Gideon Levy

Snovi o Nobelu

Priča se da predsjednik Sjedinjenih Država Donald Tramp sanja o tome da dobije Nobelovu nagradu za mir u Oslu, iako je njegovo pravo mjesto na Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu. On je najodgovorniji ne-Izraelac za krvoproliće u Gazi. Da to želi, on (i samo on) bi mogao da jednim telefonskim pozivom zaustavi ovaj užasan rat i spreči smrt izraelskih talaca.

Piše: Gideon Levi

Ali on to ne čini. Tramp ne samo da ne zove (niti nam dolazi), već nastavlja da finansira, naoružava i podržava izraelsku ratnu mašineriju kao da je sve u najboljem redu. On je vođa posljednje grupe navijača Izraela. Našeg vrhovnog vojnog zapovjednika Benjamina Netanjahua prošle nedjelje je nazvao „ratnim herojem“. Ovu sumnjivu počast je onda skromno dodijelio i sebi i rekao da je i on ratni heroj.

Predsjednik Sjedinjenih Država misli da je svako ko vrši genocid, kao što je ovaj u Gazi, heroj. Heroj je i onaj ko iz bezbjednosti svoje kancelarije šalje teške bombardere u jednokratnu operaciju u Iranu. Tako razmišlja najmoćniji čovjek na planeti.

Kada povežemo Trampovo ime sa Nobelovom nagradom za mir, noć se pretvara u dan, laž u istinu, a podrška najstrašnijem ratu u ovom vijeku ga stavlja rame uz rame sa Martinom Luterom Kingom i Dalaj Lamom, prethodnim laureatima. Tramp i Nelson Mendela se voze u istom čamcu. Ali ove groteskne šale idu na naš račun. Ako treba da dobiju neku nagradu, Netanjahu i Tramp zaslužuju onu koja srećom još nije ustanovljena, nagradu za genocid.

Dva šokantna izvještaja objavljena tokom ovog vikenda potvrđuju genocidnu prirodu ovog rata. Ujedinjene nacije su objavile da je prema indeksu IPC, svjetskom autoritetu za praćenje situacije gladi, masovna glad u gradu Gazi na petom, najvišem nivou. Izraelska vojska sada opsjeda ovaj izgladnjeli grad. A Tramp daje zeleno svjetlo, međunarodnu podršku, municiju i oružje za ovu surovu okupaciju.

Portali Siha Mekomit i Magazin 972, kao i britanski dnevni list The Guardian, istovremeno su objavili obavještajnu bazu podataka prema kojoj broj ubijenih palestinskih civila čini 83 odsto od ukupnog broja poginulih. To je visoka stopa stradanja civila, čak i u odnosu na najstrašnije ratove poput onih u Bosni, Iraku i Siriji. To znači da je tek svaki šesti ubijeni Palestinac bio borac, i to prema podacima same izraelske vojske. Ostalih petoro ubijenih su bili nevini, većinom žene i djeca. Kao što smo sumnjali, kao što smo znali: ovo je genocid. A Amerika stoji iza njega.

Tramp daje podršku ovom ratu i još se usuđuje da sanja o Nobelovoj nagradi za mir. Američko javno mnjenje kao da je spremno za akciju, a i njihov predsjednik je spreman. Jedini način da se zaustavi ovaj pokolj je telefonski poziv iz Bijele kuće, ali nema naznaka da će se to desiti u skorije vrijeme. Tramp ima na raspolaganju ogroman obavještajni mehanizam, 16 organizacija sa velikim budžetom, ali on kaže da je za glad u Gazi „saznao na televiziji“.

Izgleda da ta glad na televiziji nije dovoljna da američki predsjednik pokrene jedinu moguću akciju spasavanja Gaze: da naredi Izraelu potpuni i trenutni prekid vatre. Netanjahu ne haje za upozorenja koja mu stižu iz ostatka svijeta. A Tramp čini sve što je u njegovoj moći da spreči sankcije koje mnoge zemlje žele da uvedu Izraelu. Evropa je uznemirena događajima u Gazi, ali sasvim paralizovana Trampovim terorom. Pred njim se povlače i mnoge međunarodne organizacije.

Ronald Dermer, američki biznismen i ministar u izraelskoj vladi, čovjek kome vjeruju i Netanjahu i Tramp, u razgovorima u Bijeloj kući ubijedio je Trampa u dobrobiti palestinskog stradanja za Ameriku. Tako je američki predsjednik, tvorac plana o rivijeri u Gazi, postao i otvoreni kahanista. I traži Nobelovu nagradu za to.

(Autor je izraelski novinar)

Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RTCG