A.J.

OSVRT

Svjedok sedmice: Mitar Šušić

Dešavanja u sudstvu, uglavnom, u fokusu su dešavanja ove sedmice. Advokat i funkcioner Nove srpske demokratije Mitar Šušić analizira sedmicu za nama.

Ponedeljak:

Protest ispred SDT grupa koja sebe naziva patriotama. Uz puno uvažavanje svačijeg prava na sve pretpostavke iz krivično-pravnog spektra, mislim da se ovakvim skupovima samo pravi veća šteta. Inače, organizatori ovog skupa i sličnih “patriotskih” okupljanja, svojom neprimjerenom retorikom, rigidnim stavovima i problematičnim ponašanjem kao da imaju zadatak da, poput bivše vlasti, jednu ideju koja ima svoje vrijednosti potpuno razore. Onoliko koliko je DPS razorio ideju normalne i funkcionalne države Crne Gore, toliko ovi pseudo-performeri razaraju smisao crnogorskog nacionalnog identiteta. Toliko bolno, da je i nama koji ideološki ne pripadamo tom polu, žao što se - uslovno rečeno, protivnička ideja - tako očajno zastupa.

Utorak:

Destruktivna matrica obesmišljene ideje izgradnje novo-crnogorskog identiteta nastavila se i danas. Ovog puta, kroz promociju reinstitucionalizacije krvne osvete, kao jedine primjerene reakcije na suočavanje sa vlastitim djelima. Teško da će biti elemenata krivičnog djela u ovom zabrinjavajućem izlivu militarnosti, ali kad se sjetimo zbog čega su sve ljudi hapšeni i pritvarani, mislim da ima dovoljno razloga da se neko bar pozove do tužilaštva.

Srijeda:

Opet Srebrenica. Svake godine po jedna inicijativa, rezolucija, deklaracija. Oni koji nemaju šta drugo da ponude ni sebi ni drugima, oni koji su sve istorijske prednosti kojima su bili blagosloveni potrošili i doveli svoj sistem vrijednosti u najveću krizu u istoriji, nastavljaju sa zavađanjem drugih, videći u tome valjda jedini način da de zadrži neka, makar i lažna globalna relevantnost. Balkanski narodi i dalje su žrtve sopstvenog kompleksa niže vrijednosti i zato dozvoljavaju da im se sa strane plasiraju destruktivne akcije. Ove inicijative imaju za cilj samo podgrijavanje tenzija i otvaranje rana. Kojih ima svugdje.

Četvrtak:

Interesantno je kako se u poslednje vrijeme aktuelizuju neke radnička pitanja koja u prethodnom periodu nisu zavrjeđivala pažnju sindikata. Dok su marljivost, odgovornost i rad sistematski obezvrijeđivani stvaranjem sistema gdje samo ideološka podobnost vodi prosperitetu na radnom mjestu, sindikati su bili “konstruktivan socijalni partner”. Danas, odjednom, protestvuju radnici davno prežaljene Košute, štrajk najavljuju radnici Čistoće… čudan vremenski kontekst.

Petak:

Sudstvo u Crnoj Gori i dalje obezglavljeno, obespravljeno, kompromitovano i uniženo. Vrhovni sud bez predsjednika, Ustavni sa pola sudija koji trguju produženje zakonskog osnova za odlazak u penziju sa izvršnom vlašću, redovni sudovi bez trećine potrebnog broja. Sudijski poziv sve manje izazovan za mlade pravnike, sudijske zarade na nivou od prije deset godina. Sudije sebe ne poštuju, društvo ih ne vidi kao nosioce vlasti,država koristi za šta hoće, kad mora.

Odlika prosvijećenog društva nije ni parlament ni vlada. Pravedno, humano, organizovano i napredno društvo može da postoji i bez takvih, danas uobičajnih, nosilaca vlasti. Nekada su sveštenstvo, monarsi ili despoti često su znali da stvore u mnogim segmentima pravedniji sistem od demokratije. Ono bez čega nema uređenog društva ni civilizacije je sudstvo. Bez suda, država postaje samo skup ljudi na teritoriji, amorfna humana masa osuđena na propast. Ako pogledate najbolje organizovane države svijeta i danas i kroz istoriju, vidite da u njihovom temelju ne stoje ministarstva, agencije i policija, već dobro organizovano i moćno sudstvo.