[ RTS ]

PRAVOSLAVNI PRAZNIK

Danas je Đurđevdan

Pravoslavne crkve i vjernici koji poštuju Julianski kalendar danas slave Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru. Prema narodnim običajima, Đurđevdan je praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre usjeve.

Praznik Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru, jedna je od najčešćih slava pravoslavaca na Balkanu.

Đurđevdan se u narodu smatra za granicu između zime i ljeta, praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre usjeve.

Crkva na taj dan obilježava pogubljenje Svetog Georgija, koje se desilo 23. aprila 303. 

Đurđevdan je praznik koji se odnosi na narodne običaje, od kojih je glavni pletenje vijenaca od bilja, umivanje biljem, kupanje na rijeci.

Jedan od narodnih običaja je i da uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama, i kapije. To se čini da bi godina i dom bili berićetni, "da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru".

Ponegdje je običaj da se zelenilom kiti na sam Đurđevdan pre zore, odlazi u prirodu na "đurđevdanski uranak", na neko zgodno mjesto u šumi koje se izabere, na proplanku ili pored rijeke.

Na đurđevdanskim urancima mladi se opasuju vrbovim prućem - "da budu napredni kao vrba", kite zdravcem - "da budu zdravi kao zdravac", koprivom "da kopriva opeče bolesti sa njim" i selenom - "da im duša miriše kao selen".

Sveti Georgije ubiva aždahu

Slavni svetitelj rodio se u kući bogatih roditelja u Kapadokiji. Kad mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se preselila u Palestinu, gdje je dečak odrastao.

Već u dvadesetoj godini dospio je do čina tribuna u službi cara Dioklecijana. U to vrijeme car je započeo veliki progon hrišćana, a mladi Đorđe je stupio pred cara i odvažno rekao da je i on hrišćanin. Time je započelo njegovo stradanje za jveru.

Tamnica, okovi, krvave rane po cijelom tijelu i sva druga strašna mučenja nisu pokolebali mladića. On se neprestano molio Bogu i Bog ga je isceljivao i spasavao smrti na veliko divljenje naroda. Kada je Đorđe molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili vjeru Hristovu, a među njima je bila i careva žena Aleksandra.

Car je najzad odlučio da Đorđa i svoju ženu osudi na smrt siječenjem glave. Carica je izdahnula na stratištu prije pogubljenja, a Sveti Đorđe posječen je 303.

Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odijelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Nešto dalje od njega, stoji jedna žena u gospodskom odijelu (vjerovatno carica Aleksandra). Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je "proždirala" brojne nevine hrišćane.

Sveti Georgije ju je, po verovanju, pobijedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac "neznaboštvu".

Pod pobjedom koju je Sveti Georgije odnio nad aždajom verovatno se misli na zaustavljanje progona hrišćana koji je sprovodio car Konstantin.