Oliver Piper  [ DW ]

02. 08. 2025. 07:05

Zašto je natalitet u Njemačkoj i dalje u padu?

Kada je Julija Brandner, 30-godišnja influenserka i komičarka, nedavno predstavljala svoju knjigu „Ne šalim se“ (I'm not kidding), suočila se sa žestokim kritikama. Jedna 72-godišnja majka troje djece optužila ju je pred publikom da je sebična. Istovremeno, njena knjiga, u kojoj ona otvoreno i sa humorom objašnjava zašto nikada nije željela da zatrudni i zbog čega se podvrgla sterilizaciji, izazvala je i mnoge pozitivne reakcije.

Što se tiče mržnje s kojom se suočava, Brandner kaže: „Žigosani ste kao revolucionarka. Ako kažete da ne želite djecu, vrlo brzo vas okrive za sabotažu penzionog sistema i međugeneracijskog ugovora, i da ste zapravo krivi za izumiranje čovječanstva.“

Kritike na račun Julije Brandner podstaknute su brojkom koju mnoge žene, a posebno one mlađe, doživljavaju kao napredak u smislu samoodređenja. Drugi pak u tome vide nagovještaj pada prosperiteta i sve manjeg broja stanovnika. To je broj 1,35 – toliki je prosječan broj djece rođene po ženi u Njemačkoj u 2024. godini. Ili, prema apsolutnim brojkama Saveznog zavoda za statistiku: te godine rođeno je 677.117 djece – što je 15.000 manje nego 2023.

AfD koristi pad nataliteta kao temu

Julija Brandner – koja je da bi dobila dozvolu za sterilizaciju morala čak da dostavi i izvještaj psihijatra o svojoj mentalnoj sposobnosti – bila je donekle iznenađena intenzitetom rasprave oko njene knjige. Kaže da uočava „pomak udesno u nestabilnim vremenima“ – pomak ka tradicionalnijim vrijednostima, po kojima bi žene ponovo trebalo da budu u kuhinji i da brinu o djeci.

Alternativa za Njemačku (AfD), djelimično krajnje desničarska stranka, takođe je prihvatila temu pada nataliteta. Ona se zalaže za rađanje više djece umjesto imigracije kao način borbe protiv nedostatka kvalifikovane radne snage.

Julija Brandner ukazuje: čak i u 2025. godini, pitanje djece i dalje je gotovo u potpunosti prebačeno na žene. „Posebno su mnoge samohrane majke ostavljene same, dok se očevi premalo pozivaju na odgovornost. Rađanje djece predstavlja ogroman rizik od siromaštva za žene. Ne može biti da, čak i danas, žena mora da žrtvuje sopstveni prosperitet da bi osigurala prosperitet društva“, kaže Brandner.

Stope nataliteta padaju širom svijeta

Njemačka nije jedina zemlja koja se suočava s padom nataliteta. Brojke dramatično padaju širom svijeta – u Južnoj Koreji čak na 0,75. Jedini izuzetak je region Sahela u Africi, gdje žene i dalje u prosjeku rađaju više od petoro djece.

Mihaela Krejenfeld, sociološkinja i koautorka Izvještaja o porodici sastavljenog za vladu Njemačke, uočava da postoji sve jača veza između ekonomskih kriza i neizvjesnosti s jedne i ponašanja u vezi s rađanjem s druge strane. U razgovoru za DW postavlja pitanje:

„Da li je to sebičnost ili jednostavno samostalna odluka kada žene ne žele da imaju djecu? O tome pričamo još od 1970-ih, tako da to nije ništa novo.“

Nove su, međutim, višestruke krize: „Pandemija korone, brze klimatske promjene i visoka inflacija. Ovo je potpuno nova situacija, posebno za mlađu generaciju“, kaže Krejenfeld.

Ilon Mask i „pronatalisti“ zalažu se za više djece

U Sjedinjenim Državama se, pak, pojavljuje kontra-pokret, čiji je najistaknutiji predstavnik najbogatiji čovjek na svijetu. „Pronatalisti“ i Ilon Mask žele da se rađa što više djece.

