Koprivica: Uniprom nije osporio nijednu tvrdnju, niti opovrgnuo nalaz ASK-a

Kabinet potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Moma Koprivice odgovorio je na reagovanje kompanije Uniprom.

Reagovanje prenosimo integralno:

"U reagovanju Uniproma nije pravno niti činjenično osporena nijedna tvrdnja iz našeg saopštenja niti je opovrgnut bilo koji nalaz nezavisne Agencije za sprečavanje korupcije, koja je sveobuhvatnom analizom utvrdila da je prilikom dodjele emisionih kredita došlo do ugrožavanja javnog interesa koji upućuje na postojanje korupcije, ali se zbog prava javnosti na istinu obraćamo, sa ciljem da se spriječi širenje magle u vezi nezakonitog nanošenja štete državi u visini najmanje 17 miliona eura. Štaviše, pažljivom analizom reagovanja Uniproma i upoređivanjem sa činjenicama iz dokumentacije, nedvosmisleno se izvodi zaključak da su obavili trgovinu sa EPCG, onda kada to pravno nije bilo moguće. Osim toga, iz reagovanja Uniproma se jasno potvrđuje i da su u štetnom poslu sa EPCG, kojim je nanijeta nemjerljiva šteta državnim resursima, eklatantno pogažene i norme Zakona o obligacionim odnosima, jer prebijanje, o kojem govore, a koje je predviđeno famoznim Sporazumom, prema izričitoj odredbi tog Zakona, može da se vrši kada se radi o dospjelim potraživanjima obje strane, a što ovdje nije bilo ispunjeno, ali je u očiglednoj trci za lakom i basnoslovnom zaradom to zaboravljeno, na štetu države.

Nije nam jasno ni na osnovu kojih činjenica Uniprom i njegov vlasnik daju sebi toliki značaj da sumnjaju da su ikad bili predmet pažnje ili razgovora potpredsjednika Koprivice sa bilo kim da bi on znao bilo šta o njihovim radnopravnim odnosima, no to više govori o njihovim ambicijama nego o prioritetima potpredsjednika Koprivice. Svakako razumijemo pokušaj da se insinuacijom prebaci fokus sa suštine i sa terena zakonitosti na poznanstva, ali borba za zakonitost ne zavisi od toga i to je mjera odgovornog odnosa prema državi, kojoj smo dužni služiti, a ne čerupati je.

Nije teško redom osporiti sve navode iz reagovanja Uniproma. Na početku, predmetna Uredba je stupila na snagu 22.02.2020 godine, a ne 21.02.2020 kako se navodi u reagovanju Uniproma, a po sili Uredbe se ne može steći bilo kakvo materijalno pravo. Ova neistinita tvrdnja Uniproma nije bezazlena greška oko jednog dana, nego je vrlo relevantna i upućuje na pravni skandal, s obzirom na to da je "dodjela" emisionih kredita izvršena 21.2.2020, dakle dan prije stupanja na snagu Uredbe na koju se pozivaju, dakle radi se o svojevrsnom nonsensu i pravnom skandalu: da se nešto dodjeljuje po Uredbi i to prije stupanja na snagu same te Uredbe. Ako laže koza, ne laže rog: u registru Ekofonda stoji zvaničan podatak da je upis emisionih kredita, kojima je Uniprom raspolagao, izvršen 21.02.2020 godine, a s obzirom da nema odluke nadležnog organa o dodjeli, što je poseban primjer protivpravnog postupanja i sticanja, podatak o datumu upisa je jasno prikazan u javnom registru.

Ni dodjele ni transakcije čak uopšte nijesu mogle biti vršene, jer shodno članu 37 stav 1 Zakona o zaštiti od negativnih uticaja klimatskih promjena, operateri postrojenja nijesu podnijeli zahtjeve i dobili odgovarajuće dozvole, niti su uopšte mogle biti vršene imajući u vidu da se Pravilnik o sadržaju plana praćenja emisija gasova sa efektom staklene bašte iz postrojenja, shodno odredbi čl. 14 Pravilnika, bez kojeg su je čitav postupak dodjele emisionih kredita i njihovih transakcija nemoguće sprovesti, primjenjuje od dana pristupanja Crne Gore Evropskoj Uniji. Tek je novim Pravilnikom, koji je stupio na snagu dana 4.2.2022., skoro dvije godine nakon Sporazuma Uniproma i EPCG, dakle znatno nakon spornih radnji, stupanje na snagu nije uslovljeno pristupanjem Crne Gore Evropskoj uniji.

