Karla Blajker  [ DW ]

07. 08. 2025. 06:49

Teksas: Džerimendering i poslanici koji bježe

Republikanac Donald Tramp je na funkciji predsjednika SAD već šest i po mjeseci. Za to vrijeme, drži svjetsku ekonomiju u napetosti uvodeći sve nove carine, potresa temelje demokratije, značajno ograničava prava LGBTQ+ zajednice u SAD i pooštrava imigracionu politiku.

Sada je u američkoj saveznoj državi Teksasu opoziciona Demokratska partija riješila da pruži otpor Trampu. Više od 50 demokratskih poslanika u teksaškom Predstavničkom domu napustilo je svoju saveznu državu u nedjelju kako bi spriječili jedno glasanje.

Predstavnički dom u prijestonici Teksasa, Ostinu, može da odlučuje o zakonima samo ako je prisutno najmanje dvije trećine poslanika. Od ukupno 150 mjesta, demokrate drže 62, a najmanje 51 od njih je, prema izvještajima medija, napustio Teksas. Posljedica: nema kvoruma – nema glasanja.

O čemu se glasa u Teksasu?

U centru spora nalazi se tema koja u američkoj politici stalno izaziva buru: podjela izbornih okruga. Predsjednik Tramp želi da Teksas promijeni granice svojih okruga – i to prije međuizbora (midterms) u novembru 2026. Godine na kojima se, između ostalog, biraju članovi Predstavničkog doma američkog Kongresa.

Trenutno republikanci imaju veliku moć, jer pored predsjedničke funkcije drže i većinu u oba doma Kongresa – i u Predstavničkom domu i u Senatu. U tim tijelima se odlučuje o zakonima i imenovanjima na ključne političke funkcije.

Dok svaka savezna država ima po dva senatora, situacija u Predstavničkom domu je složenija – broj poslanika zavisi od broja stanovnika. Teksas je tu drugi po veličini: 38 poslanika, odnosno 38 okruga. U svakom okrugu važi većinski izborni sistem. Ako 51% birača glasa za kandidata A, a 49% za kandidata B, kandidat A postaje predstavnik tog okruga u Vašingtonu. Manjina (u ovom slučaju 49%) ostaje potpuno bez predstavnika – njihov glas je "izgubljen".

Trenutno je 25 od 38 teksaških poslanika u američkom Kongresu iz Republikanske partije. Tramp i njegova stranka žele da ta većina ostane – ili čak da se poveća. U tome im treba pomoći nova podjela izbornih okruga u korist republikanaca – tzv. džerimandering.

Džerimandering? Molim?

Ovaj pojam potiče iz 1812. godine, kada je guverner Masačusetsa, Elbridž Džeri, naložio novu podjelu izbornih okruga. Jedan od novih okruga podsjećao je posmatrače na daždevnjaka (salamander) – pa je u novinama nazvan "gerry-mander".

Novim crtanjem granica okruga može se uticati na to da li u nekom okrugu žive većinom birači republikanaca ili birači demokrata – i koliko će biti takvih okruga.

Pošto Teksas ima republikansku većinu u parlamentu, kao i republikanskog guvernera Grega Abota, smatra se sigurnim da bi nova podjela okruga po Trampovim željama bila usvojena – ako bi se o njoj glasalo.

Ovaj postupak nije nelegalan, već dio političke prakse u SAD. Vrhovni sud SAD je 2019. godine odlučio da savezni sudovi ne mogu presuđivati da li je podjela izbornih okruga pravična za obje strane. Isto važi i u nekim državnim sudovima – ne žele da se miješaju u "čisto političko" pitanje.

Dakle, u nekim državama, kao što je Teksas, granice određuje sama vlada države. U drugima, poput Kalifornije i Mičigena, to radi nezavisna komisija. U nekoliko saveznih država o tome odlučuju sudovi. Šest država ima toliko malo stanovnika da biraju samo jednog predstavnika u Kongres – pa ni nemaju problem sa granicama okruga.

Šta slijedi u Teksasu?

Guverner Abot izjavio je da su demokrate koje su napustile Teksas izgubile pravo na svoja mjesta u Predstavničkom domu jer "ne rade posao za koji su izabrani".

Nije jasno da li guverner zaista ima pravni osnov da smijeni poslanike. Moguće su novčane kazne za kršenje pravila zakonodavne vlasti. Takođe, guverner može sazivati vanredne sjednice parlamenta koliko god puta želi. Kad god se demokrate vrate – glasanje može biti održano.

Guverner je naložio i teksaškoj policiji da pronađe i privede demokrate. Međutim, policija iz Teksasa nema nadležnost van granica države – a većina odbjeglih poslanika nalazi se u demokratskim uporištima kao što su Čikago, Njujork i Boston. Rješenje ovog političkog zastoja nije na vidiku.