Keno Fersek  [ DW ]

27. 08. 2025. 06:58

Moldavija između moskovskog nasleđa i težnje ka EU

Od početka ruskog rata protiv Ukrajine u februaru 2022. godine, u izvještajima se sve češće pojavljuje i njen mali susjed na jugu – Republika Moldavija. U proljeće 2022. činilo se da bi Rusija uskoro mogla izvršiti invaziju i na Moldaviju. Zauzimanjem vojnog gotovo potpuno nezaštićene teritorije, Ukrajina bi bila primorana da vodi rat na dva fronta, a Rusija bi stajala na jugoistočnoj granici NATO-a i Evropske unije.

Zbog toga evropski političari, među njima i nemački, posvećuju Republici Moldaviji više pažnje nego ikada ranije. Moldavija je zajedno s Ukrajinom u junu 2022. godine, što je bio gest solidarnosti, dobila status kandidata za članstvo u EU. Neke evropske zemlje, posebno Njemačka, pružaju Moldaviji i vojnu pomoć. Na Dan nezavisnosti 27. avgusta u tu zemlju putuju njemački kancelar Fridrih Merc, francuski predsjednik Emanuel Makron i poljski premijer Donald Tusk – što je istorijski gest.

Za neupućene, međutim, mnogo toga je zbunjujuće: Zašto je službeni jezik Moldavije rumunski? Šta je pozadina sukoba u Pridnjestrovlju? I ko su Gagauzi? Evo odgovora na najvažnija pitanja.

Kako je Moldavija postala samostalna država?

Najveći dio današnje teritorije Moldavije, prostor između rijeka Dnjestar i Prut, istorijski je pripadao Kneževini Moldaviji, čiji se zapadni dio danas nalazi u Rumuniji. Istorijski naziv za područje između Dnjestra i Pruta, Besarabija, potiče od srednjovjekovne vladarske dinastije Basarab. Rusija je 1812. anektirala ovo područje, a do 1917. bilo je deo Ruskog Carstva. Krajem 1917. proglašena je nezavisna moldavska republika.

Godinu dana kasnije izjasnila se za pripajanje Rumuniji. Staljin je, nakon sklapanja pakta sa Hitlerom, 1940. godine ponovo anektirao Besarabiju i od nje, zajedno s djelovima već postojeće moldavske autonomne sovjetske republike na istočnoj obali Dnjestra, stvorio posebnu sovjetsku republiku. Ona je 27. avgusta 1991, nekoliko dana nakon moskovskog puča, proglasila nezavisnost.

Moldavija ili Moldova?

Naziv Moldova potiče od latinskog imena srednjovjekovne kneževine, ali je kao naziv za državu u modernom kontekstu povezan s ruskim i sovjetskim fonetskim prevodom „Moldavija", što podseća na staljinistički period masovnih ubistava, deportacija i brutalne politike rusifikacije. Država se u zvaničnim dokumentima i natpisima naziva Republika Moldova, a njeni zvaničnici insistiraju da se taj naziv poštuje.

Koje etničke grupe žive u Moldaviji?

Moldavci danas čine oko tri četvrtine od približno 3,4 miliona stanovnika. Govore dijalektom, koji se fonetski blago razlikuje od rumunskog jezika, ali gramatički i leksički gotovo ne odstupa od standardnog rumunskog, osim što sadrži nekoliko regionalizama. Najveća nacionalna manjina su Ukrajinci, zatim slede Gagauzi, Rusi, Bugari i Romi, a postoji i mali broj Poljaka i Njemaca.

Rumunski ili moldavski jezik?

Pošto je gotovo identičan rumunskom, moldavski nije priznat kao poseban jezik. Više od tri decenije, međutim, postojala je politički motivisana rasprava o nazivu službenog jezika – do 2023. godine u Ustavu je taj jezik bio naveden kao moldavski. Neki bivši predsednici su, na primjer, insistirali na tome da govore moldavski, a ne rumunski. Još 2013. Ustavni sud je presudio da je naziv jezika rumunski. U pisanom obliku se u zemlji isključivo koristi standardni rumunski, slično kao što se u Austriji koristi standardni njemački.

Diskriminacija onih, koji govore ruski?

Iako nije bio službeni jezik, ruski je nakon nezavisnosti 1991. dugi niz godina u gradovima i pojedinim regijama bio dominantan jezik za komunikaciju, dok je rumunski imao reputaciju „kuhinjskog" i „seljačkog" jezika. Diskriminacija stanovništva koji su govorili ruski nikada nije postojala, a ne postoji ni danas. Iako je znanje rumunskog propisano za državne službenike i određene profesije u javnom sektoru, neki to još uvjek ne ispunjavaju. Moldavija, međutim, ne uvodi sankcije nego nudi besplatne kurseve rumunskog jezika.