U ovom periodu besplatne emisione kredite nije bilo moguće ni dobiti iz razloga što nije ni obrazovana Komisija koja sprovodi postupak besplatne dodjele, a koja ujedno sprovodi i aukciju.

Neosporivo je da besplatno dodijeljenim kreditima nije bilo moguće ni trgovati iz razloga što je za trgovinu bilo, shodno odredbi člana 3 stav 11 Uredbe, neophodno prethodno formiranje Komisije od strane Vlade, čija je nadležnost prvo dodjeljivanje besplatnih emisionih kredita, a zatim i sprovođenje aukcije. Dakle, u ovoj pravno nezabilježenom skandalu i farsi Uniprom je prodao besplatno dodijeljene emisione kredite koje mu je "dodijelio" nepostojeći organ, koji tada dakle nije postojao u pravnom sistemu kao registrovan, i to sve prije nego što je stupila na snagu Uredba na koju se pozivaju, a da stvar bude još apsurdnija u registru Ekofonda, i to tek naknadno, nakon njegovog osnivanja, se upisuje da je dodjela izvršena 21.02. 2020 godine. Ako je išta pozitivno u ovoj štetnoj operaciji, jeste upravo to što može poslužiti kao dobar primjer budućim generacijama pravnika da shvate na primjeru kako izgleda pravno zamešateljstvo.

Vrijedno je dodati i da postrojenja nijesu stekla pravo na besplatne emisione kredite, već mogućnost da im budu dodijeljena, ukoliko ispune predviđene uslove i kriterijume, jer je jasno zakonom propisano da se emisioni krediti se "mogu dodijeliti ako...", te u vodu padaju kao netačne tvrdnje i interpretacije Uniproma.

Dalje, postrojenje kojem je Uredbom naznačeno da pripada mogućnost dodjele emisionih kredita je KAP-u u stečaju, a ne Uniprom, koji u referentnom periodu 2005-2008 godina ne funkcioniše kao postrojenje u smislu zakona, pa podsjećamo da je KAP u stečaju bio “živ” do 14.10.2021 godine i da je tek tada brisan iz CRPS (što predstavlja mogućnost upravo tom pravnom licu ukoliko zadovolji uslove iz referentnih godina da stiče emisione kredite), a UNIPROM nije kupio KAP kao preduzeće već imovinu u stečaju što je krucijalno važna pravna činjenica u pogledu sticanja prava i obaveza.

Uvidom u Sporazum između Uniproma i EPCG od 28.02.2020 godine, u vezi kojeg Uniprom navodi da dopis ministarstva predstavlja potvrdu o stanju emisionih kredita na dan 28.02.2020 za Uniprom i EPCG, a dopis jasno upućuje na procedure koje će se tek desiti, ali ne i na stanje na taj datum. Dakle, iznijeta je još jedna neistinita tvrdnja u reagovanju Uniproma.

Podsjećamo dalje Uniprom da je 22.02.2022 godine predao zahtjev za dobijanje dozvole za fabriku aluminijskih trupaca, a da je za elektrolizu zahtjev podnio 15.02.2022, te je neobično da te fakte ne razlikuju, ali ono sto je važno, da je on tek tada postao vidljiv sistemu i da je tek od tog trenutka moglo da se odlučuje o dodjeli ili ne, jer nije postojao plan praćenja i dozvola , a što se tiče verifikacije, i dostavljanja izvještaja, s obzirom da nije imao dozvolu, nije bio u obavezi da izvještava za 2020 i 2021 godinu, jer nije bilo izrađenih i usvojenih Pravilnika po kojima bi morao sastavljati izvještaje, jer se izvještaji ne sastavljaju po bilo čijem nahođenju, već prema propisima, a inače sami izvještaji su posebno diskutabilni tako da će Izvještaji verifikatora biti predmet pred nadležnim organima u EU, a osnovano je da se i nezavisno tužilaštvo pozabavi time.

