- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Politika
26. 12. 2021.
09:40 >> 09:42
10
KONATAR O ODRASTANJU
Ponosan što sam podgoričko dijete
Želio je da se bavi arhitekturom, a spletom okolnosti "završio" je na ekonomiji. Tinejdžerski dani bili su u znaku filmova i dens muzike, raspust i vikende je provodio u Zeti, a i dan danas u srcu nosi kvart oko nekadašnje Velike pijace. Nije nikad pomišljao da živi van Podgorice. Ponosan je što je podgoričko dijete. To je Miloš Konatar, poslanik Građanskog pokreta URA.
Govoreći o djetinjstvu i odrastanju u Jutarnjem programu TVCG, Konatar je rekao da je ponosan na to što je podgoričko dijete, posebno na period Osnovne škole "Milorad-Musa Burzan", a kasnije gimnazije.
Neizostavni dio njegovog odrastanja, rekao je, bio je grada u kojem je i živio - kvart oko nekadašnje Velike pijace, a današnjeg TC Mall of Montenegro, tereni iza Bastona, ispred škole...
Raspusti i vikendi ga asociraju na vrijeme koje je provodio u Zeti.
"1990-e godine smo krenuli u osnovnu, to je moja generacija, kasnije bioskop Kultura, treninzi u SC Morača, i taj radijus kretanja po kvartu", prisjetio se Konatar.
Govoreći o nestašlucima iz djetinjstva, kaže da je sve bilo u granicama pristojnosti: "Bilo je tu i bježanja sa časova, i neopravdanih, izbacivanja, odlaska kod direktora, ali smo svi znali naš put i to nije bila zla namjera ili nevaspitanje".
Tinejdžerski dani bili su u znaku filmova i tada veoma popularne dens muzike.
Osnovnu školu pamti po brojnosti učenika, ali i nastavi koja se realizovala i subotom. Drugarstva i prijateljstva su, navodi, izdržala probu vremena.
"Ta baza mojih danas prijatelja i kumova vuče korijene iz osnovne i srednje škole", ispričao je Konatar.
Planirao je da upiše arhitekturu, ali je u četvrtom srednje imao tešku povredu na ekskurziji usljed čega je cijelu školsku godinu proveo na rehabilitaciji i oporavku.
"A za arhitekturu se moralo spremati cijelu školsku godinu. I kako je najveći dio moje generacije, a bili smo vezani, upisao pravo ili ekonomiju, tako sam i ja završio na ekonomiji", kazao je Konatar.
Njegova supruga Ana mu je najveća podrška, bez koje ništa ne bi imalo smisla. Stoga joj duguje veliku zahvalnost zbog njenog velikog odricanja: "Da nema njene podrške definitivno ovo što radimo ne bi imalo smisla i ne bi bilo moguće".
Коментари10
Остави коментар