POSTHUMNO

Zagreb: Predstavljen roman Mirka Kovača

Mirko Kovač bio je veliki, fascinantni književni mistifikator, pisac koji je znao od svega, i najtrivijalnijih podataka na alhemijski način da napravi novi tekst kao novu stvarnost, rečeno je u Zagrebu na predstavljanju njegovog posljednjeg romana-memoara "Vrijeme koje se udaljava".

Knjiga je objavljena u izdanju Frakture.

"Od svojih prvih književnih tekstova, Kovač je bio pisac koji nikada ne slijedi utabani put, čak ni vlastiti, koji iz knjige u knjigu mijenja optiku, alate i postupke", kazao je na predstavljanju u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO) pisac i novinar Ivan Lovrenović, urednik prvih Kovačevih tekstova u sarajevskoj izdavačkoj kući Svjetlost.

Podnaslovljen kao "Roman-memoari", "Vrijeme koje se udaljava" knjiga je o epohi u kojoj se Kovač formirao, posveta vremenu u kojem je sazrijevao kao pisac, te posveta ljudima – poznatijim i manje poznatim - koji su obilježili njegov život, a obuhvaća vrijeme od 50-tih do 90-tih godina prošlog vijeka.

"Volim da mislim da je ta knjiga jedan njegov veliki stvaralački rizik, svjesno poduzet s potpunom odgovornošću prema vlastitom opusu, sebi kao piscu, književnosti kao izabranoj sudbini. U njoj se događa potpuno jednačenje života i literature: kroz to ulaženje života u književnost i književnosti u život Kovač kao da cijeli svoj dotadašnji golemi književni kapital stavlja na ispit", dodao je Lovrenović.

Sam Kovač u uvodu knjizi kaže kako je to "roman intime" temeljen na brojnim davno napisanim crticama i refleksijama o zgodama iz njegove prošlosti podijeljenim u 43 poglavlja u kojima se uz brojne autobiografske elemente bavi "vremenom i sudbinama, znanim i neznanim osobama, javnim i povijesnim ličnostima".

Bilješke za roman je počeo da piše još početkom 90-tih godina, a intenzivno je na njemu radio posljednjih šest-sedam godina, te ga dovršavao boreći se istodobno s teškom bolešću.

Ipak, nije uspio, kako je planirao, njegovih 600-tinjak stranica dopuniti posljednjim poglavljem, koje je pod naslovom "Inferno" trebalo govoriti o njegovu odlasku iz Beograda, početkom 90-ih i preseljenju u Hrvatsku, u Rovinj. Roman stoga završava fusnotom, a ne tačkom na kraju posljednje rečenice.

Književnik Miljenko Jergović osvrnuo se na Kovačevu "doživotnu sposobnost da uči nove riječi svoga jezika, a da stare trajno čuva". "Ta briga prema riječima kao da su žive u njegovim je romanima jedina konstanta", kazao je Jergović.

Posljednje godine života Kovač je proveo u Rovinju, gdje je i pokopan i gdje je nedavno osnovano Udruženje Mirko Kovač.

Predsjednica Udruge je piščeva udovica Slobodanka Matić a, kako je napomenuo Serdarević, prvi Dani Mirka Kovača biće održani posljednje sedmice u septembru s idejom da postanu tradicionalni i da se na njima govori ne samo o njegovom djelu i pisanju, nego o svemu onome čime se on bavio.

Predstavljanje, upriličeno u saradnji sa zajednicom Crnogoraca u Hrvatskoj, privuklo je u MUO velik broj Kovačevih čitatelja, prijatelja i saradnika.