IKONOKLASTIJA

Istorija nasilja nad umjetnošću

Londonski muzej "Tejt Britan" za ovu je jesen pripremio izložbu koja će u cijelosti biti posvećena umjetničkim predmetima nad kojima je počinjena neka vrsta nasilja: izobličeni su, raskomadani, razneseni eksplozivom ili otopljeni, i to iz ideoloških i ikonoklastičkih razloga

Napada na umjetnost u istoriji Velike Britanije ne manjka: bili su brojni i često vrlo strastveni. "Tejt" je odlučio da detaljno istraži tu stranu svoje istorije. Kako se navodi u najavi izložbe na internet stranicama muzeja, izložba "Umjetnost pod opsadom: Istorija ikonoklastije u Britaniji", koja se otvara 2. oktobraa u muzeju "Tejt Britan" u Londonu prva je izložba koja se bavi istorijom fizičkih nasrtaja na umjetnost u Britaniji od 16. vijeka, od Engleske reforme do danas, i prva je koja toj temi pristupa na ozbiljan i cjelovit način.

Ali, tema izložbe nije 'običan' vandalizam usmjeren protiv umjetnosti, već samo onaj kom je izvorište u nekoj vrsti ideologije, ikonoklazmu, odnosno, u namjernom uništavanju ikona, simbola ili drugih spomenika iz vjerskih, političkih ili estetskih razloga. Kroz brojne predmete, slike, skulpture i obilje arhivskog materijala, izložba u "Tejtu" baviće se različitim pravcima i uzrocima koji dovode do napada na umjetnost.

"Očito je riječ o teškoj temi", kazala je upravnica muzeja "Tejt Britan" i začetnica ideje o izložbi Penelopa Kurtis. "Odlučili smo da joj pristupimo na ozbiljan način, bez suzdržavanja, pokušati da je istražimo, kako bi istorija nasilja nad umjetnošću bila lakše razumljiva', dodala je.

Izložba pokriva razdoblje od pet stotina godina, počevši s 1540, kada je Henrik VIII naredio raspuštanje manastira, što je rezultiralo uništenjem velikog broja umjetničkih djela uz blagoslov države. "Ti su događaji specifično britanski i zauvijek su izmijenili našu vizuelnu istoriju", pojasnila je Kurtis.

Iako se među eksponatima neće naći slika Marka Rotka, prošle godine išarana crnilom u "Tejt Modernu", posebno se ističe kip mrtvog Isusa koji je bio skriven 500 godina. Tu je i "Unutrašnjost katedrale u Kenterberiju" (1657) Tomasa Džonsona, jedini primjer puritanskog ikonoklazma počinjenog nad slikom u Britaniji. U "Tejtu" će prvi put biti izložena  s vitražima izvađenim iz prozorskih okvira katedrale. Među eksponatima će biti i "Delfska Sibila" iz 1898. Edvarda Brn Džonsa, napadnuta 1913. u Mančesteru, i "Stolica" Alena Džonsa iz 1969, obje oštećene u napadima sifražetkinja i feministkinja, i dijelovi kipova uništenih u Irskoj tokom prošloga vijeka.

Obuhvaćen je i vjerski ikonoklazam 16. i 17. vijeka, koji ilustriraju kipovi Hrista bez glave, razbijeni vitraži i drugi vjerski spomenici stradali usljed vjerskih reformi i destrukcija puritanskih ikonoklasta.

Primjeri nasrtaja na simbole vlasti u razdobljima političkih previranja uključuju portret Olivera Kromvela, koji nije uništen već ga je "samo" naopako objesio odani monarhist, princ Frederik Dulip Sing (1868. – 1926.). Izloženi će biti i dijelovi kipa Vilijama III i Nelsonov spomenik uništen 1929, odnosno, 1966, u eksplozijama za vrijeme političkih previranja u Dablinu.

Posljednja etapa izložbe odnosi se na moderne umjetnike koji koriste destrukciju kao kreativnu silu. Prvi put u javnosti će biti izloženi klavir i stolica koje je uništio njujorški umjetnik Ralf Ortiz prilikom održavanja simpozijuma "Destruktivnost u umjetnosti" 1966, zajedno s audio zapisima njegovih akcija. Uvrštena su i djela Gustava Mecgera, Džona Latama, Joko Ono i drugih.