Lilia Rzhojtska, Roman Gončarenko  [ DW ]

16. 10. 2025. 12:56

Zašto Ukrajina hoće rakete „Tomahavk“, a Rusija ih se plaši

Američke rakete „Tomahavk" posljednjih nedjelja postale su važna tema u Vašingtonu, Kijevu i Moskvi. Predsjednik SAD Donald Tramp više ne isključuje mogućnost da ove rakete budu isporučene Ukrajini, ukoliko se Rusija i dalje bude protivila mirnom rješenju rata.

Prije toga je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio da je s Trampom telefonom razgovarao o raketama, ali bez navođenja detalja. Kijev smatra da bi rakete dugog dometa mogle doprinijeti uspostavljanju mira. „Vidimo i čujemo da se Rusija plaši da bi Amerikanci mogli da nam daju ‘Tomahavke'. To pokazuje da ovakav pritisak može doprinijeti miru", rekao je Volodimir Zelenski.

On je 12. oktobra izjavio da bi ukrajinske trupe, ukoliko SAD isporuče te rakete, njima gađale isključivo vojne ciljeve na teritoriji Rusije.

Ruski predsjednik Vladimir Putin ranije je tvrdio da rakete „Tomahavk" ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju Rusiji, ali je dodao da bi njihova isporuka Ukrajini značila „apsolutno novu, kvalitativno novu fazu eskalacije" između Vašingtona i Moskve.

Njegov portparol Dmitrij Peskov naglasio je, međutim, u intervjuu za rusku državnu televiziju da bi moguće isporuke raketa „Tomahavk" Ukrajini izazvale „krajnju zabrinutost" u Moskvi.

Zelenski bi u petak 17. oktobra trebalo da se sastane s Trampom u Vašingtonu. Ukrajinski predsjednik istakao je da će se u razgovoru u Beloj kući govoriti o protivvazdušnoj odbrani i oružju dugog dometa.

„Tomahavk" – stara i pouzdana raketa

Raketa „Tomahavk" je visoko precizan podzvučni krstareći projektil velikog dometa, koji može imati i stratešku i taktičku namjenu. Proizvodi se u brojnim verzijama – za različite bojeve glave, među njima i nuklearne – i može se lansirati s različitih platformi.

„‘Tomahavk' je prilično stara raketa čiji je razvoj počeo sedamdesetih godina. Amerikanci su je u početku razvijali kao nosača nuklearnog oružja u tri verzije: vazdušnu – za bombardere, kopnenu i pomorsku", objašnjava ukrajinski vojni ekspert Konstantin Krivolap u razgovoru za DW.

Rakete su u početku imale domet do 2.500 kilometara. Kada je nuklearna bojeva glava zamijenjena konvencionalnom, odlučeno je da domet od 1.600 kilometara i težina bojeve glave od oko 450 kilograma budu dovoljni. Međutim, postoje i dalje modeli koji mogu letjeti i do 2.500 kilometara, dodaje Krivolap.

Prema njegovim riječima, kopnene verzije raketa „Tomahavk" i odgovarajuće lansirne rampe bile su ukinute nakon potpisivanja Sporazuma o eliminaciji raketa srednjeg i kratkog dometa (INF) između SAD i Sovjetskog Saveza 1987. Kada su SAD 2019. tokom Trampovog prvog mandata, izašle iz tog sporazuma, mnoge rampe su ponovo uspostavljene. Krivolap smatra da su Ukrajini sada potrebne upravo kopnene verzije „Tomahavka".

Posebnost ove rakete, kaže on, jeste u tome što može da leti na veoma maloj visini, prateći konfiguraciju terena i zaobilazeći prepreke. „Najvažnije kod ‘Tomahavka' jeste njegova sposobnost da leti izuzetno nisko. On najbolje koristi tehnologije koje omogućavaju krstarećim projektilima da ‘čitaju' reljef."

Na Zapadu je to krstareća raketa s konvencionalnim (nenuklearnim) naoružanjem - najvećeg dometa.

Zašto bi „Tomahvci" bili problem za Kremlj

Raketa „Tomahavk" uvedena je u upotrebu 1983. a SAD su je više puta koristile u vojnim operacijama – u Jugoslaviji 1999. kada je sa britanskih i američkih brodova ispaljenjo više od 200 komada, u Iraku, Libiji i Siriji. Andrej Kovalenko iz Centra za borbu protiv dezinformacija pri Savjetu za bezbjednost i odbranu Ukrajine podsjeća da su „Tomahavci" 2017. i 2018. tokom sukoba u Siriji uspješno pogađali ciljeve zaštićene ruskom protivvazdušnom odbranom.