People who have kids do need to have 3 kids to make up for those who have 0 or 1 kid or population will collapse https://t.co/Gx1N4sW59E

— Elon Musk (@elonmusk) June 26, 2025

I ruski predsjednik Vladimir Putin upozorava Ruskinje da rađaju više djece. Svako ko se zalaže za to da nema djecu može da računa s kaznom i do 4.000 eura, kaže Krajenfeld. Pri tom, kako dodaje, ni dobrobit djece, ni roditelja – a ponajmanje žena – nije u centru pažnje. Naročito kad su u pitanju trudnoće maloljetnica.“

Uslovi pod kojima se djeca rađaju su, dakle, sporedna stvar. Rumunija, prema riječima njemačke sociološkinje, služi kao upozoravajući primjer iz prošlosti istočne Evrope:

„Predsjednik Nikolae Čaušesku sproveo je masovne mjere da poveća natalitet sa 1,8 na 4 u roku od godinu dana – ograničavanjem pristupa kontracepciji i uvođenjem drakonskih kazni za abortus. Rezultat je bila tzv. ’Izgubljena generacija’ u Rumuniji – generacija čiji se roditelji nisu brinuli za svoju djecu, jer ih nisu ni željeli.“

„Jaz u plodnosti“ – razlika između želje i realnosti

A da li se nešto može učiniti da se natalitet poveća bez političkog pritiska? Martin Bujard, zamjenik direktora Saveznog instituta za istraživanje stanovništva i vodeći ekspert za demografske trendove u Njemačkoj, nudi sljedeći odgovor:

„Ako neko ne želi da ima djecu, to je slobodan izbor. To ne bi trebalo da bude stigmatizovano. I sve je prihvatljivije voditi život bez djece“, kaže on i ukazuje da je poenta drugdje:

„Na osnovu empirijskih podataka pokazalo se da je u 2024. prosječna želja za djecom iznosila oko 1,8 i po ženi i po muškarcu. To je znatno više od stope nataliteta od 1,35. Kada bi se te želje ostvarile, imali bismo manje demografskih problema i više prosperiteta na duže staze.“

„Jaz u plodnosti“ je upravo ta razlika između željenog broja djece i realnog nataliteta – što znači da mnoge žene na kraju imaju samo jedno dijete umjesto željena dva. Razlozi su mnogobrojni: partnerstvo dolazi kasno, u javnim diskusijama djeca se sve više doživljavaju kao teret, a ne kao bogatstvo, a i političari ne čine dovoljno.

Zadatak za Njemačku – uskladiti posao i porodicu

Martin Bujard pohvaljuje dosadašnje napore Njemačke u politici prema porodici, poput širenja mreže vrtića i škola s cjelodnevnim boravkom, kao i uvođenja roditeljskog dodatka početkom 2000-ih. Ta promjena paradigme privukla je međunarodnu pažnju, jer je Njemačka decenijama bila među najgorima po stopi nataliteta.

Pa ipak, „iako od 2013. imamo zakonsko pravo na brigu o djeci, to više nije pouzdano jer često nije dostupno. Nedostaje kvalifikovanih radnika u sektoru brige o djeci, a na kraju krajeva i suviše malo novca ulazi u sistem. Kada bi bilo dovoljno sredstava, mogli bismo da razgovaramo i o većim platama za vaspitačice i vaspitače“, kaže Bujard.

Njemačka bi trebalo da uloži više napora u porodičnu politiku, jer trend je zabrinjavajući: 22 odsto žena i 36 odsto muškaraca između 30 i 50 godina trenutno nema djecu, pokazuju podaci Saveznog ministarstva za porodicu.

Mlade visokoobrazovane žene sve češće ne rađaju. Jedini način da se nešto promijeni, kaže Bujard, jeste da se poboljša ravnoteža između posla i porodice:

„Najgori scenario je da ćemo se, s daljim padom nataliteta, dugoročno suočiti s još ozbiljnijim problemima socijalnog osiguranja. To bi značilo manje prosperiteta – doprinosi bi morali da porastu, penzije da se smanje, a uslijedili bi dodatni rezovi u zdravstvu i dugotrajnoj nezi. Nedostatak kvalifikovanih radnika dodatno bi se pogoršao, a to bi moglo djelimično da se ublaži jedino daljom imigracijom.“