Vaslat Hasrat-Nazimi  [ DW ]

15. 08. 2025. 14:42

Avganistan: četiri godine otkako su talibani zauzeli Kabul

U avgustu 2021. godine činilo se da će preuzimanje vlasti od strane talibana uAvganistanu biti samo privremeno. Posmatrači su vjerovali da bi zemlja na Hindukušu pod vođstvom radikalno-islamističke terorističke organizacije bila međunarodno izolovana. Četiri godine kasnije, pokazalo se da su stvari drugačije.

A talibani su se u međuvremenu dobrano učvrstili na vlasti. Toliko čvrsto da su mnoge evropske vlade, uključujući i Njemačku, postepeno normalizovale svoje odnose sa de fakto vladom u Kabulu i prihvatile ih kao sagovornike.

Početkom jula, Rusija je kao prva država zvanično priznala talibansku vladu. „Na ovaj način Rusija preuzima ulogu SAD u Avganistanu, koju su oni dobrovoljno napustili povlačenjem svojih snaga prije četiri godine“, kaže Sardar Rahimi, istraživač međunarodnih odnosa na Univerzitetu Inalko u Parizu, specijalizovan za orijentalistiku.

Kina takođe održava bliske ekonomske i diplomatske veze s talibanskom vladom, koju Peking nije zvanično priznao. Međutim, predsjednik Si Đinping je već u januaru 2024. godine primio talibanskog ambasadora u Pekingu i predao mu akreditive u Velikoj narodnoj dvorani, uz sve protokolarne počasti.

Kini je potreban Avganistan za njen svjetski infrastrukturni projekat, novi Put svile. Izvoz vrijednih sirovina iz Avganistana podržava procvat industrijske proizvodnje u Kini.

Deportacije iz Njemačke

Uprkos zvaničnom odbijanju priznanja talibana, Njemačka ima kanal za komunikaciju s Kabulom preko Katara. Da bi deportovale izbjeglice u Avganistan, zapadne vlade su primorane da sarađuju s tamošnjim vlastima i prave ustupke, kaže stručnjak Rahimi s francuskog Univerziteta Inalko.

Od preuzimanja vlasti od strane talibana, Njemačka je organizovala dva leta za deportaciju u Avganistan. Ukupno je 109 avganistanskih državljana vraćeno u zemlju porijekla, uključujući 56 osuđenih kriminalaca.

Organizacije za ljudska prava poput „Pro Asyl“ opisale su deportacije kao „flagrantno kršenje međunarodnog prava“. Evropska konvencija o ljudskim pravima, međudržavni ugovor, zabranjuje deportacije u zemlje gdje prijeti nečovječno postupanje.

Zapad mora prihvatiti činjenicu da talibani kontrolišu javni život u Avganistanu u svakom pogledu. „To je takođe osnova na kojoj se zasnivaju odnosi drugih zemalja s talibanskim režimom“, kaže Rahimi. Sami talibani su suzdržani u vezi s razgovorima sa zemljama poput Njemačke. Za njih je sama činjenica da Zapad traži razgovore – veliki uspjeh.

Tehnički kontakti s talibanima potvrđeni su od strane njemačkog ministra spoljnih poslova Johana Vadepula u intervjuu za Uredničku mrežu Njemačke (RND). Bilo je to čisto praktično, a ne političko, a pogotovo ne pravno pitanje.

„Njemačka vlada mora razgovarati s mnogim vladama i režimima čija mišljenja i djela ne dijelimo i ne odobravamo. Uprkos tome, ponekad naši interesi zahtijevaju da smo u kontaktu. Sve drugo bilo bi negiranje stvarnosti“, rekao je Vadeful u julu.

Deportacije iz Pakistana i Irana

Paralelno s deportacijama iz Evrope, veliki broj avganistanskih izbeglica deportuje se iz dvije susjedne zemlje – Pakistana i Irana. Prema podacima UNHCR-a, samo do početka avgusta ove godine iz Irana i Pakistana u Avganistan vraćeno je više od 2,1 milion izbjeglica – polovina njih prisilno. Deportacije prete još 1,3 miliona ljudi.

