prosjeka u Crnoj Gori.

Andrijevica je, uprkos obećanjima i infrastrukturnim ulaganjima u malo gradsko jezgro, ostala mjera za siromaštvo i bijedu. Dio te bijede su i bivši radnici jedine fabrike termoizolacione oprame u Crnoj Gori, Termovent.