Šta je suština sukoba u Pridnjestrovlju?

Kada je u periodu 1989–1991. u moldavskoj socijalističkoj sovjetskoj republici sve više jačao pokret nacionalnog rumunskog preporoda, u Komunističkoj partiji izbili su sukobi između reformista, koji su se priklonili novom nacionalnom pokretu i tvrdolinijaša, odanih Moskvi. Ovi posljednji su u Pridnjestrovlju (Transnistriji), na istočnoj obali Dnjestra, još prije nezavisnosti Moldavije, proglasili separatistički režim.

Kao razlog su naveli navodnu diskriminaciju onih koji govore ruski jezik i otpor mogućem ujedinjenju s Rumunijom. Kada su moldavska vojska i bezbjednosne snage u proleće 1992. pokušale da uklone separatiste, umiješala se ruska vojska, koja je tu bila stacionirana još iz sovjetskog vremena. Tako je Rusija započela svoj prvi postsovjetski rat protiv jedne nezavisne države.

Nakon završetka borbi u leto 1992. uspostavljeno je do danas važeće primirje, a u Pridnjestrovlju se konsolidovao režim sličan diktaturi, koji nije međunarodno priznat, a nije ga priznala čak ni Rusija. Režim vode bivši i delimično još aktivni ruski obaveštajci, a finansirao se uglavnom ruskim isporukama gasa koje je plaćala Moldavija. Nakon gotovo potpunog prestanka isporuka gasa početkom 2025., budućnost regije je neizvesna. Iako Moldavci u Pridnjestrovlju čine relativnu većinu stanovništva, ruski jezik je faktički jedini jezik, na kojem se odvija komunikacija. Pisanje rumunskog (moldavskog) latinicom u Pridnjestrovlju (Transnistriji) je zabranjeno.

Gagauzija i Gagauzi

Gagauzi su pravoslavna, hrišćanska etnička grupa, koja govori turski i broji oko 200.000 pripadnika. Oko 150.000 njih živi na jugu Moldavije. U 18. i 19. vijeku doselili su se sa područja današnje Bugarske. Nakon sticanja nezavisnosti Moldavije 1991. među političkim predstavnicima Gagauza pojavile su se težnje ka nezavisnosti, koje su 1994. okončane donošenjem Statuta autonomije Gagauzije. Riječ je o jednom od statuta sa najvećom autonomijom u Evropi; samo u oblasti spoljne, bezbjednosne i monetarne politike Gagauzija je podređena centralnoj vlasti u Kišinjevu.

Iako su i sami bili žrtve ruske i sovjetske politike asimilacije i represije, Gagauzi danas uglavnom govore ruski i većinski su proruski orijentisani, što dovodi do povremenih sukoba sa centralnom vlašću.

Duga ruka Moskve

Decenijama su ruske isporuke gasa, kao i proizvoljne zabrane uvoza moldavskih poljoprivrednih proizvoda u Rusiju, bili glavni instrumenti kojima je Kremlj primoravao Moldaviju na prorusku politiku. To je u međuvremenu prestalo, jer se Moldavija ekonomski odvojila od Moskve.

Umjesto toga, Rusija je poslednjih godina intenzivirala svoju hibridnu i propagandnu borbu preko proruskih stranaka i političara poput Ilana Šora. Koliko je ta strategija bila uspješna, pokazao je rezultat referenduma u jesen 2024., na kojem se tijesna većina stanovnika opredjelila za EU.

Ponovno ujedinjenje s Rumunijom?

Oko 860.000 građana Moldavije ima i rumunsko državljanstvo – otprilike četvrtina svih državljana. Među njima i aktuelna predsjednica Maia Sandu. Razlog kod većine su sloboda kretanja i putovanja i mogućnosti zapošljavanja u EU, jer mnogi Moldavci rade u inostranstvu. Ponovno ujedinjenje Moldavije i Rumunije, međutim, nije realno ni kratkoročno ni srednjoročno – prema anketama iz sredine 2025. oko 60 odsto Moldavaca bilo bi protiv toga, uključujući i mnoge građane koji su lojalni Rusiji i koji govore ruski.

U Rumuniji je rasprostranjen osećaj kulturne nadmoći u odnosu na Moldavce, dok u Moldaviji postoji sjećanje na vrijeme Velike Rumunije, kada je Besarabija smatrana zaostalom provincijom u koju su državni činovnici odlazili po kazni. Ipak, zbog zajedničke istorije, kulture i jezika putevi dve države će se ubuduće sve više približavati – hoće li to dugoročno dovesti i do ujedinjenja, ostaje otvoreno.