Tufik Softić

Zbog propalih privatizacija ostala samo sjećanja

Daleke 1969. godine u poznatom regionalnom listu "Sloboda“ u tadašnjem Ivangradu osvanuo je veliki naslov "Jelovica očekuje prve goste“, sa podnaslovom u kome se kaže da je dovršen moderan planinski hotel sa 46 ležaja. Bilo je to veliko slavlje i veliki uspjeh lokalne zajednice i hotelsko-turističkog preduzeća (HTP) "Berane“.

Nedugo potom uslijedili su i naslovi da su pritigli prvi gosti u ovaj elitni ugostiteljski objekat, a hotel „Jelovica“ postao je omiljeno planinsko izletište ne samo za Berance, odnosno Ivangrađane, već i mnoge druge ljubitelje planine i prirode.

Takvih hotela u to vrijeme nije bilo mnogo. Jelovica je živjela svoj puni život i skoro da nije bilo dana da hotel nije bio posjećen. Postalo je vrlo brzo omiljeno mjesto za kolektivne izlete velikih industrijskih preduzeća u kojima je samo u Beranama bilo zaposleno oko deset hiljada radnika.

Danas, čak i sa modernim novim putem koji je Berane i Kolašin preko ove planine, kroz tunel "Klisura“, spojio na svega tridesetak kilometara, niti planina Jelovica, niti hotel "Jelovica“ nisu ni izbiliza valorizovani kao prije više od pola vijeka.

Nije da se to neće desiti, ali od svega još nema ništa, osim što su cijene zemljišta "odletjele u nebo“.

Hotel "Jelovica“ od propasti beranske privrede i njegove brze privatizacije, išao je skoro misteriozno iz ruke, i čitavo vrijeme bio prazan. Prazan i zatvoren je i poslednjih šest godina od kada ga je kupila "Osmanagić kompani“.

Da je kompanija "Osmanagić“ kupila ovaj hotel na najatraktivnijoj lokaciji može se vidjeti iz dokumentacije o kupoprodaji, notarskog zapisa i upisa u katastar, o čemu je Portal RTCG ranije pisao.

Prodajom hotela prekinuta je priča o tome kako se ovaj ugostiteljski objekat i dalje vodi na ruskog državljanina Nikolaja Vailijeviča Šehovcova, koji je bio pod međunarodnom potjernicom i koji je nestao još 2009. godine.

Kupoprodajni ugovor između doo "Jelovica banja“ i "Osmanagić CO“ potpisali su Beranama 18. decembra 2019. godine Zoran Turković, kao izvršni direktor "Jelovica banja“ i Damir Osmanagić, kao izvršni direktor "Osmanagić CO“ doo iz Nikšića.

Kompletna imovina "Jelovica banja“, hotel i zemljište na planini Jelovici, koja postaje sve atraktivnija prolaskom, odnosno izgradnjom novog puta od Berana do Kolašina, uz sami hotel, prodata je krajem te godine za 158.200 eura.

Ruski državljanin Nikolai Vasilievič Kozlov, kao osnivač i jedini stopostotni vlasnik DOO "Jelovica banja“, ovlašćenje za prodaju nekretnina u Crnoj Gori, izvršnom direktoru Zoranu Turkoviću iz Plava, dao je petnaest dana ranije. 

"Prodavac garantuje da su predmetne nepokretnosti slobodne od upisanih i neupisanih prava i ograničenja, kao i da je ne terete nikava potraživanja, osigurana neuknjiženom hipotekom, kamate, porezi i doprinosi“, piše u Ugovoru o prodaji.

Na osnovu tog notarskog zapisa, novom vlasniku je mjesec kasnije, 21. januara 2020., Uprava za nekretnine, PJ Andrijevica donijela rješenje o upisu promjene prava svojine (1/1) sa "Jelovica banja“ DOO Berane, na "Osmanagić CO“ DOO Nikšić.

Pored hotela izgrađenog daleke 1965. godine, "Osmanagić CO“ je postao stopostotni vlasnik zemljišta površine 40.138 metara kvadratnih, na najatraktivnijem mjestu na ovoj planinskoj ljepotici.

Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, a nedavno usvojeni novi Prostorni plan Crne Gore omogućava bitne promjene i donosi pozitivne mogućnosti u pogledu gradnje i valorizacije ove sve atraktivnije planine.

Valorizacija Jelovice, zapravo, tek počinje. Od kada je pušten novi put Berane - Kolašin cijene nekretnina vrtoglavu rastu. Vrijednost hotela „Jelovica“ i 40.000 metara kvadratnih zemljišta sada ima mnogo više nula nego kada ga je kupila "Osmanagić co“.

Neko je sve to 2019. godine stavio na papir i dobro sračunao, samo je nejasno zbog čega novi vlasnici hotel praktično drže zatvorenim i još nisu uložili ništa u njegovu rekonstrukciju ili eventualno započeli izgradnju novih hotelskih kapaciteta na zemljištu koje pripada hotelu.

Ostaje samo bojazan da, ovakav kakav je danas, hotel ne bude srušen, da bi na njegovom mjestu nikli možda novi takozvani rizorti sa pet zvjezdica i planina doživjela "betonizaciju“. Ostaće u tom slučaju samo sjećanje na vrijeme od prije pola vijeka, stare fotografije, kao što su ove iz jedne privatne arhive, i novinski natpisi koji svjedoče o vremenima kada se možda nije živjelo bolje, ali jeste srećnije.