[ M.Vešović ]

ANTONIJEVIĆ ZA PORTAL

Mora se kažnjavati policijska tortura, EU neće gledati kroz prste

Dokle god se odmahuje rukom i okreće glava od očiglednih slučajeva policijske torture, neće se osjetiti promjena u Crnoj Gori. Ta pažnja i istrajnost u borbi protiv torture je i obaveza u Poglavlju 24, ali ne treba se boriti protiv torture zbog Evropske unije već kako bismo zaštitili svakog građanina, istakao je u intervjuu za Portal RTCG beogradski pravnik i stručnjak za ljudska prava Milan Antonijević.

Antonijević navodi i kako se nikome u procesu evropskih integracija neće gledati kroz prste kada je policijska tortura u pitanju. 

• Slučajevi policijske torture vrlo su dobro dokumentovani u Crnoj Gori. Međutim, kao da izostaje reakcija institucija. Kako to vidite? 

- Organizacije za zaštitu ljudskih prava izuzetno su temeljne u Crnoj Gori, prije svega Akcija za ljudska prava, sa kojom sam godinama sarađivao i čiji izvještaji sadrže zaista neoborive dokaze o policijskoj torturi. Stoga me ne čudi ocjena da su slučajevi torture dobro dokumentovani. Ujedno, ne treba zanemariti ni povjerenje žrtava u organizacije civilnog društva, jer veliki broj slučajeva govori o želji da se slučaj prijavi, istraži i počinioci osude. Dodajem i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore koji kroz Nacionalni preventivni mehanizam reaguje, dokumentuje torturu i prati postupke koji se pokreću protiv policijskih službenika. Ovdje prije svega naglašavam učestalost zlostavljanja kao policijskog metoda kojom se iznuđuju iskazi, na šta se dugi niz godina ukazuje, a djeluje da ta izuzetno loša pojava ne jenjava. Tu dolazimo do riječi koja se polako šunja na našem Zapadnom i ne baš tako otvorenom Balkanu, a to je nekažnjivost. Svaka nekažnjivost otvara na desetine novih slučajeva, jer nekažnjivošću pravosuđe šalje poruku da je to protivzakonito ponašanje poželjno. 

• Unutrašnja kontrola je, čini se, zakazala?

- Ne bih tako oštro kvalifikovao, policija u procesu unutrašnje kontrole, kao što joj i zakon nalaže, provjerava navode, pokreće disciplinske postupke i suspenduje policajce koji prekorače jasne granice. Naglašavam da je za potpunu promjenu ponašanja policijskih službenika, potrebna klima u kojoj policijska tortura nailazi na osudu ne samo društva, države, to jest pravosuđa, već i kolega policajaca. Dokle god se odmahuje rukom i okreće glava od očiglednih slučajeva torture, neće se osjetiti promjena u Crnoj Gori. Ta pažnja i istrajnost u borbi protiv torture je i obaveza u Poglavlju 24, no ovdje se ne treba boriti protiv torture zbog Evropske unije, već kako bismo zaštitili svakog građanina, svakog pojedinca. 

• Da li je dobar predlog da se pravosnažno osuđenima za torturu zabrani obavljanje javnih funkcija? 

- Takav predlog može djelovati dobro u javnosti, no meni to ima pomalo populistički prizvuk, Izuzetno je teško donijeti propis koji ne bi kršio ljudska prava onih koji su osuđeni, a koji su svoju kaznu izdržali, čak i za tako teška krivična djela, kakva je tortura. Vjerujem u javnost Crne Gore, vjerujem i u vašu skupštinu u kojoj se može jasno ukazati na konkretne primjere torture i tako otvoriti polemika na koju već predugo čekamo u cijelom regionu.  No, da bih vam dao dobar i za vaše čitaoce interesantan odgovor, neophodno je da mi date primjer nekoga ko je osuđen za torturu, a da sada obavlja javnu funkciju u Crnoj Gori. Ima li takvih? 

• Moraju li se generalno pooštriti pravila kada su u pitanju takozvana “obavještenja od građana” jer se time otvara prostor za zloupotrebe?

- Svaki slučaj policijske torture koji se dogodi na saslušanju koje se vodi kao "obavještenje od građana“ podjednako je težak kao i policijska tortura nad osumnjičenim prilikom istrage. Veliki je broj slučajeva gdje se nakon policijske torture prikupe dokazi na nelegalni način. Iznuđivanje dokaza mora naići na najoštriju osudu, a i sudovi bi morali ovakve dokaze da izuzimaju iz predmeta, no to zavisi i od spremnosti advokata okrivljenih da se u to upuštaju.

• Može li se očekivati neka vrsta međunarodne reakcije, posebno od Komiteta za prevenciju torture? 

- Reakcija je već tu, imamo izvještaj iz juna ove godine koji je izradio Komitet za prevenciju torture i nečovječnog postupanja (CPT ). Ovo stručno tijelo Savjeta Evrope je zasigurno najpozvanije da reaguje, da izvrši provjeru navoda i da u svom izvještaju vrši pritisak na Crnu Goru, prije svega kao zemlju koja želi da pristupi Evropskoj uniji. Nikome se u procesu evropskih integracija neće gledati kroz prste kada je policijska tortura u pitanju i zato je neophodno ući hrabro u borbu protiv nekažnjivosti, ali i biti na terenu, raditi obuke policijskih službenika, kako bi promijenili široko raširenu praksu i blagonaklon stav kada se pređe granica dozvoljenog u istrazi pred policijom.

Potrebno je pod lupu javnosti staviti sve djelove postupka, a ovdje prije svega govorimo o predistražnim postupcima u kojima policija prelazi granice dozvoljenog. Tu bih dodao i Komitet protiv torture Ujedninjenih nacija koji takođe može biti adresa za slučajeve torture na koje se ukazuje. 

Moramo se boriti da u Crnoj Gori, u skladu sa međunarodnim standardima odgovaraju nalogodavci odnosno oni koji su znali, tolerisali i nijesu učinili ništa da se odgovorni za torturu kazne.