Olga Tihomirova  [ DW ]

17. 07. 2025. 11:48

Vitalij Kličko za DW: „Potrebne su sankcije, a ne 50 dana“

Predsjednik SAD Donald Tramp 14. jula dao je Vladimiru Putinu dodatnih 50 dana da postigne mirovni sporazum sa Ukrajinom. Istovremeno je zaprijetio uvođenjem sekundarnih carina trgovinskim partnerima Rusije, ukoliko mu to ne pođe za rukom.

Šta o tome misli gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko? Šta je Ukrajini još potrebno da bi se zaštitila i sa kakvim se izazovima suočava rukovodstvo ukrajinske prijestonice danas? O tome za DW govori Vitalij Kličko.

DW: Gospodine Kličko, Donald Tramp dao je Vladimiru Putinu novi rok, ali je istovremeno otvorio mogućnost da se Ukrajina snabdje novim oružjem. Kako ocjenjujete predloge predsjednika SAD?

Vitalij Kličko: Ne razumijem zašto sada tih 50 dana. Tokom tih 50 dana Rusi mogu da prikupe snagu. Tokom tih 50 dana Rusi mogu da ubiju još više civila. Uvjeren sam da moraju da se uvedu oštre sankcije, jer bi to imalo efekat odvraćanja.

Uvjeren sam da bi i mi trebalo da iskoristimo taj period. Polazimo od toga da ćemo u tih 50 dana moći od naših partnera da dobijemo još više savremenog oružja koje nam je do sada nedostajalo. I zahvalni smo našim partnerima.

Uvjeren sam da Putin razumije samo jezik sile: on poštuje jake i ne obazire se na slabe. Dakle, moramo biti jaki. Samo zajedno i udruživanjem snaga možemo biti jaki. Kada je riječ o daljoj podršci, računamo na naše partnere, na oštre sankcije i isporuke oružja.

Tramp je, međutim, najavio i isporuku dodatnog oružja, uključujući i nove sisteme protivvazdušne odbrane „Patriot“. Ranije ste izjavili da je grad Kijev zaštićen sa samo dva takva sistema. Najnoviji brutalni napadi Rusije, u kojima su korišćene stotine dronova i raketa, pokazuju da ta protivvazdušna odbrana nije dovoljna. Kakva je zaštita Kijevu još potrebna?

Trenutno nisam spreman da govorim o tome koliko sistema „Patriot“ i drugih PVO-sistema imamo. Moći ćemo da kažemo „dovoljno“ tek kada se rat završi. Danas smo u našem gradu, kao i u drugim gradovima Ukrajine, neprekidno izloženi masovnim napadima i kombinovanim udarima. Protivvazdušna odbrana je ključni izazov za svaki grad, ne samo za prijestonicu.

„Danas svako u Ukrajini rizikuje život“

Masovni napadi posljednjih nedelja zahtijevaju veće napore da bi se sanirale posljedice…

Kako da se nosimo s posljedicama kada je prošle nedelje više od 30 ljudi izgubilo život? Njih ne možemo vratiti. Kuće su uništene, a njihova obnova će trajati mjesecima, možda čak i godinama.

Dajemo sve od sebe da pomognemo svima koji su u nevolji i kojima je pomoć potrebna, ali naši resursi su ograničeni. Otvoreno priznajem da, uprkos modernim tehnologijama i modernom oružju, ne možemo u potpunosti da garantujemo bezbjednost svih ljudi u prijestonici i u drugim gradovima Ukrajine, ako se ovakvi masovni napadi nastave.

Danas svako u Ukrajini rizikuje život: dronovi mogu svakog trenutka da padnu, i može biti novih žrtava. Zato svaki Ukrajinac ima samo jednu želju i jedno pitanje: kada će se ovo završiti?

Nadamo se da ćemo rat moći da okončamo diplomatskim putem. Ali, budimo iskreni: diplomatski put ne odgovara ni Putinu, a ni mnogim Ukrajincima. Nikada nećemo reći da dio Ukrajine koji je danas pod ruskom okupacijom više ne pripada Ukrajincima. To je naša zemlja, naša država koju branimo. Vrlo je teško pristati na predaju dijela teritorije. Da, to bi mogao biti takozvani kompromis, ali ipak…

„Rusija želi da posije paniku“

Kako biste procijenili ukupnu štetu nanesenu Kijevu tokom sveobuhvatne ruske agresije? Imate li neke brojke?

Više od 1.600 stambenih objekata je uništeno. Više od 300 civila je ubijeno. Ukupan broj uništenih objekata je oko 3.000. Razaranja ima u svim djelovima grada.

Više puta sam sebi postavio ključno pitanje: koji je cilj napada na miran grad i ubijanja mirnih ljudi? Uništavanje kritične infrastrukture, oduzimanje struje, vode i grijanja ljudima? Dugo sam razmišljao o tome.

Postoji samo jedan odgovor: sijanje panike, izazivanje depresije i straha među ljudima, kako bi svi spakovali kofere, otišli negdje u Evropu, napustili zemlju i prepustili je agresoru. Nema drugog odgovora na to pitanje.

Kako napreduje obnova u Kijevu? Odakle dolazi novac za to?

To je uglavnom novac iz gradskog budžeta. Takođe tražimo sredstva iz državnog budžeta. Ona se koriste, na primjer, za obnovu uništenih objekata. Ako je šteta toliko velika da ljudi više ne mogu da žive tamo, mi im plaćamo kiriju za stanovanje.

Pružamo pomoć kada su uništeni vrtići i škole – do danas je uništeno više od 200 obrazovnih ustanova. Djeca moraju da idu u školu i to mora da pokrije lokalni budžet. A to je mnogo novca.

Sada gradimo skloništa, što nikada ranije nismo radili – rat nas na to primorava. Naravno, situacija je teška. Privreda ne funkcioniše, logistika je uništena, nedostaje radne snage za obnovu, jer su stotine hiljada ljudi već mobilisane i brane zemlju.

Suočavamo se sa brojnim izazovima, a najveći među njima je obnova sistema neophodnih za život.