Sanja Kljajić  [ DW ]

28. 10. 2025. 11:34

Igre iznurivanja: Godinu dana protesta u Srbiji

Da su okolnosti u Srbiji normalne, Boris Kojčinović iz Novog Sada danas bi listao vodiče za master studije u inostranstvu. Umjesto toga, uporedo lista literaturu za diplomski rad i spiskove volontera za protest.

Boris je jedno od lica studentskog pokreta koji je, kako kažu njegovi saborci, ogolio očiglednu istinu: da su korupcija i sistemski nemar doveli do toga da se 1. novembra 2024. betonska nadstrešnica na novosadskoj željezničkoj stanici obruši i usmrti 16 ljudi.

„Naša pobjeda je što su ljudi shvatili da nešto ne funkcioniše i da nam treba pravedno društvo s institucijama koje rade“, kaže Kojčinović za DW.

Pod sloganom „Ruke su vam krvave“ i crvenim otiscima dlanova koji su preplavili i onlajn i oflajn prostor, pokret je prerastao u mrežu pristalica širom zemlje i dijaspore. Studenti su, želeći da se njihov vapaj za pravdom čuje što dalje, pješačili kroz gradove, razgovarali s ljudima i podstakli samorganizovanje – čak i obrise opšteg štrajka.

U tom maratonu završili su prvu godinu: naučili da planiraju, pregovaraju, izdrže – ali ne i da natjeraju vlast da preuzme odgovornost.

Vlast je, s druge strane, pokušala sve: da „omekša“ studente jeftinim stambenim kreditima, profesore većim platama, a potom da zastraši pobunjene građane kampanjama targetiranja, fizičkim napadima i snažnim policijskim intervencijama. Nijedna taktika nije dala rezultat.

Nova društvena klima, stari politički odnosi

„To je ravnoteža nemoći“, rekao je ranije za DW politikolog Zoran Stojiljković. Ta ocjena i dalje stoji, dodaje izvršni direktor Centra za slobodne izbore i demokratiju (CESID) Bojan Klačar. „Mi smo u političkoj krizi koja se nije do kraja riješila i za koju se ne vidi finalni epilog u skorijem periodu.“

Vladajuća koalicija jeste konsolidovanija nego prije šest mjeseci kada su protesti bili na vrhuncu, ali još nema punu kontrolu nad procesom niti staru dominaciju. „SNS je do kraja aprila uglavnom bio u defanzivi. Danas može da postavlja dnevni red — i to čini“, navodi Klačar.

Ni studenti nisu u boljoj startnoj poziciji. Klačar kaže da pokret jeste snažno promijenio društvenu klimu, ali ne i političke odnose.

„Nisu ni infrastrukturno, ni programski, ni ideološki, ni na nivou energije koja postoji u ovom momentu, spremni da preokrenu proces u svoju korist. Tako da su dva bloka u jednoj igri strpljenja, igri živaca i određenoj vrsti iznurivanja“, dodaje Klačar.

Izbori su najjači adut

Rasplet koji studenti priželjkuju jesu izbori – i to jeste klasičan način razrješavanja ovakvih političkih kriza, ocjenjuje Bojan Klačar. Vlast o izborima, međutim, rijetko govori. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će biti održani naredne godine, ali nije precizirao kada. Klačar smatra da je datum raspisivanja izbora SNS-ov najjači adut, jer može da bira tajming i tako ostane korak ispred oponenata.

„SNS-u najviše odgovara da izbori budu za otprilike godinu dana ili nešto kasnije“, kaže Klačar. Do tada bi, međutim, vlast morala da ponudi više „dobrih vijesti“ i da razriješi nagomilane međunarodne probleme – od sankcija Naftnoj industriji Srbije do mogućih poteškoća u snabdijevanju gasom. „Bez rešavanja tih pitanja i bez obezbjeđivanja stabilnosti koju preferiraju birači SNS-a, nisam siguran da će stranka biti u potpunosti spremna za izbore.“

Za studente su, s druge strane, presudna dva uslova: održati visoku protestnu energiju i stvoriti referendumsku atmosferu.

„Kada se kreira referendumska atmosfera, onda neki nedostaci odlaze u drugi plan. Nisu bitna imena, ljudi koji su na listi, nisu bitne teme, nije bitna ideološka pozicija, nije bitan odnos ni prema Kosovu, ni prema Republici Srpskoj, ni planovi za NIS, ni planovi za evropske integracije“, objašnjava Klačar.

