Objavila: M.M.Lj.

OMAŽ MOJKOVČANIMA

Novinarskim perom za Crnu Goru

Ogranak Matice crnogorske u Mojkovcu, u okviru svog programa obilježavanja deset godina od obnove nezavisnosti Crne Gore, upriličio je, u petak veče, omaž trojici mojkovačkih i crnogorskih novinara: Nikoli Bulatoviću (1935-2010), Vučiću Tomoviću (1947-2000) i Bošku Đukiću (1940-2004). O njihovom radu i stvaralaštvu govorile su njihove kolege Savić Jovanović, Ilija Despotović i Borislav Jovanović.

Nikola Bulatović je rođen u Bjelojevićima, kod Mojkovca. Radio je kao učitelj u mojkovačkom kraju i kao nastavnik u Leskovcu, gdje je i počeo novinarsku karijeru. Bio je dopisnik Radio Beograda iz Novog Sada i njegov urednik za Vojvodinu. Pisao je i za Crnogorski književni list, podsjetio je prisutne , novinar i književnik Borislav Jovanović.

Jovanović je Bulatovića okarakterisao kao iskrenog i jasnog čovjeka koji je uvijek davao precizne  stavove i odgovore na sva pitanja koja su se ticala njega, okruženja  ili pak, društvenih kretanja.

„Djelovao je svojom individualnošću, imun na sve prijetnje koje su mu dolazile, kako u svom zavičaju tako i u Srbiji. Njegovi tekstovi, objavljeni u Crnogorskom književnom listu u predreferendumskim godinama, bili su ubojiti i odbrambeni od hegemonizma i asimilacije crnogorskog bića. Bili su, uglavnom, reagovanje na anticrnogorsko djelovanje srpskih nacionalista u Srbiji – posebno Crnogoraca sa „terazijskim sindromom“. Bio je veliki protivnik dioba i onih koji su ih podsticali. Imao je sreću da, za razliku od Vučića i Boška, doživi ono zašto se borio – obnovu crnogorske države, naglasio  je Borislav Jovanović.

Novinar  Savić Jovanović  je  za bišeg učitelja, a  kasnije novinara Vučića Tomovića  rođenog  u Lepencu, kod Mojkovca  kazao da je za njega novinarstvo  bilo više od posla. Strastveno je unosio čitavog sebe u ovu, nekad časnu i uglednu profesiju, ocijenio je Jovanović.

 „ Ljubav prema državi ispoljavao je kroz svoje tekstove, uvijek zastupajući ideju da i njegova država, Crna Gora, treba da bude samostalna i nezavisna. Posljednjih nekoliko godina života radio je u vremenu koje uspravnima, talentovanima i darovitima nije bilo baš naklonjeno. Ali, i u tim prevratnim vremenima, umio je da čuva svoje dostojanstvo i otmeno odoli vihorima rata u okruženju, onda kada je velika otadžbina počela da nestaje i kada je cijeli jedan naraštaj počinjao da strijepi, osluškulući znake dolazeće oluje. I u tim vremenima bio je dostojan predstavnik onog dijela Mojkovca i Crne Gore koji se nikad nije svrstao u kolone iza lokalnih i nacionalnih opsenara i uzurpatora najveće scene”, kazao je Jovanović.

Sjećanje na  Boška Đukića  rođenog u Bjelojevićima koji se prije novinarstva oprobao u  politici kada je bio i član Predssjedništva CKSKCG, iznio je novinar Iija Despotović.

„U iznošenju svojih stavova, i kao novinar i kao političar, Boško nikad nije kalkulisao. Nikada nije procjenjivao da li će mi se ti stavovi isplatiti, šta će dobiti ili izgubiti sa njima. Bio je prkosnik, bundžija, intelektualni osobenjak, pomalo i odmetnik i disident. Crna Gora je Bošku, u svakom pogledu, bila optimalni okvir, i u ljudskom, i u moralnom, političkom i nacionalnom smislu. Ništa van Crne Gore nije tražio, ništa negdje drugo nije rješavao. Posebno je prezirao one koji, kad im nešto ne valja, potrče van Crne Gore, a takvih je slučajeva bilo. Crna Gora je bila njegov dom i najrođeniji rod”, kazao je Despotović.

Đukić  se novinarstvompočeo baviti nakon  antibirokratske revolucije . Bio je dopisnik „Slobodne Dalmacije“, a potom i „glasa Amerike“. Sarađivao je sa „Monitorom“ i „Borbom“.

Pozdravljajući  prisutne predsjednik opština Mojkovac, Dejan Medojević, naglasio je , da se radi o trojici mojkovačkih novinara, koji su od prvog dana bili suverenisti, i onda kada je to bilo vrlo teško, zbog čega zaslužuju poštovanje i pažnju.

Medijator na književnoj večeri bio je profesor Dejan Vuković.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore