Dijana Roščić (izvor: ARD i agencije)  [ DW ]

27. 10. 2025. 11:58

Njemačka: broj deportacija porastao za petinu

Broj deportacija iz Njemačke porastao je u prvih devet mjeseci 2025. za petinu u poređenju sa istim periodom prethodne godine. Od januara do septembra ove godine, deportovano je 17.651 osoba, saopštilo je Savezno ministarstvo unutrašnjih poslova u odgovoru na upit poslaničke grupe Levice.

U istom periodu 2024. zabilježeno je 14.706 deportacija, dok ih je prethodnih godina bilo 12.042 (2023) i 9.567 (2022) – gledano za prvih devet mjeseci svake godine.

Najveći broj ljudi deportovan je u Tursku(1.614) i Gruziju (1.379), a potom slijede Španija (928), Francuska (842), Srbija (722), Bugarska (655) i Albanija (637).

Skoro svaka peta deportovana osoba bila je dijete ili maloljetnik – 3.095 od ukupno 17.651, dok su starije osobe bile izuzetno rijetke: samo 54 deportovana imala su više od 70 godina.

Deportacije u okviru Dablinskog sporazuma

Osobe se vraćaju u zemlje u koje su prvo ušle, kako bi tamo prošle postupak za azil. Tokom 2024. godine, Francuska i Španija bile su među deset najčešćih zemalja odredišta deportacija iz Njemačke – sa 975 deportacija u Francusku i 901 u Španiju.

Prema Dablinskoj uredbi, ukoliko osoba iz neke druge zemlje Evropske unije uđe u Njemačku, ona se vraća u zemlju prvog ulaska, kako bi tamo sprovela svoj azilni postupak.

Kritika Levice: „Neljudska politika"

Poslanica Levice Klara Binger kritikovala je porast deportacija kao posledicu „neljudske politike". „Kada je cilj da se broj deportacija po svaku cijenu poveća, vlasti više gotovo i ne poznaju granice", izjavila je ona.

U Turskoj se, dodala je, „levičari, Kurdi i opozicionari progone i zatvaraju", a ipak deportacije u tu zemlju za saveznu vladu „očigledno ne predstavljaju problem".

„Ova politika vrijeđa ljudsko dostojanstvo pogođenih, izaziva strah i užas među osobama sa nesigurnim boravišnim statusom i ni najmanje ne doprinosi tome da život ljudi u Njemačkoj bude bolji ili bezbjedniji", naglasila je Binger.

Plan vlade: više deportacija i stroži zakoni

Unija (CDU/CSU) i SPD su se u svom koalicionom sporazumu obavezali da će značajno povećati broj deportacija. U tu svrhu planiraju i promjene zakona.

Tako koalicija želi da ukine obaveznu pravnu pomoć osobama u pritvoru zbog deportacije. Savezna policija bi trebalo da dobije veća ovlašćenja, dok bi opasne osobe i počinioci teških krivičnih djela mogli da budu stavljeni u trajni pritvor do deportacije. Kapaciteti za takav pritvor trebalo bi da budu znatno prošireni.

Uskoro i deportacije u Avganistan i Siriju?

Prema riječima ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Dobrinta, pregovori između Njemačke i Talibana o deportacijama u Avganistan su „pri samom kraju".

„Razgovori su vrlo odmakli", rekao je Dobrint, dodajući da se pregovara i o mogućnostima povratka ne samo čarter-letovima, već i redovnim linijama.

Dobrint je najavio da namjerava da još ove godine zaključi i sporazum sa Sirijom, kako bi posle 14 godina ponovo bilo moguće vršiti deportacije u tu zemlju.

U prvoj fazi to bi se odnosilo na osuđene prestupnike. Pored toga, nekoliko upravnih sudova presudilo je da za radno sposobne muškarce, pod određenim okolnostima, više ne važi takozvana zabrana deportacije u Siriju.

Pokrajine podržavaju Dobrinta

Savezne pokrajine u međuvremenu jednoglasno podržavaju Dobrindtovu inicijativu za deportacije i u Avganistan i Siriju. U zaključcima Konferencije premijera pokrajina (MPK) navodi se da se od savezne vlade traži da omogući „dalje i redovne povratke u Avganistan i Siriju – počevši od prestupnika i bezbjednosno rizičnih osoba".

Predsjedavajući MPK-a, Aleksander Švajcer (SPD), naglasio je da nakon deportacija prestupnika treba da uslijede i deportacije drugih kategorija migranata.

„Odlučnost u borbi protiv neregularne migracije" naziva se u dokumentu „pokazateljem povjerenja građana u državu".

Kako bi se povećao broj deportacija, planira se pravni osnov za trajni pritvor osoba koje su obavezne da napuste zemlju, a smatraju se opasnima ili osuđenima za teška djela. Za to će biti potrebni dodatni kapaciteti u pokrajinama, uz pomoć savezne vlade. Od vlade se, takođe, traži da „što pre stavi na raspolaganje sve raspoložive objekte – uključujući napuštene kasarne i montažne kontejnere – za potrebe deportacionih centara".