Aleksandra Mudreša  [ DW ]

10. 08. 2025. 11:34 1

Crna Gora: Crkva čuva ratnog zločinca Pavla Đurišića

Crnu Goru potresa skandal oko podizanja spomenika ozloglašenom četničkom komandantu iz Drugog svjetskog rata Pavlu Đurišiću, koji je u selu Gornje Zaostro kod Berana, na saboru poštovalaca četničkog pokreta, otkrio mitropolit budimljansko-nikšićki Srpske pravoslavne crkve Metodije.

Nakon što su Đurišićevi sljedbenici fizički i psihički maltretirali novinare i fotoreportere podgoričkih novina „Vijesti" i „Pobjeda", koji su izvještavali sa skupa, nekoliko osoba je privedeno i čeka se pravosudni epilog.

Spomenik nelegalan ali završio u crkvi

Spomenik Đurišiću koji je bio saradnik okupatora i koji je odgovoran za masovna ubistva muslimana, osvanuo je na privatnom imanju Beranca Vujadina Dobrašinovića protiv koga je podnijeta krivična prijava zbog neovlašćenog podizanja spomen-obilježja.

Dobrašinovićevo hapšenje osudili su iz vladajuće Nove srpske demokratije, predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića.

Iako je nadležna inspekcija Ministarstva kulture naložila njegovo hitno uklanjanje, spomenik je samo dislociran i trenutno se nalazi u Hramu Svete Mati Paraskeve u istom selu.

Otkrivajući kip četničkog vođe, mitropolit Metodije rekao je da će spomenik staviti u crkvu - „pa neka sruše crkvu". Ovaj crkveni velikodostojnik poručio je da se ne boje države, odnosno „sile njihove koja ni red na ulicama ne može da uvede", kao ni mladih ljudi u skupim odijelima „koji su zauzeli visoke političke i državne pozicije i misle da mogu da rade kako oni hoće i misle".

Srpska pravoslavna crkva se ovim povodom nije zvanično oglasila pa ostaje otvoreno pitanje da li ova vjerska organizacija i njeni vjernici podržavaju da kip ratnog zločinca bude u crkvi u Beranama.

Ko je bio Pavle Đurišić

Pavle Đurišić je rođen 10. jula 1907. godine u Lješanskoj nahiji, u Crnoj Gori. Prema zvaničnim dokumentima iz Drugog svjetskog rata, on je kao vođa četnika bio je bliski saradnik okupatorskih snaga i nosilac visokog nacističkog odlikovanja - Gvozdenog krsta, lično dodijeljenog od Adolfa Hitlera.

Posebno je zloglasan po masakru nad muslimanskim civilima u Pljevljima, Čajniču i Foči u februaru 1943. godine. Prema brojnim izvorima, njegovi četnici su tada ubili hiljade ljudi, što predstavlja najveći pojedinačni zločin četničkih formacija tokom rata. Nakon sukoba sa ustašama u bici na Lijevča polju, zarobljen je i sa grupom saboraca prebačen u logor Stara Gradiška, gdje je najvjerovatnije 21. aprila 1945. ubijen, a njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

Država dozvolila četnički pir

Poslanik vladajuće Demokratske Crne Gore Boris Bogdanović kaže da je otkrivanjem spomenika Pavlu Đurišiću poslata još jedna loša poruka koja „hrani spiralu podjela u crnogorskom društvu" i dodaje da za to odgovornost snose i oni koji su postavili nezakonit spomenik u Beranama, i oni koji su isto radili u Gusinju, Podgorici, Plavu i drugim mjestima.

„Odgovornost je i na institucijama koje su to tolerisale ili nijemo posmatrale. Ako zakon ne važi jednako za sve, onda on nije zakon nego alat politike podjela", kaže Bogdanović, koji ovdje aludira na spomenik Jusufu Čeliću u Gusinju koji je bio vođa albanske milicije u Drugom svjetskom ratu i takođe saradnik okupatora.

