Rašela Šehu  [ DW ]

20. 10. 2025. 09:20

Albanska ministarka koja ne postoji

Obučena u albansku narodnu nošnju, pokretana algoritmima, digitalna žena osmjehivala se sa vladinog ekrana – spoj tradicije i holograma. Rama je obećao novu eru u kojoj će „javne nabavke biti sto odsto nekorumpirane, a svaki javni fond sto odsto transparentan". Za zemlju koja se dugo bori protiv korupcije, to obećanje je zvučalo poznato. Ali iza Dijelinih digitalnih osmjeha stoji jedno vrlo ljudsko pitanje: šta se događa sa odgovornošću kada moć nema ljudsko lice?

Nema ustavnog osnova

Kada je predsjednik Bajram Begaj odobrio novi šesnaestočlani kabinet 15. septembra 2025, Dijela je izostala. Virtuelna ministarka, najavljena od strane premijera, nije bila dio zvaničnog dokumenta. Umjesto toga, član 2. uredbe dodijelio je Rami lično „odgovornost za uspostavljanje i funkcionisanje virtuelne ministarke", čime je sistem stavljen pod njegovu neposrednu nadležnost.

U praksi, taj akt dao je Rami kontrolu nad entitetom koji pravno ne postoji. Prema članu 100. albanskog ustava, svaki član Saveta ministara mora biti fizičko lice, sposobno da učestvuje u raspravi, da glasa i da može da snosi moralnu i političku odgovornost.

„Sama ideja ‘ministra za vještačku inteligenciju' nema ustavni osnov u Albaniji", kaže pravni stručnjak Sokol Hazizaj. „Ustavno značenje reči ministar neraskidivo je povezano sa fizičkom osobom i odgovornostima koje idu uz tu ulogu. Ministar je odgovoran građanima, a to ne može biti nijedan algoritam."

Prema Hazizaju, postojeći zakoni o zaštiti ličnih podataka i državnoj službi dotiču se samo perifernih pitanja odgovornosti, bez definisanja kako vještačka inteligencija može djelovati ili ko je pravno odgovoran za njene postupke.

Malo informacija, nema transparentnosti

Od njenog prvog predstavljanja kao „ministarke", albanska vlada nije dala nikakve detalje o podacima na kojima je obučavana, o osnovnom kodu niti o ljudskom nadzoru. Na portalu e-Albania i dalje se pojavljuje kao nasmijani avatar koji pozdravlja korisnike jednostavnim odgovorima, ali nema dokaza da ima bilo kakvu ulogu u donošenju odluka.

„Trenutno je Dijela samo čet-bot, a ne autonomni sistem", kaže Besmir Semanaj, IT stručnjak sa 17 godina iskustva. „Vještačka inteligencija mogla bi da podržava vladine odluke ako je pravilno obučena i nadzirana, ali pravi problem je transparentnost: ne znamo na kojim podacima se zasniva niti ko je odgovoran za njeno održavanje."

Usvojen 2024. godine kao prvi sveobuhvatni propis o vještačkoj inteligenciji na svijetu, Akt EU o vještačkoj inteligenciji klasifikuje takve sisteme kao visokorizične. U evropskom kontekstu, svaki algoritam koji utiče na javnu administraciju mora biti pregledan i potvrđen od strane ljudskog donosioca odluka – zaštita od onoga što Brisel naziva „automatizacijom bez odgovornosti".

Kao zemlja kandidat za članstvo u EU, Albanija još nije obavezana tim standardima, ali je obećala da će uskladiti svoje zakonodavstvo. „Ako gradimo sisteme koje pokreće vještačka inteligencija, moramo izgraditi i institucije za njihovo nadgledanje i kontrolu", upozorava Semanaj. „Ulaganja u vještačku inteligenciju moraju ići ruku pod ruku sa ulaganjem u nadzor – inače rizikujemo da stvorimo sistem koji ne možemo da kontrolišemo."

Politički čin skretanja pažnje?

Kada se novi albanski parlament sastao 18. septembra da predstavi vladin program za četvrti mandat, tenzije su odmah izbile. Ono što je trebalo da bude politička rasprava završilo se za nekoliko minuta – uz vikanje, lupanje po stolovima i napuštanje sjednice.

Kada je premijer Edi Rama, zastao da bi dao riječ svojoj virtuelnoj ministarki za vještačku inteligenciju, ekrani u sali su se uključili.

Pojavila se digitalna figura u tradicionalnoj albanskoj nošnji, koja je govorila smirenim, sintetičkim glasom – spoj folklora i koda. „Ne sudite me po mom porijeklu, već po mojoj funkciji. Nisam ljudska, ali sam ustavna i služim ljudima koji su napisali ustav", izjavila je Dijela.

Trenutak kasnije opozicija, koja osporava legitimitet albanskih izbora održanih u maju, napustila je sjednicu u znak protesta.

Profesor Artan Fuga, stručnjak za komunikaciju i član Albanske akademije nauka, ne vidi „Dijelu" kao tehnološki iskorak, već kao politički čin skretanja pažnje. „Rama je iskoristio vještačku inteligenciju da stvori drugi centar pažnje", kaže on. „Umjesto da raspravljaju o legitimnosti vlade ili programu, opozicija je raspravljala o avataru."

Ali opasnost, upozorava Fuga, seže mnogo dublje. „U vremenu kada Albanija još uvjek preispituje da li su njeni izbori zaista slobodni, govori nam se da više nema potrebe da kontrolišemo vladu preko parlamenta, da izražavamo građansku volju ili zahtjevamo etičku transparentnost – jer čista inteligencija to može učiniti umjesto nas", kaže on.

Iza političkog eksperimenta krije se dublje pitanje: ko na kraju odlučuje? Tehnički gledano, kažu stručnjaci, Dijela bi jednog dana mogla da donosi odluke. Ali albansko društvo nije sigurno da li bi joj trebalo dati tu moć. „Algoritmi mogu obrađivati informacije, ali ne mogu vagati moralne posledice", kaže Fuga. „Kada tehničku racionalnost postavite iznad političke odgovornosti, rizikujete da izbrišete samu demokratiju."