Mi.M. [ danas.rs ]

Da li će Tramp započeti rat sa Venecuelom?

Administracija američkog predsjednika Donalda Trampa pojačava pritisak na Venecuelu, najavljujući moguće vojne akcije protiv venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura i kartela droge.

Administracija američkog predsjednika Donalda Trampa pojačava pritisak na Venecuelu, najavljujući moguće vojne akcije protiv venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura i kartela droge.

Amerikancima nije potreban njihov najsmrtonosniji nosač aviona, F/A-18 presretači ni flota ratnih brodova natovarenih desetinama Tomahawk projektila samo da bi uništili nekoliko brzih čamaca u Karibima, navodi CNN.

I dok nosač američkih aviona Džerald R. Ford plovi iz Evrope kako bi se pridružio već snažnim američkim pomorskim i vazdušnim snagama u regionu, raste očekivanje da bi Trampova administracija mogla pojačati ono što predstavlja kao udar na narkotrafikante.

Prva meta ove nove diplomatije ratnih brodova je venecuelanski predsjednik Nikolas Maduro, diktator koji negira rezultate izbora.

Ford će poslati jasan signal Maduru da ode, ili venecuelanskim oficirima da ga svrgnu. U suprotnom, mogao bi poslužiti ne samo kao platforma za napade na navodne mete kartela, već i za promjenu režima.

„Ne premeštaš borbenu grupu sve do Kariba osim ako ne planiraš ili da zastrašiš zemlju ili da počneš borbene operacije u Venecueli“, rekao je demokratski senator Mark Keli iz Arizone u nedjelju.

Visoki Trampovi saradnici prikazali su Venecuelu kao glavnu rutu za fentanil i druge droge koje ubijaju Amerikance, iako dokazi pokazuju da se malo droge proizvodi u toj zemlji, dok su druge tranzitne rute daleko značajnije.

Administracija Bijele kuće tvrdi da Maduro vodi mrežu kartela. Odobrila je upotrebu vojne sile protiv takvih grupa i proglasila članove bandi „nezakonitim borcima“, čime pokušava pravno opravdati likvidacije koje lišavaju ljude prava na pravičan postupak.

Tramp razmatra planove da ciljano napadne fabrike kokaina i navodne rute krijumčarenja droge unutar Venecuele, rekli su CNN-u prošle nedjelje trojica američkih zvaničnika, ali nije isključio ni diplomatiju.

„Ubićemo ih, biće mrtvi“, rekao je predsjednik u četvrtak radujući se nizu udara na čamce za koje zvaničnici tvrde da pripadaju kartelima.

Senator Lindzi Graham je u nedjelju naznačio da su kopneni udari u Venecueli „realna mogućnost“.

Ovaj republikanski senator iz Južne Karoline rekao je da mu je Tramp govorio kako će Kongres biti obaviješten o „mogućim budućim vojnim operacijama protiv Venecuele i Kolumbije“ kada se vrati iz diplomatske posjete nekim azijskim državama.

Pravni izazovi i senke istorijskih promjena režima
Mogući američki kopneni udari u Venecueli otvorili bi politička, pravna i geopolitička pitanja, posebno jer administracija još nije javnosti predstavila dokaze o tovarima droge na najmanje 10 brzih čamaca, osam u Karibima i dva u Pacifiku, za koje tvrdi da su uništili.

Ustav predviđa da rat formalno proglašava Kongres, a ne predsjednik.

Dakle, Trampova unilateralna odluka da započne novi konflikt u Latinskoj Americi dodatno bi oslabila pravne kontrole nad vojnim akcijama, koje su predsjednici decenijama potkopavali, naročito nakon napada 11. septembra 2001.

„Igra se promijenila kada su u pitanju narkotrafičke organizacije. Sredićemo ih“, izjavio je Graham uz tvrdnju da Trampu ne treba odobrenje Kongresa.

Ali izostanak odobrenja sugerisao bi da Tramp jednostavno može da započne ratove gdje i kad želi. Kongres pod kontrolom republikanske partije dodatno bi se diskreditovao omogućivši predsjedniku da sam sebi dodijeli moć da ubija bilo koga na međunarodnim vodama.

„Kada nekoga ubiješ, treba da znaš… ako ratno stanje nije proglašeno, stvarno moraš znati nečije ime, barem ga moraš optužiti za nešto. Moraš iznijeti dokaze“, rekao je ranije ovog mjeseca senator iz Kentakija Rend Pol.