Rejtinzi su varljivi

Dio javnosti vjeruje da je za „referendumsku“ atmosferu potrebna saradnja sa opozicijom. Studenti to odbijaju – ne (samo) iz „čistunstva“, već i zato što „značajan broj studenata ne vjeruje u iskrene namjere opozicije“, kaže Boris Kojčinović. Moguća su, kaže, uslovljena partnerstva, tipa ustupanja infrastrukture, ali bez potapanja studentskog identiteta.

„Može neko da kaže da mi tako stavljamo u nezavidnu poziciju sve ljude koji se već dugi niz godina bave politikom i žele nešto da postignu, i ja mogu da razumijem njihovu nezavidnu poziciju, ali isto tako mogu da razumijem viši cilj koji trenutno imamo“, kaže Kojčinović.

Prema pojedinim anketama koje objavljuju agencije za istraživanje javnog mnjenja, studentska lista ima prednost iako formalno još ne postoji. Bojan Klačar, međutim, tvrdi da se jedino pouzdano može mjeriti rejting SNS-a – a on, kaže, nije dramatično pao.

„Došlo je do homogenizacije blokova. Studentski pokret je osnažio ljude protiv vlasti i učinio ih vidljivijim, ali SNS je komunikaciju fokusirao na zadržavanje postojeće baze, pa mu je podrška ostala slična kao ranije“, kaže Klačar.

Spremni uprkos neizvjesnosti

Studenti se za sada na rejtinge ne osvrću, nego rade „punom parom“ kako bi izbore dočekali spremni. Paralelno s protestima sklapaju izbornu infrastrukturu - timove, posmatrače, program. I njihova lista kandidata već je gotovo spremna – ali tajna. Zbog diskrecije oko imena dobijaju i kritike i aplauze: jedni traže da se građanima odmah da konkretna ponuda, drugi smatraju da je mudrije sačekati kako bi se izbjeglo rano diskreditovanje.

„Ono što je studentski pokret, to je i studentska lista – raznolika po obrazovanju, porijeklu, pa i po političkim orijentacijama“, kaže Kojčinović.

Ipak priznaje da ga brine to što pokret skreće udesno. Vjeruje da je to posljedica dubinskih problema u formalnom obrazovanju i narativima koji se plasiraju u medijima.

„Mislim da ti ljudi samo ne razumiju u potpunosti kontekst svih dešavanja i da je njima to nametnuto. I mislim da je to veliki broj ljudi odvelo s pravog puta i izmanipulisalo, ali ne mislim da je to prevagnulo na tu stranu i da je nemoguće se vratiti na one osnovne postavke“, kaže Kojčinović.

Te „osnovne postavke“ već su artikulisali kroz, kako ga zovu, programski minimum sa oko dvadeset tačaka koji će pretočiti u svoj program.

„Ideja je da da mi ne razmišljamo o tome da li smo konzervativni ili liberalni, lijevo ili desno, da li smo vjernici ili ne vjerujemo, već želimo nešto zajedničko, a zajedničko je bolje urađeno pravedno društvo sa institucijama koje funkcionišu“, kaže Boris.

Idemo do kraja

U tom raspoloženju pokret ulazi u obilježavanje godišnjice od događaja koji je promijenio i društvene i političke okolnosti u Srbiji. Studenti očekuju da će u Novi Sad uoči 1. novembra stići oko 10.000 pješaka i 5.000 biciklista, a da će im se na dan skupa pridružiti još desetine hiljada građana.

Vlast ih optužuje da spremaju nasilje i najavljuje „odgovor države“. Studenti uzvraćaju jedinstveno: nasilje nije njihova metoda.

„To će biti dostojanstven komemorativni skup s isključivim fokusom na stradale. Prošla je godina otkako su ti ljudi poginuli pod nadstrešnicom, a niko nije odgovarao — iako izveštaji jasno ukazuju na korupciju i umiješanost djelova sistema“, poručuju organizatori.

Posle tišine za stradale, vraćaju se buci – sve dok zahtjevi ne budu ispunjeni.

„Ovako će biti dok se ne raspišu izbori na kojima se volja građana neće manipulisati, obstruisati i zloupotrebljavati. Ja ne vidim da je drugačiji ishod moguć“, zaključuje Kojčinović.