Prema njegovim riječima, „Tomahavk" koristi složeni navigacioni sistem, pa protivniku, nakon što ga radar registruje, ostaju svega sekunde za reakciju. Da bi se ovakva raketa efikasno presrela, potrebna je gusta mreža radara niskog dometa, brza razmjena podataka o ciljevima i sinhronizovana protivvazdušna odbrana. „Ruski sistemi su tada štitili sirijske objekte, ali bez uspjeha. ‘Tomahvci' su posebno efikasni kada se ispaljuju u serijama – preopterećenje protivvazdušne odbrane povećava vjerovatnoću uspjeha. Ruski sistemi S-400 i Pancir slabi su protiv ‘Tomahavka'", kaže Kovalenko.

Iskustva sa ovom raketom i njene tehničke osobine omogućile bi ukrajinskoj vojsci da gađa važne vojne ciljeve u Rusiji na udaljenosti do 1.600 kilometara, kaže vojni ekspert i glavni urednik portala Defense Express, Oleg Katkov. „Na taj način moglo bi se uništiti određeni broj ruskih fabrika naoružanja", naglašava on.

Američki Institut za proučavanje rata (ISW) takođe procjenjuje da bi Ukrajina pomoću raketa „Tomahavk" mogla ozbiljno da ošteti ili čak uništi značajne vojne objekte duboko na ruskoj teritoriji – na primjer fabriku dronova u Jelabugi u Republici Tatarstan ili vazduhoplovnu bazu Engels-2 u Saratovskoj oblasti. Sa te baze Rusija lansira strateške bombardere koji u masovnim kombinovanim napadima na Ukrajinu ispaljuju krstareće rakete iz vazduha. ISW procjenjuje da na teritoriji Rusije postoji ukupno između 1.600 i 2.000 vojnih ciljeva koje bi „Tomahvci" mogli da dosegnu.

Koliko bi raketa Ukrajina mogla da dobije?

Ukrajinski stručnjaci, međutim, strahuju da njihova zemlja neće dobiti dovoljan broj „Tomahavka" da bi mogla da pogodi sve te ciljeve. Na kraju krajeva, kaže Oleg Katkov, ne zna se koliko takvih raketa SAD uopšte posjeduju, niti koliko bi Ukrajina morala da plati za svaku od njih.

Upravo od toga bi zavisilo da li bi „Tomahvci" mogli da promijene tok rata. Katkov podsjeća da Vašington Ukrajini sada više ne poklanja oružje, već ga prodaje – za sredstva koja obezbjeđuju evropske zemlje članice NATO i Kanada, putem mehanizma PURL (Prioritized Ukraine Requirements List).

Cijena jedne rakete „Tomahavk" visoka je i razlikuje se od zemlje do zemlje. Prema Katkovu, Holandija za jednu plaća 12,5 miliona dolara, a Japan 4,25 miliona – što se objašnjava time da Vašington smatra Kinu, japanskog suseda, najvećom prijetnjom nacionalnoj bezbjednosti SAD.

„Ako se uzme prosječan iznos finansiranja u okviru PURL mehanizma od pola milijarde dolara i japanska cijena po komadu, dolazi se do oko 117 raketa. Ako se primijeni holandska cijena, taj broj bi bio znatno manji. Brzina proizvodnje svih verzija ‘Tomahavka' poslednjih godina iznosila je oko 50 komada godišnje. To nije mnogo i znači da Ukrajina sigurno neće dobiti hiljade ovih raketa, vjerovatno čak ni stotine", objašnjava Katkov. Od njihovog broja – ako ih Ukrajina uopšte dobije – zavisiće kako će ih Kijev upotrijebiti i da li bi to moglo da promijeni odnos snaga u ratu.

Isporuka „Tomahavka" kao signal Putinu

Ako bi američki predsjednik Tramp odlučio da te rakete isporuči Ukrajini, to bi bila neposredna posledica Putinovog odbijanja svakog mirovnog predloga koji dolazi od Trampa, smatra Džon E. Herst, viši direktor Evroazijskog centra Atlantskog savjeta i bivši američki ambasador  u Ukrajini.

„Histerija Kremlja zbog moguće isporuke ovog oružja Ukrajini pokazuje da bi to moglo uticati na Putinovu politiku", rekao je Herst u intervjuu za Dojče vele. On veruje da isporuke „Tomahavka" verovatno ne bi odlučile rat, ali bi mogle da pošalju signal Putinu i navedu Kremlj na mirovne pregovore.