Džulijan Rial (Tokio)  [ DW ]

06. 08. 2025. 06:50

Hirošima i Nagasaki: Sjećanje na „crnu kišu“

Japance koji su doživjeli i preživjeli bacanje atomske bombe u Drugom svjetskom ratu nazivaju „Hibakuše“.

Sjedinjene Američke Države su 6. i 9. avgusta 1945. bacile dvije atomske bombe na gradove Hirošimu i Nagasaki. Namjera je bila da se japanska vlada, tri mjeseca nakon savezničke pobjede u Evropi, prisili na kapitulaciju. U obje eksplozije poginulo je oko 230.000 ljudi.

Danas je u Japanu sve manje onih koji iz ličnog iskustva mogu da svjedoče o toma kako izgledaju detonacija atomske bombe i njene dugoročne posljedice. Prema izvještaju tamošnje vlade, objavljenom u martu, ostalo ih je samo još 99.130 – 7.695 manje nego prošle godine. Prosječna starost preživjelih je 86,13 godina.

Zbog zabrinutosti da bi obim i posljedice razaranja izazvanog bacanjem atomske bombe mogli da padnu u zaborav, mnoge organizacije i pojedinci u Japanu angažovali su se s namjerom da se iskustva preživjelih zabilježe i prenesu novim generacijama.

Volontiranje za mir

Jedan od njih je Šun Sasaki. On ima 12 godina i želi da doprinese nastojanjima da se ovo mračno poglavlje nikada ne zaboravi. Sasaki veoma dobro govori engleski. Od avgusta 2021. godine on stranim posjetiocima Parka mira u Hirošimi priča o ratu i atomskim bombama

„Kada sam bio u prvom razredu, prošao sam pored Kupole atomske bombe i zapitao se zašto je još uvijek tamo, iako je uništena“, kaže Sasaki u razgovoru za DW.

Takozvana Kupola atomske bombe nekada je bila industrijska hala, koja je u eksploziji 1945. izgorela do temelja. Danas kao ruševina u modernom gradskom pejzažu opominje na potrebu ukidanja svih vrsta nuklearnog oružja širom sveta. „Istraživao sam na internetu, otišao u Muzej mira i tamo saznao nešto o atomskoj bombi koja je ovde bačena.“

Praunuk priča porodičnu istoriju

Sasakijeva prababa je doživjela bacanje atomske bombe na Hirošimu 6. avgusta 1945. Zvala se Juriko.

„Moja prababa je imala 12 godina kada je bačena bomba. Bila je kod kuće, oko 1,5 kilometara udaljena od centra eksplozije“, priča danas njen praunuk. „Nije zadobila opekotine, jer je bila u kući. Ali je bila izložena jakom zračenju. Kada je evakuisana, na nju je pala crna kiša.“

Tzv. „crna kiša“ počela je da pada 20 minuta nakon eksplozije. Od vodene pare, koja se formirala oko radioaktivnih čestica u vazduhu, nastala je masna, uljana kiša. Lijepila se za kožu i odjeću ljudi. Padala je satima.

Sasaki nikada nije mogao da zagrli svoju prabaku, kojoj je u 38. godini dijagnostikovan rak dojke. U 60. godini i rak debelog crijeva. Umrla je u 69. godini života.

Šta znači bacanje atomske bombe?

Sasaki priča stranim posjetiocima kako je uranijumska bomba, nazvana Little Boy, eksplodirala gotovo direktno iznad današnje Kupole atomske bombe (Spomenika mira), oslobađajući energiju od oko 15.000 tona TNT.

U krugu od 1,3 kilometra gotovo svi ljudi su odmah poginuli. Prema procjenama, ukupno je stradalo oko 140.000 ljudi tokom prve eksplozije atomske bombe u ratu – od teških opekotina ili izloženosti radijaciji – tokom rata i u godinama koje su uslijedile.

„Mnogi posjetioci mi kažu da su došli u Hirošimu jer su mislili da znaju šta se ovdje dogodilo i da je samo grad bio teško oštećen“, kaže Sasaki. „Nakon posjete, ipak kažu da nisu znali šta se stvarno dogodilo.“

„Svi mi kažu da tako nešto nikada ne smije da se ponovi. Mislim da ratovi nastaju jer ljudi ne znaju šta rat zaista znači“, kaže mladi turistički vodič.

„Jedan Amerikanac mi je posle posjete rekao da moramo da zabranimo sve vrste nuklearnog oružja. To me je učinilo srećnim. Jer ako ode i nekom drugom ispriča šta se dogodilo u Hirošimi, pa ta osoba ispriča nekom trećem, tako stvaramo trajni mir.“

„Ne možemo da promijenimo istoriju. Ali možemo da iskoristimo svoja iskustva sa eksplozijom atomske bombe da promijenimo našu budućnost“, dodaje dvanaestogodišnjak.

Kampanja širom svijeta

Tri dana posle Hirošime, 9. avgusta 1945. godine, plutonijumska bomba Fat Man bačena je na Nagasaki. Od nje je poginulo do 80.000 ljudi – usljed same detonacije, kao i zbog kasnijih posljedica poput leukemije i drugih bolesti izazvanih zračenjem.

„Približavamo se vremenu kada Hibakuše više neće biti među nama“, kaže Takuđi Inoue, direktor Muzeja atomske bombe u Nagasakiju.

„Kao grad koji je pogođen atomskom bombom, duboko smo zabrinuti zbog rastućeg rizika od upotrebe nuklearnog oružja. Povod za tu zabrinutost su ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku, kao i uznemirujući događaji na drugim mjestima.“

Muzej je pokrenuo novu međunarodnu kampanju kako bi prenio „realnost“ napada atomskom bombom. Prema uvjerenju inicijatora, razumijevanje toga šta podrazumijeva eksplozija atomske bombe i šta ona znači za generacije ljudi i za grad mora se preniijeti ljudima širom svijeta.

Kampanja protiv zaborava

Inoue želi da vidi više ljudi koji govore o onome što se dogodilo 1945. godine. On želi da prikupi više istorijskih predmeta i dokumenata povezanih sa napadima, kako bi preko njih prenio važnost očuvanja mira.

„Hirošima će ući u istoriju kao prvi grad u kojem je u ratu eksplodirala atomska bomba“, kaže Inoue. „Da li će Nagasaki ostati drugi i posljednji grad zavisi od budućnosti. Ona je u našim rukama.“

U srijedu (6. avgusta) u 8.15 sati, kada je prije 80 godina eksplodirala atomska bomba, zaustaviće se javni život u Hirošimi. U Parku mira biće odata počast civilnim žrtvama. Dio komemoracije je i „Dječje obećanje mira“.

Ove godine će mladi turistički vodič Šun Sasaki održati govor. „Nadam se da će mnogi ljudi doći u Hirošimu. Zajedno ćemo razmišljati o tome kako da obezbijedimo mir“, kaže taj dvanaestogodišnji učenik.