Tramp se već opasno približava granici. Zakon o ratnim ovlašćenjima (War Powers Act), na primjer, daje predsjedniku 60 dana da koristi vojnu silu prije nego što se zatraži odobrenje Kongresa.

Taj period bi istekao početkom novembra ako se računa unazad od prvog napada na brzi čamac koji se dogodio 2. septembra ove godine.

„Bilo koja kopnena akcija protiv Venecuele morala bi biti odgovor na oružani napad na SAD, nužna, proporcionalna i odobrena od strane Kongresa. Nijedan od ovih uslova do sada nije ispunjen“, naveo je Rajan Gudmen, profesor prava na Njujorškom univerzitetu, u razgovoru za CNN.

Novi rat u Venecueli imao bi političke posljedice, posebno za Trampovu bazu pristalica „Amerika na prvom mjestu“, koja je prihvatila njegova obećanja da neće ulaziti u nove strane sukobe.

Ali Tramp, ojačan presudom Vrhovnog suda kojom mu je priznat imunitet za sve „službene radnje“ i podrškom republikanske većine u Kongresu koja podstiče njegove nedemokratske impulse, izgleda da ne namjerava da sluša upozorenja.

Šta bi američki napadi značili za građane?

Mnogi Venecuelanci rado bi se oslobodili Madurovog gvozdenog stiska, koji je uništio bogatstvo njihove zemlje. Ipak, vojna akcija nosi rizik civilnih žrtava i grešaka, a ponekad može i da ujedini narod oko tiranskog režima. Promjena režima takođe može poći po zlu, kao što su pokazali primjeri Iraka i Libije u ovom vijeku.

Osim toga, državni udari i ratovi protiv kartela koje je podržavala CIA u Latinskoj Americi ostavili su duboke i bolne ožiljke.

Novi američki rat u zapadnoj hemisferi mogao bi izazvati snažan otpor, posebno protiv vlade SAD koja se već optužuje za miješanje u politiku regiona.

Čini se da je Tramp sada usmjeren na kolumbijskog predsjednika Gustava Petra, nakon Madura, i pokušao je da utiče na izbore u Argentini, koji su se održali u nedjelju. Takođe je vršio pritisak na Brazil.

Američki pokušaj smjene režima bio bi drzak presedan u vremenu kada autoritarni lideri širom svijeta grade svoje regionalne sfere uticaja. Takav potez oslabio bi američke argumente protiv mogućeg kineskog ekspanzionizma, uključujući i prema Tajvanu, i potkopao moralni autoritet SAD u osudi ruske invazije na Ukrajinu.

Zašto bi neki Amerikanci mogli podržati novi rat Amerike

Merilo svake predsjedničke akcije u inostranstvu jeste da li ona unapređuje dobrobit Amerikanaca.

Tramp je to učinio jasnijim nego ikada, stavivši nacionalne interese iznad savezništava, međunarodnih institucija i globalne slobodne trgovine.

U načelu, sprečavanje dotoka droga u Ameriku, uključujući fentanil, koji svake godine ubije desetine hiljada Amerikanaca, bilo bi dobra stvar.

Niko se ne bi iznenadio ako bi se pokazalo da su brzi čamci koje su SAD gađale bili umiješani u manji šverc. Ipak, većina zaliha fentanila dolazi kopnenim putem preko Meksika i Kine, a ne iz Venecuele.

Mnogi Amerikanci, međutim, glasali su za Trampa jer je obećao da će okončati nekontrolisanu migraciju. Svrgavanje Madura moglo bi smanjiti broj Venecuelanaca koji dolaze na američku granicu i podstaći neke od onih koji su pobjegli da se vrate u zemlju.

Strategija administracije u regionu proističe iz unutrašnje politike o imigraciji i kriminalu, pa se zapravo sasvim uklapa u Trampovu političku doktrinu.

Tramp bi, nesumnjivo, preduzeo mjere da spriječi da se Venecuela pretvori u irački scenario, dugotrajno i haotično ratno žarište. Ali njegova politika ipak može biti zabrinjavajuća.

„Mislim da je predsjednik Tramp donio odluku da je Maduro, vođa Venecuele, optuženi trgovac drogom i da je vrijeme da on ode“, rekao je Graham.