Ovaj veliki broj deportovanih iz inostranstva predstavlja ogroman izazov za islamistički talibanski režim. Povratnici nemaju smještaj, posao ni prihode. No, upravo ta humanitarna katastrofa ide na ruku talibanima – koriste je kako bi postigli najveću moguću kontrolu.

Zapad, prema talibanskoj logici, mora da se pokloni kada telefonira s Kabulom, jer su deportacije iz Evrope moguće samo ako talibani sarađuju.

Međutim, lokalni izvještaji pokazuju da povratnici rijetko ostaju u avganistanskom zatvoru. Talibani ne daju informacije o tome šta se dogodilo s tim ljudima. Tako da neki deportovani, nakon kratkog boravka u zatvoru, ponovo kreću na put za Evropu.

Katastrofalno stanje ljudskih prava

Nezavisne aktivističke grupe slažu se da islamistički vladari sistematski guše ljudska i građanska prava, a prije svih – prava žena.

Žene su potpuno isključene iz javnog života u Avganistanu. Milion i četiri stotine hiljada djevojčica starijih od 12 godina ne smije da pohađa školu. Srednje škole i univerziteti takođe su zabranjeni za mlade žene. Organizacije za ljudska prava dokumentuju rodno zasnovano nasilje nad ženama i djevojčicama širom zemlje.

Opozicionari i novinari strahuju od radikalnog progona od strane islamističkog pokreta. Prema informacijama „Reportera bez granica“ (RSF), najmanje dvanaest medijskih kuća zatvoreno je 2024. godine. U Avganistanu ponovo vlada jedan od najvećih neprijatelja slobode štampe na svijetu, navodi RSF. „Talibani prijete i progone medijske radnike, hapse reportere, istiskuju novinarke iz medijskog pejzaža, cenzurišu izvještaje i pretresaju redakcije.“ Na listi slobode štampe, Avganistan zauzima 175. od 180 mjesta.

Humanitarna katastrofa

Humanitarna situacija u Avganistanu je i četiri godine nakon preuzimanja vlasti od strane talibana – katastrofalna. Prema podacima Evropske komisije, trenutno 22,9 miliona ljudi u Avganistanu zavisi od međunarodne pomoći – a to je polovina stanovništva. Svako treće dijete u Avganistanu je pothranjeno.

Kriza snabdijevanja se pogoršala kada su SAD u julu raspustile svoju Agenciju za razvojnu pomoć USAID i odmah obustavile humanitarnu pomoć. Tri miliona ljudi izgubilo je pristup medicinskoj nezi.

Od 2021. godine, Njemačka je isplatila ukupno 551 milion evra na ime razvojne pomoći kako bi osigurala osnovno snabdijevanje u Avganistanu. Talibani nisu imali uticaja na projekte finansirane novcem njemačkih poreskih obveznika, saopštilo je nadležno Ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ). Sredstva su išla Svjetskoj banci, institucijama UN-a i nevladinim organizacijama.

Međutim, nova nemačka vlada je zaustavila „Savezni program prijema“ za Avganistan. To je navedeno u koalicionom sporazumu između tri vladajuće stranke – CDU, CSU i SPD. Program je trebalo da omogući ljudima koji su, na primjer, radili za Njemačku u Avganistanu prije 2021. godine da dođu u Njemačku. Trenutno je do 2400 takozvanih lokalnih radnika obećano da će ih Njemačka primiti. Međutim, do sada nisu dobili vize i moraju čekati u Iranu ili Pakistanu, gdje su akutno ugroženi masovnim deportacijama u svoju domovinu.

Upravni sud u Berlinu odlučio je početkom jula, u hitnom postupku, da se jednoj Avganistanki i članovima njene porodice, koji već više od godinu dana čekaju u Pakistanu na odlazak, moraju izdati vize za ulazak u Njemačku – i to s obzirom na predstojeći talas deportacija iz Pakistana u Avganistan. Prijeti im „opasnost po život“. Vlada Njemačke ne želi da prihvati odluku i zatražila je od višeg suda reviziju presude.