Igor Lasić (Zagreb)  [ DW ]

04. 08. 2025. 12:30

Hrvatski branitelji: Potkupljeni i ponekad glasni

Pun naziv državnog praznika o godišnjici akcije „Oluja“, zapravo je prilično složen: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja.

Time se očigledno poručuje da su pripadnici Hrvatske vojske i policije iznijeli glavni teret oslobađanja djelova Hrvatske. No to je odredilo i njihov povlašćen društveni položaj kroz protekle tri decenije.

Danas vojni veterani imaju na raspolaganju statusne, materijalne i političke beneficije, a često ih i koriste na prilično širokom planu.

Štaviše, oni se aktivno upliću u opšti recimo kulturni život, izražavajući se svjetonazorski autoritativno i identitetski obavezujuće.

U takvom nametanju vrijednosti, lako se dogode i zabrane pop-koncerata gostiju iz Srbije, kao što je nedavno bio primjer s onim Bajaginim. Nije pomoglo to što se Bajaga nije politički ničim ogriješio o Hrvatsku.

S druge strane, braniteljska udruženja i grupacije ne ustručavaju se ni fizički, uz prijetnje, zahtijevati od pojedinih hrvatskih vlada da odstupe. Samo ako im nisu po volji – ako naginju ulijevo, a to je u ovom vijeku već dvaput bio slučaj.

U takvim situacijama, pokazalo se, branitelji su tu da odbrane svoj hrvatski narod od njega samog, odnosno njegovog fatalno pogrešnog izbora. Smjesta se ruši idila nacionalnog jedinstva, nastaju političke napetosti i krize.

No raslojavanje između branitelja i ostatka populacije dogodilo se još kod određivanja pomenutih povlastica, recimo s njihovim masovnim penzionisanjem.

Pripadajuća izdašna penzijska primanja lako upadaju u oči pored mizernog prosjeka ostalih penzionera u zemlji. Branitelji su tako distancirani od glavnine svog okruženja, klasno i socijalno.

Retoričko dodvoravanje i manipulacija

Dodajmo tome još malo ilustracije: djeca branitelja imaju prednost pri upisima na fakultete, a oni sami praktično su dobili pravo i na blaži sudski tretman za krivična djela. S tim je zaista teško dalje tvrditi da su ostali jednaki u društvu.

A da je sve počelo imovinskim svojevrsnim potkupljivanjem, uvjeren je i naš sagovornik Pavle Kalinić, takođe branitelj-dobrovoljac, inače stručnjak za bezbjednost i publicista:

„I može se nekad činiti da su na vrhu, ali u stvari su marginalizovani, suštinski razoružani, gurnuti u stranu. Riječ je o najobičnijoj političkoj manipulaciji“, tvrdi on.

„Sve je to počelo, naravno, kad su nakon povratka s bojišta masovno penzionisani dok im se retorički dodvoravalo, umjesto da im se nađe posao. E, ali posla, odnosno njihovih radnih mjesta, više nije bilo. U međuvremenu, dok su oni krvarili, neometano je u pozadini obavljena privatizacija u korist tranzicionih odlikaša“, napominje Kalinić, dodajući kako je riječ o prevari i ucjeni.

„Pomeli su ih“, insistira on, „vezani su povlasticama i faktički nesamostalni, vezani da glasaju za HDZ ili njegove satelite, tako da ih sve upućuje na šank ili čak iglu, umjesto da žive zaista slobodno.“

„Pritom je ta naša najčešća vladajuća garnitura bila i ostala sve samo ne hrvatska. Da ne pominjem opet tu privatizaciju, zapravo pljačku. A znamo da je 15 hiljada ljudi poginulo za ovu zemlju. Više vrijedi jedno kurje oko hrvatskog branitelja, nego cijela ta stranka i vlast. I značajan broj viših oficira je kupljen, samo da ćute. Braniteljske udruge su lutke na koncu, rade ono što im se kaže odozgo. A broj samih branitelja uskoro će biti veći od broja stanovnika, jer i dalje raste. Nas inače ukupno nije bilo više od 30 hiljada, nipošto“, zaključuje ovaj ranjavani veteran.

Politička klopka

Na kraju, sam Pavle Kalinić napominje da prošle nedjelje nije bio na vojnoj paradi u Zagrebu povodom 30. godišnjice akcije Oluja, jer – nije mu se dopao sastav najviših zvanica.

„Želim da se prenese da nemam šta da radim u društvu s dezerterima, a to su ni manje ni više nego prva tri najviša hrvatska dužnosnika: Milanović, Plenković, Jandroković“, rekao je on, nabrajajući prezimena predsjednika, premijera i prvog čovjeka parlamenta.

Dalje smo o toj vrsti političkog odnosa, u kojem su branitelji zatečeni, ukratko porazgovarali i s Nebojšom Blanušom, profesorom političke i socijalne psihologije na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu.

Blanuša se načelno složio s tezom da je riječ o zaglavljenosti veterana u određenom tipu političke klopke, što ih ostavlja kolektivno nezrelima kao izdvojenu društvenu grupu. Umjesto resocijalizacije kroz svijet rada, zavedeni su počastima u tzv. najboljim godinama života.

„Odnosi koje opisujete, između HDZ-ove vlasti i braniteljskih udruga, uspostavljeni su kao model klijentelizma od samog početka njihovog osnivanja. Posebno ucjenjivački je odnos prema udovicama poginulih branitelja – on je čak bio inspiracija za film 'Ministarstvo ljubavi'“, prisjetio se Blanuša.

„No taj film su onda 'na nož' dočekale upravo njihove udruge, što je dio istog klijentelističkog kompleksa“, nastavio je ovaj profesor, napominjući da se o dugoročnim učincima branilačkog statusa nakon penzionisanja razgovaralo još devedesetih godina.

„I kritikovala se tadašnja vlast kao kratkovida. No čini se da su već tada jasno znali šta čine za svoju stvar“, mišljenja je Nebojša Blanuša.

I nakon 30 godina od rata, kritičnim tako ostaje pitanje adekvatne mjere braniteljskog uticaja, dok pojam zahvalnosti iz prazničnog naziva poprima izrazito opipljiv smisao.