DJELO INSPIRISANO DJEDOM

Markesov roman u izdanju Nove knjige

Izdavačka kuća Nova knjiga iz Podgorice obogatila je svoju izdavačku djelatnost još jednim djelom velikog pisca i Nobelovca, Gabrijela Garsije Markesa, romanom „Pukovniku nema ko da piše“.

Markes, kolumbijski pisac, novinar, izdavač i politički aktivista, smatra se najpoznatijim piscem magičnog realizma, žanra koji rješava mitove, magiju i realnost. On je pisac koji je najviše doprinio da latinoamerička literatura dođe u centar pažnje svjetske kulturne javnosti šezdesetih godina 20. vijeka. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1982. godine.

Za razliku od mnogih drugih Markesovih djela, roman „Pukovniku nema ko da piše“ u suštini nema podlogu u magijskom realizmu. Glavni likovi romana nemaju svoja imena, pa se na taj način ostavlja utisak neznatnosti i gotovo beznačaja određenih dijelova života pojedinaca. Pukovnik i njegova žena, koji su izgubili sina u jeku političke represije, bore se sa siromaštvom i stanjem finansijske nestabilnosti. Korupcija lokalnih i nacionalnih dužnosnika je očigledna i ona postaje tema kojom se Markes bavi kroz ovaj roman, bazirajući se prvenstveno na uticaj vlasti na društvo. Pukovnik i njegova žena primorani su da postepeno prodaju imovinu koju im je ostavio njihov sin. On je mrtav i jedini podsjetnik na njega je pijetao kojeg pukovnik hrani i priprema za učestvovanje u borbi pjetlova.

Ovaj roman govori o velikoj usamljenosti, ali i o najdubljoj ljubavi. Govori i o nepokolebljivosti, istrajnosti, kao i beznadežnom poštenju.

U svom autobigrafskom romanu „Živjeti da bi se pripovijedalo“ (Vivir para contarla), Markes je objasnio da mu je za ovaj roman kao inspiracija poslužio njegov djed, koji je takođe bio pukovnik i koji nikada nije dobio penziju koja mu je obećana. Međutim, vladaju i mišljenja da je Markesu kao inspiracija poslužilo vlastito iskustvo nezaposlenosti kada je 1961. jedna novinarska redakcija čiji je član bio, prestala s radom. Svakodnevnica kojoj je on svjedočio u to vrijeme postala je izvor inspiracije za ovo djelo.

Markesova knjiga ekranizovana je 1999., a u filmu pukovnika glluma Fernando Lujan.