Ako se uzme u obzir referentni period 2005-2008 i proizvodnja postrojenja u tom periodu, te definisana metodologija iz priloga Uredbe, nedvosmisleno se izvodi zaključak da je Toščeliku evidentirano višestruko manje emisionih kredita nego što mu je pripadalo po toj metodologiji, a to je jasno utvrdila i nezavisna Agencija za sprečavanje korupcije. Dakle, Toščelik je svjesno i protivpravno zakinut da bi se EPCG navela da kupi od Uniproma emisione kredite, te se radi o dobro osmišljenoj i organizovanoj aktivnosti širih razmjera, u cilju favorizacije jednog preduzeća i nabacivanja posla sa EPCG.

Takođe, moramo naglasiti da prikazane proizvodnje iz fabrike aluminijskih trupaca i elektrolize apsolutno nijesu isto, i predstavljaju brkanje baba i žaba.

Osim toga, vrijedno je pomenuti činjenicu, a kojom se osporava set tvrdnji iz reagovanja Uniproma, a to je da Ministarstvo ekologije svakako ne dodjeljuje emisione kredite kako oni navode, već to radi komisija Vlade, a ministarstvo je zaduženo za aadministrativne poslove, te napominjemo i na ovom mjestu da neznanje prava škodi, a da je striktno poštovanje procedura i uloge svakog aktera osnovni preduslov zakonitosti.

Da se radi o štetnom poslu govori i činjenica da EPCG nije imala nikakvu objektivnu potrebu niti zakonsku obavezu da pribavlja emisione kredite jer pravni okvir nije bio u 2020 godini ni blizu od kompletiranog, što se vidi i po datumima usvajanja seta podzakonskih propisa, kao i činjenice da je EPCG dobila dozvolu za emisiju tek 4.5.2022 godine, dakle više od dvije godine nakon sklapanja sporazuma sa preduzećem Uniprom.

Krucijalan dokaz da je posao namješten, nezavisno od pravnih propisa, jeste dopis br.34/20 od dana 17.01. 2020 godine, upućen od strane Uniprom d.o.o. na ruke izvršnom direktoru EPCG AD Nikšić, gospodinu Igoru Noveljiću. Naime, svega dvadesetak dana nakon stupanja na snagu Zakona, nekoliko sedmica prije nego je Uredba, na koju se tako značajno poziva Uniprom, uopšte i razmatrana i usvojena na Vladi, a čitavih mjesec dana ranije u odnosu na datum (22.02.2020.) njenog stupanja na snagu – prenos emisionih kredita između Uniprom DOO i EPCG kao model otplate duga za struju već je izvjesno bio dogovoren do detalja! Potpuno je jasno da shodno zakonu sva ova "vrednosna pisma bez adrese" nisu mogla nastati, osim možda uz upotrebu vremenske mašine, kristalne kugle ili kakvog drugog ljudskoj logici i zakonima nepoznatog "podesnog sredstva". Jesu li to "progresivni iskoraci" na koje je jedna kompanija spremna?

O manjkavostima normativnog procesa donošenja Uredbe, a donijeta je bez pribavljenih mišljenja Agencije za zaštitu konkurencije, Kancelarije za evropske integracije i Ekofonda (kojem je čak traženo mišljenje i prije nego što je registrovan), suvišno je i trošiti previše riječi, niti su pokušali da ih ospore, a ova činjenica govori o poduhvatu protiv državnog interesa i stoga ni najmanje ne čudi objektivno mišljenje ASK da je došlo do ugrožavanja javnog interesa koji upućuje na postojanje korupcije.

Ovom prilikom jasno podvlačimo da borba za zakonitost nije nikakva lična stvar, a ako neko hoće da je takvom predstavi ne znači da mu treba pomoći u tome. Možda su se pojedine kompanije navikle u prošlosti da se stvari vrte oko poznanstava, ali je sada došlo vrijeme da se stvari moraju zasnivati isključivo na zakonu. Ako je obraz jedina valuta koja ne devalvira, trebalo da se konačno investira ta valuta, umjesto što se čuva kao kolekcionarski primjerak za saopštenja. Vrijeme je da svi shvate da danas ni zakon nije valuta koja devalvira, a na njegov čvrst kurs će podsjetiti i nadležne nezavisne institucije", piše u reagovanju.