S druge strane, poslanik opozicione Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter kaže da su dešavanja prethodnih dana pokazala da Uprava policije radi u interesu Srpske pravoslavne crkve (SPC) te da je to očigledno iz niza propusta koji su učinjeni a koji su, kako kaže, omogućili „da se četničke horde predvođene Metodijem sprdaju sa državom Crnom Gorom".

„Sve što se dešavalo posljednjih dana vezano za spomenik četničkom koljaču Pavlu Đurišiću pokazalo je da je Uprava policije, kao i komplet sektor bezbjednosti aktuelne parlamentarne većine, u potpunosti podređen interesima Crkve Srbije", kaže Huter.

Kip zločinca u crkvi na sigurnom?

Zašto spomenik nije odmah uklonjen kao predmet izvršenja krivičnog djela i zašto nije izvršen uviđaj, pita se izvršna direktorka Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević. Napominje da se sad gleda „crna komedija" jer je kip Đurišića u crkvi, u koju, po tekstu Temeljnog ugovora sa SPC koji je potpisao bivši premijer Dritan Abazović, policija ne smije da uđe bez prethodnog odobrenja te crkve.

„Ostaje da posmatramo kako će se država prema tome sad postaviti. Podsjećam da je Akcija za ljudska prava na vrijeme upozoravala da se ne zaključuje takva odredba Temeljnog ugovora, jer je protivna pravnom poretku...", izjavila je Gorjanc Prelević za „Vijesti".

Prema Temeljnom ugovoru Vlade sa SPC (član 7), u objektima i prostorima u vlasništvu crkve, državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih organa, osim u slučajevima kad to nalažu razlozi hitnosti zaštite života i zdravlja ljudi.

To u prevodu znači da bi kip četničkog zločinca mogao biti u crkvi na sigurnom.

Dio pravnika, međutim, smatra da Temeljni ugovor ne može derogirati Ustav i zakone i ne stvara „zonu bez zakona" u crkvama. Kako navode, tvrdnja da policija ne smije ući u Srpsku pravoslavnu crkvu bez odobrenja crkvenih organa predstavlja pravnu zabludu bez uporišta u pozitivnom pravu. „Ustav i zakoni imaju jaču pravnu snagu od bilo kog ugovora izvršne vlasti. Ne postoji crkveni azil. Vjerski objekti nisu ekstrateritorijalni niti uživaju imunitet od krivičnog progona. Ne postoji institut ‘utočišta’ u kojem bi osumnjičeni bio nedodirljiv.“

Fotoreporteri žrtve četničke horde

Policija nije uklonila spomenik nego je u dogovoru sa onima koji su ga podigli omogućila da ga sami premjeste u crkvu, a tek onda došla i srušila postolje na kojem je kip Đurišića stajao jedan dan.

Dok su fotografisali premještanje spomenika u crkvu, masa je napala fotoreportere listova „Vijesti" i „Pobjeda" Borisa Pejovića i Steva Vasiljevića, kao i novinara „Vijesti" Balšu Rudovića. Oni su bili praktično kidnapovani sve dok nisu izbrisali slike, a Vasiljević je više puta udaren, dok su Pejović i Rudović psihički maltretirani. Policija je zbog ovoga uhapsila pet osoba, ali je po svjedočenju novinara u napadu učestvovalo znatno više ljudi.

Iz Sindikata medija Crne Gore za DW su kazali da je to nezabilježen slučaj napada na novinare u Crnoj Gori zbog svoje brutalnosti i trajanja, kao i činjenice da su dva neuniformisana policajca koja su bila prisutna sve to mirno posmatrala.

„Policija je ovde potpuno zakazala i ne samo što uopšte nije pratila ovaj skup visokog rizika, nego nije ni stala u zaštitu novinara koji su umalo linčovani", kažu iz Sindikata i traže da se napadači najstrože kazne.

Napad su osudili najviši državni zvaničnici, ali ne i sve partije vlasti, dok je osuda stigla i iz Delegacije Evropske unije, pa će se čitav slučaj pomno pratiti u svetlu daljeg puta Crne Gore ka EU.