- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
28. 10. 2025. 07:30
Zašto stranke centra gube kad koriste desni narativ?

Stranke desnog i lijevog centra nesvjesno jačaju krajnje desne stranke ponavljanjem njihovih ideja i retorike u bezuspješnom pokušaju da im smanje podršku, zaključak je nove studije Berlinskog centra za društvena istraživanja (WZB).
Studija, objavljena krajem septembra u časopisu „Evropski žurnal za politička istraživanja“, bazira se na analizi više od 500.000 članaka iz šest njemačkih novina tokom 26 godina. Zaključuje se da krajnje desni akteri ne samo da povlače politički centar prema svojim temama, nego da se to događa i kod stranaka desnog i lijevog centra.
Krajnja desnica posljednjih godina stalno jača u čitavoj Evropi, pri čemu desnopopulistička Reformska stranka Ujedinjenog Kraljevstva i krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) sada često predvode u anketama. To se događa uprkos — ili možda upravo zbog činjenice da politički lideri glavnih centrističkih stranaka pokušavaju da pridobiju njihove birače uvođenjem sve strožih mjera prema migrantima i korišćenjem oštrije, antimigrantske retorike.
U Njemačkoj je posljednjih desetak dana korišćenje rasističke retorike bilo predmet javne rasprave — i u mnogim krugovima zgražavanja — nakon izjava kancelara Fridriha Merca o njemačkoj „gradskoj slici“ i navodnom uticaju koji na nju imaju migranti. Konkretno, Merc je rekao da još mora da se poradi na „gradskoj slici“ time što će se još sistematičnije sprovoditi deportacije stranaca.
Nekoliko dana kasnije, kada ga je novinar zamolio da pojasni tu izjavu, Merc je odgovorio: „Pitajte svoje ćerke šta sam time htio da kažem.“
Logika koja se obija o glavu
Takve izjave odražavaju trend po kojem lideri lijevog centra u drugim evropskim zemljama korite jezik desnice: u maju je laburistički premijer Kir Starmer rekao da Britaniji prijeti opasnost da postane „ostrvo stranaca“ ako se ne uvedu stroža ograničenja migracije.
Mercov prethodnik Olaf Šolc iz Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD) izjavio je za Špigel 2023. godine: „Moramo da počnemo s masovnim deportacijama“ — isto obećanje koje je Merc dao nedavno.
To sugeriše da centrističke političke stranke vjeruju da je najbolja strategija za suzbijanje uspona krajnje desnice oponašanje njene oštre retorike o migrantima.
Ali, ta logika je pogrešna, smatra Tereza Felker, politikološkinja iz berlinskog Naučnog centra za sociološka istraživanja (WZB) i jedna od autora nove studije. „Ako političari desnoga i lijevoga centra pokušavaju da privuku birače antimigrantskom retorikom, oni zapravo povećavaju vidljivost tema kojima se bavi krajnja desnica“, rekla je za DW. „Kada glavne stranke oponašaju antimigrantsku retoriku krajnje desnice, one takve ideje iz marginalnih krugova uvode u centralnu političku raspravu. Time legitimišu krajnju desnicu i njene zahtjeve.
Oni koji preuzimaju tumačenja i teme krajnje desnice zapravo promovišu širenje krajnje desnih ideja“, dodala je.
Korelacija ili uzročnost?
Ali, nisu svi stručnjaci uvjereni u zaključke te studije. Uve Jun, politikolog sa Univerziteta u Triru, smatra da je, iako Mercove izjave mogu da polarišu javnost, stvarni svijet politike mnogo složeniji nego što studija priznaje i da su političari prisiljeni da isprobavaju različite strategije.
„To je korelacija, a ne uzročnost“, kaže Jun za DW. „Ne mogu da dokažu da se uspon krajnje desnice zaista može pripisati tim postupcima. Konzervativne stranke, kao i sve druge, moraju da budu prilagodljive. Moraju da odražavaju raspoloženje svojih članova i birača, a mnogi njihovi članovi i birači nisu daleko od desno-populističkih ili krajnje desnih stranaka.“
Ta stvarnost, kaže Jun, stavlja Merca i konzervativne stranke širom Evrope u težak strateški položaj. „S jedne strane, žele da sprovode ono što njihovi birači i članovi žele, a s druge, tada se optužuju da trče za desnim populistima.“
Istina je da su politikolozi i dalje podijeljeni oko toga da li postoji direktna uzročna veza između usvajanja krajnje desne retorike i politike u „mejnstrim“ strankama, kao i uspjeha krajnje desnih stranaka — ali postoje dokazi koji ukazuju na takvu vezu.

Studija o prelasku birača, objavljena 2022. godine pod naslovom „Da li funkcioniše prilagođavanje?“, koju su sproveli Verner Krauze, Denis Koen i Tarik Abu-Čadi, zaključila je da nema dokaza koji bi sugerisali da će strategije Merca i Starmera smanjiti podršku radikalnoj desnici.
„Naprotiv, naši rezultati sugerišu da one dovode do većeg prelaska birača prema radikalnoj desnici“, zaključili su autori. Taj efekat je posebno izražen, utvrdili su, kada su stranke radikalne desnice već dobro etablirane — kao što je slučaj s većinom evropskih krajnje desnih stranaka.
Dijane Bole, docentkinja političkog ponašanja (political behavior) na Univerzitetu u Eseksu, složila se s tim. „Postoje dokazi koji sugerišu da prilagođavanje radikalnoj desnici ne pomaže glavnim strankama, ali znamo da to čini jednu stvar — povećava važnost teme migracija, a to obično koristi stranci koja dominira tom temom“, rekla je za DW.
Njemačka – kasno stigla na (krajnje desnu) žurku?
AfD je osnovana tek 2013. godine, a druge krajnje desne ekstremističke stranke u Njemačkoj, uključujući Republikance i Nacionaldemokratsku stranku Njemačke (NPD), nisu uspjele da zadobiju uporište među biračima u proteklim decenijama kao što je to učinila AfD. Nasuprot tome, druge evropske zemlje već decenijama imaju etablirane krajnje desne stranke — poput Nacionalnog fronta u Francuskoj (danas Nacionalno okupljanje) i Slobodarske stranke Austrije (FPÖ).
Ali, to samo pokazuje da Njemačka nije naučila od svojih komšija, smatra Konstantin Vurtman, naučni saradnik u Centru za evropska društvena istraživanja u Manhajmu.
Postojalo je, kaže, mnogo studija u drugim evropskim zemljama koje su otkrile iste procese kakve pokazuje nova studija WZB, ali se nisu uzimale za ozbiljno.
„Naši političari su mogli da nauče od drugih evropskih zemalja da su to želeli“, rekao je za DW. „Ali iz današnje perspektive rekao bih da izgleda kao da naši političari to nisu htjeli da nauče.“ Vurtman tvrdi da usvajanje jezika krajnje desnice — što je Merc učinio ovog oktobra — samo jača krajnje desne stranke.
„Naravno, time radikalno desne pozicije uvodite u politički centar“, rekao je Vurtman. „Čini se da aktivni političari očigledno nisu svjesni koliko je važna njihova uloga u sprečavanju da se tako nešto dogodi.“