Tomas Lačan  [ DW ]

06. 05. 2024. 06:38

Zabranjeno oružje u ratu u Ukrajini

Hlorpikrin je otrovna, gusta tečnost s krajnje penetrantnim mirisom. Ako ljudi dođu u kontakt sa njom, može da izazove plikove na koži, nadraži oči ili da prouzrokuje probleme s disanjem. Naročito je opasno to što isparenja te tečnosti, ako se udahnu, napadaju krvne sudove u plućima.

Posljedica je otok pluća koji izaziva disajne šumove i iskašljavanje krvi. U krajnjem slučaju to može dovesti i do smrti. Već u Prvom svjetskom ratu ljudi su znali kakvo pogubno djelovanje ima ta supstanca. Prvobitno je hlorpikrin razvijen kao pesticid. Ali, ruska vojska ga je pretvorila u bojni otrov. I njemačka vojska ga je od 1916. koristila kao bojni otrov u gasnim granatama na francuskom frontu.

Hemijsko oružje u Ukrajini?

Više od stotinu godina kasnije ruska vojska je navodno ponovo upotrijebila taj bojni otrov. To Moskvi predbacuje američko ministarstvo spoljnih poslova. Ruske trupe navodno upotrebljavaju i druge bojne otrove. Cilj je, tvrdi Pentagon, da se potisnu ukrajinski vojnici iz utvrđenih rovova kako bi se postigla taktička prednost na bojnom polju.

Ako se potvrdi da je to tačno, to bi bilo kršenje međunarodne konvencije o hemijskom oružju. Ona je stupila na snagu 1997. i zabranjuje razvijanje, proizvodnju, skladištenje i upotrebu hemijskog oružja. Osim toga ta konvencija propisuje da sve postojeće hemijsko oružje mora biti deklarisano i do 2012. uništeno pod međunarodnim nadzorom. Da se to nije svuda učinilo pokazalo se na primjer u ratu u Siriji, kad je vojska tamošnjeg vladara Bašara al Asada navodno izvela napad hemijskim oružjem u jednom predgrađu Damaska.

Rusija je svojevremeno posjedovala najveće količine hemijskog oružja na svijetu, ali je i ona potpisnica Konvencije o zabrani hemijskog oružja. Organizacija za zabranu hemijskog oružja (OPCW) potvrdila je 2017. da su svi ruski bojni otrovi u međuvremenu uništeni. Kremlj je odmah demantovao upotrebu hemijskog oružja u Ukrajini. Ali, atentati na Sergeja Skripalja i Alekseja Navaljnog pokazuju, da u Rusiji i dalje postoji hemijsko oružje – i da se još koristi.

Kasetne bombe na ruskoj i ukrajinskoj strani

Sigurno je dokumentovano da su nakon izbijanja rata u Ukrajini februara 2022. više puta korišćene kasetne bombe. Po navodima organizacije za ljudska prava Hjuman rajts voč (Human Rights Watch) ruske snage su od početka invazije koristile najmanje šest vrsta kasetnih bombi. I ove nedjelje Rusija je navodno napala lučki grad Odesu koristeći i kasetne bombe.

Ali, kasetne bombe koristi i ukrajinska vojska. Jula 2023. američki predsjednik Džo Bajden je odobrio isporuku kasetnih bombi Kijevu. Te bombe eksplodiraju u vazduhu i onda se na velikom području rasprše stotine manjih bombi, koje ne eksplodiraju sve odmah. Tako one i nakon više godina predstavljaju smrtonosnu opasnost za ljude koji tu žive. I kasetne bombe su zabranjene od 2010. Sporazumom o kasetnim bombama. Ali, ni SAD ni Rusija ni Ukrajina nisu potpisale odgovarajući sporazum.

Masovna upotreba mina u Ukrajini

Ukrajina je trenutno najminiranija zemlja na svijetu. U međuvremenu je zakopano više miliona eksplozivnih sredstava na površini koja je dvostruko veća od Austrije. Već više od godinu dana na istoku Ukrajine se vodi rovovski rat. U tom periodu se linija fronta minimalno mijenjala. Da bi odbranile svoje položaje obje strane koriste protivtenkovske mine koje se postavljaju u širokom pojasu na obje strane linije sukoba. Da bi se otežalo razminiravanje između protivtenkovskih se postavljaju protivpješadijske mine, a one su zabranjene od 1997. godine. Ukrajina je potpisala taj sporazum, zajedno sa još 163 zemlje, ali Rusija nije.

Naročito dramatične posljedice je imalo dizanje u vazduh brane Kahovka, istočno od Hersona u leto 2023. Jer, poplava koja je tako nastala odnijela je i brojne mine za koje više niko ne zna gdje su i koliko ih ima.

Fosforne bombe na Marijupolj i Bahmut

Fosforne bombe se sastoje od bijelog fosfora i mješavine sirovog benzina i kaučuka i koriste se, između ostalog, kao bombe koje izazivaju požar. Same se zapale u kontaktu sa vazduhom, a temperatura pri sagorijevanju dostižei 1300 stepeni. Prilikom eksplozije fosforna bomba se rasprsne na hiljade užarenih kuglica. I najmanje količine mogu izazvati najteže opekotine, a osim toga isparenja bijelog fosfora su izuzetno otrovna.

Upotrba fosfornih bombi protiv civila i gradskih područja je zabranjena Ženevskom konvencijom, ali ne i u potpunosti. Ukrajina optužuje rusku vojsku da je fosforne bombe koristila u borbama oko Azovske čeličane u Marijupolju kao i u Bahmutu. Moskva to opovrgava.

Od zemalja koje ju podržavaju Ukrajina je zahtijevala da joj isporuče i fosforne bombe za odbranu, ali ih nije dobila.

Uranijumska municija za Kijev

Sjedinjene Države su Ukrajini isporučile uranijumsku municiju koje može da probije oklop. Radi se o municiji koje ima omotač od osiromašenog uranijuma i koja zbog njegove čvrstoće može da probije oklop. Uranijumska prašina se oslobađa unutar oklopa i zapali se u kontaktu sa vazduhom, tako da izgori sve što je u kabini. Nema međunarodne konvencije koja bi zabranjivala uranijumsku municjiju.

Ipak, stručnjaci upozoravaju na dugoročne posljedice za zdravlje ljudi zbog uranijumske prašine koja ima radioaktivnost slabijeg intenziteta. Za vrijeme rata u Iraku 2003. godine upotrebljene su stotine tona uranijumske municije.

Prema jednom izvještaju Organizacije međunarodnih ljekara za sprječavanje atomskog rata (IPPNW) na područjima na kojima je korišćena uranijumska municija uočen je osjetan porast deformacija fetusa, oboljenja od raka i drugih zdravstvenih problema. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEO) nisu, međutim, do sada mogle da potvrde povećanu ugroženost civilnog stanovništva.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.