Objavila: M.L.B.

BIJELO POLJE

Nagrade za kraj Ratkovićevih večeri

Stihovima iz knjige "Zemlja", zemlja i uručivanjem nagrade "Risto Ratković", Marku Pogačaru, pjesniku iz Splita, sinoć su u Bijelom Polju završene 48. Ratkovićeve večeri poezije. Nagradu Pogačaru je uručio predsjedni Skupštine optine Bijelo Polje, Abaz Dizdarević.

Obrazlažući odluku žirija da za najbolju zbirku proglasi Pogačarevu "Zemlja, zemlja" predsjednik žirija Andrej Nikolaidis je kazao da Marko Pogačar zna mnogo o poeziji, o filozofiji, kulturalno teoriji.

Njegove su pjesme radost za univerzitetske profesore,koji se na njihovom primjeru mogu baviti arheologijom ideja. Toga je blaga kod Pogačara napredak,istakao je predsjednik žirija.

No to nije ono, ili jedino ono, zbog čega je Pogačar izvrstan pjesnik. Jezik je toj izvrsnosti razlog. Oni koji jezik doista poznaju, pristupaju mu ne kao samozvani eksperti, nego kao dijete. Oni se sa jezikom igraju,smatra Nikolaidis.

„Šta god date djeci ,ona će pronaći način da se sa tim igraju. Dajte im oružje, koje ubija u ratu, i čućete njihovu radost dok od tog oružja prave kućice za lutke ili mostove za voziće. Kada se igramo, sve stvari, pa i one koje nas inače porobljavaju ili uništavaju, mi deaktiviramo i otvaramo ih za neku drugačiju upotrebu. To je igru koju igraju pjesnici. Oni uzimaju jezik, koji je sredstvo informacije, sredstvo zapovijedi, sredstvo dominacije, i deaktiviraju ga, uklanjaju svu njegovu represivnu moć. Čine da je jezik ponovo slobodan od društvenih pravila i ograničenja vrste. Odjednom, kaže, jezik je ponovo slobodan, a sa nim i mi, da učinimo, promislimo i kažemo nešto drugačije, nešto i nas i jezika dostojnije.To je ono što nam je zbirka Zemlja zemlja dala. Ono što od njih dobijemo nije tek mudrost i ljepota, nego i sloboda, radikalna otvorenost. Takvi pjesnici čine da je svijet opet mlad, a vrijeme ponovo ono prije nego što smo potrošili sve mogućnosti", kazao je Nikolaidis.

Na kraju je iznio i lični doživljaj nagrađenog pjesnika.

„Poeziju Marka Pogačara pratim od njegove prve knjige, koju sam dobio od tadašnjeg zajedničkog urednika, Kruna Lokotara. Kada mi je Lokotar knjigu pružio, predstavio je ne kao najavu, nego objavu velikog talenta. Kao i obično, bio je u pravu. U godinama koje su od tada prošle, Marko Pogačar je postao nezaobilazan pjesnik savremene hrvatske i postjugoslovenske književnosti, izvrstan pisac kratkih proznih formi, lucidan esejista, važan urednik, uticajna intelektualna figura. Budući klasik, ukratko.No to, dozvolite da parafraziram Kenoovu zabilješku o Borisu Vianu, još uvijek nije sve", kazao je predsjednik žirija, najavljujući da će Marko Pogačar tek postati Marko Pogačar.

Zahvaljujući se na nagradi Pogačar, je kazao da je izuzetno radostan zbog toga što je upravo on ovogodišnji laureat naglasivši da nagrade ne zaslužuju i ne primaju pjesnici, zaslužuju ih samo knjige pjesama i primaju ih knige pjesama.

On je to sinoć učinio samo zbog toga, kako je kazao, što knjige nemaju ruke.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore