STOP DEVASTACIJI

Nelogično da dobrima upravljaju strani subjekti

Iako Zavod za zaštitu kulturnih dobara prema zakonu mora dati "zeleno svjetlo" za bilo kakvu vrstu intervencije na kulturnom dobru, to najčešće nije praksa. Sagovornici Televizije Crne Gore upozoravaju na činjenicu da nekim našim kulturnim dobrima upravljaju subjekti iz drugih država.

Imamo izuzetnu kulturnu baštinu, značajna kulturna dobra. To su činjenice. Međutim, činjenica je i to da nijesmo baš odgovorni prema nasljeđenom, ali i bogatstvu za budućnost. A čini se i da ne znamo da je kulturna baština identitet jedne države.

Direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Anastazija Miranović, kaže da je stepen očuvanosti sakralnih objekata u Crnoj Gori visok, oko 80 odsto. Ipak, skreće pažnju na devastaciju pojedinih hramova.

"Manastirskog kompleksa Ostrog, Podmajine, Reževići, Ždrebaonik u Danilovgradu, manastiri i crkve na Skadarskom jezeru .. To su sve naši veliki i značajni manastir", nabrojala je Miranović nekoliko vjerskih objekata u našoj zemlji.

A ko upravlja pravoslavnim hramovima u Crnoj Gori i ima li tu nelogičnosti?

"Njima upravlja srpska Patrijaršija kroz svoje četiri eparhije. To su Mitropolija crnogorsko- primorska, Budimljansko-nikšićka eparhija, zatim Zahumsko-hercegovačka i primorska i Mileševska eparhija. Moramo reći da su tu dvije eparhije iz susjedne dvije države, Srbije i Republike Srpske, i nelogičnost je da kulturnim dobrima Crne Gore upravljaju subjekti iz drugih država", ističe Miranović.

istoricar umjetnostiAleksandar Saša Čilikov kaže da devastacije traju decenijama. Eskalirale su posljednjih dvadeset godina. A evo gdje Čilikov vidi problem.

"Da li mi imamo konzervatorski kadar? Imamo, i to vrlo kvalitetan, što lako može da se dokaže. Da li mi imamo zakonsku regulatovu po pitanju ovakve problematike? Imamo, i to potpuno savremenu, sa svim detaljima i svim pravnim normama. Da li se to kod nas primjenjuje i da li se daje novac za to? Niti se daje novac, niti se to primjenjuje", nagašava Čilikov.

"Uprava za kulturna dobra daje nalog tužilaštvu, a ja ne znam da je nekad dosuđeno nešto, možda jeste, ali ja stvarno ne znam. građevinska inspekcija ne reaguje, kao ni Ministarstvo urbanizma i Ministarsvo kulture...", dodao je.

Devastacije hramova najčešće se ogledaju u dograđivanju, pregrađivanju, živopisu, narušavanju pejzažnog okruženja jednog hrama. Uprava za zaštitu kulturnih dobara zato je i reagovala.

"Sve se to može uklopiti, ukoliko se ti subjekti obrate Upravi, koja izdaje konzervatorske uslove i daje saglasnost na konzervatorske projekte, što se u 80 odsto slučajeva ne čini. Ne mogu reći da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori ne kontaktira državni subjekt, negdje imamo uspješnu saradnju, ali u 70-80 opdsto slučajeva uopšte nam se ne obraćaju. Mi jesmo reagovali. Konkretno, u dva slučaja, kada je u pitanju manastiri Ostrog i Reževići", kaže Miranović.

Čilikov ne vidi samo problem u devastaciji hramova, on upozorava i na odnost prema starim gradovima i starim ruralnim naseljima.

"Šta je sa starim gradovima i starim ruralnim naseljima? To se sve raspada i besumično uništava", opominje Čilikov.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara, bar tako piše u zakonu, mora dati saglasnost kako bi se intervenisalo na nekom kulturnom dobru. Nerijetko se to čini na svoju ruku, a Miranović i čilikov smatraju da je krajnje vrijeme da se sa takvom praksom prestane. Jer, čemu zakon ako je samo mrtvo slovo na papiru?

Nevenka Jovović, TVCG