NEBOJŠA ŠOFRANAC

Dani odluke

Ko će proći Barselona ili Milan? Može li Tina Maze srušiti baš sve rekorde skijanja i sporta? Ko će se radovati na kraju, Hiršer ili Svindal?

Utorak 12. mart je već predodređen da bude jedan od ključnih dana u ovoj fubalskoj sezoni. Neki kažu čak i u fudbalskoj deceniji, u slučaju da se desi eliminacija Barselone. Revanš meč Barselona-Milan ovih dana je predmet svih mogućih analiza, prognoza i tumačenja širom planete, a u svim zemljama Evrope i Azije vrše se velike uplate na to ko ide dalje. Većinom, kvota na Milan je 1.75 a na Barselonu 1.95, dok je u Turskoj ,na primjer ,obratno.

Odavno, jedan meč nije u ovolikoj mjeri monopolisao pažnju i neutralnih ljubitelja fudbala, pa čak i fudbalskih laika. Nije to bio slučaj ni s nedavnim duelom Mančester-Real, a ni sa španskim El-Klasikom koliko god on sada bio svjetski. Intrigu pred ovaj duel stvaraju sljedeće stvari : kao prvo, perfektna igra i rezultat koji je ostvario Milan u prvom meču, očigledan pad u igri Barselone, koji se nastavio nakon te večeri, veliki progres Milana na planu igre i rezultata u Italiji, gdje se već nalazi na ivici drugog mjesta.

Uz sve to, i psihološki momenat koji je na strani Milana, smatra se da je Barselona prinuđena više nego ikada da ispolji cijeli svoj kvalitet da bi prošla. Ako u tome uspije, opet će biti avangarda i favorit svjetskog fudbala, u suprotnom, svi će pričati da je era završena.

Međutim, u prethodnim godinama, ovaj tim snova iz Katalonije, bez obzira na ogromnu igračku superiornost koju je imao protiv svih velikih evropskih rivala, često je imao probleme da riješi ovakve dvomečeve. Svi znaju za dva polufinala, gdje su ispali od Intera, odnosno Čelzija, ali i dva dvomeča sa Arsenalom su interesantna priča. 2010 godine bilo je 2:2 u Londonu, iako je moglo biti 0:6 na poluvremenu, pa čak i u revanšu Arsenal je poveo. Naredne godine, Barselona čak i gubi u Londonu 2:1, iako je imala siaset šansi, a u revanšu kod 1:0 sama sebi daje gol u drugom poluvremenu, i tek nakon novih 11 šansi dobija 3:1.

Tako su i prošle godine uspjeli sami sebe izbaciti, nakon nestvarnog poraza 1:0 na Stenford bridžu, gdje su pogodili dvije stative , u revanšu su imali vođstvo 2:0, igrača više i ekipu Čelzija u rastrojstvu, koja je još morala da im se potpuno otvori. Da takav meč završi 2:2, ne samo da je van svake fudbalske logike, već predstavlja i spoj serije fudbalskih slučajnosti koje su se ipak desile. Jasno je, da bi mnogo manje kvalitetan tim od svemirske Barselone priveo kraju taj posao protiv šestoplasirane ekipe engleske lige.

Oni koji dobro poznaju njihovu svlačionicu, poput novinara katalonske Antene 3, Huana Kamposa, kažu da je Gvardiola upravo činio nenormalne napore da drži ekipu pod tenzijom i gladnu pobjeda sve četiri godine, a da je te noći shvatio da to više neće biti moguće. To nije shvatio na vrijeme Rajhard, koji je, nakon dvije godine velikih uspjeha, doživio dvije godine neuspjeha, i to sa Ronaldinjom, Mesijem, Etoom, Anrijem, Ćavijem i Dekom u timu. Ove godine i sam Mesi je par puta isticao da je ekipa našla mir koji joj je trebao, i da pobjeđuju praktično samoupravljanjem.

Ali taj nedostatak čvrste trenerske ruke, kao da je isplivao baš u krucijalnom dijelu sezone, protiv raspoloženih Milana i Real Madrida, gdje je Barselona pokazala nesposobnost promjene ritma, nastavljajući da tone i igra sporo od početka do kraja. Najgori je bio upravo prvenstveni meč u Madridu gdje je Real izveo šarenu postavu, misleći na Mančester, a Barselona uz ogroman posjed lopte, nije uspjela da dođe do bilo kakve igre, ali čak ni da ispolji želju da se osveti ljutom rivalu za kup i ispliva iz krize. Kažu, da od 20. februara misle samo na Milan, hrabre se sve češćim izlazima u medije, čak je morao i Mesi dva puta na pres, a njega obično čuvaju od toga.

Mnogo loših znakova, ali jasno je da će u utorak igrati svi, uključujući Ćavija, i da će ova legendarna grupa igrača, koja je učinila da se generacije i generacije zaljube u fudbal, probati da odigra utakmicu svojih života. Milan dolazi sa ubjeđenjem da neće samo da se brani, jer to nije u njegovom DNK.

Ekipa koja je pobijeđivala na Old Trafordu, više puta u Minhenu, i mnogo puta rušila veliki Real, osjeća se previše ponosno da bi se potpuno zatvorila, šta više vlada ubjeđenje da će El Šaravi ili Nijang postići makar jedan gol. Barselona je upravo u subotu, protiv Lakorunje završila meč bez primljenog gola, nakon trinaest utakmica za redom, gdje je primala makar jedan. Neće biti Balotelija, ali ni Pacinija koji se povrijedio u Đenovi, tako da će igrati Boateng, Nijang i El Šaravi, a u nastavku Robinjo i možda Krkić. Na treninzima vlada toliki entuzijazam, da Alegri mora bukvalno da smiruje igrače.

U aprilu predstoje ključni dueli sa Fiorentinom, Napolijem i Juventusom, bilo bi čak lakše ispasti sada iz Evrope, ali adrenalin je ogroman i svi žele da idu dalje. Još jedna zanimljivost : od kada postoji Liga(Kup) šampiona, svake treće godine u deceniji Milan ili Juventus igraju u velikom finalu( 1963. Milan-Benfika 2:1, 1973. Ajaks-Juventus 1:0, 1983. Hamburg-Juventus 1:0, 1993. Marsej-Milan 1:0, 2003. Milan-Juventus 3:2) .

I gle slučaja, baš ove godine i jedni i drugi su opet tu. Istina je da postoji mnogo jakih razloga i za prolaz Barselone, i za prolaz Milana. I upravo magična je draž fudbalske igre što u ovom momentu niko ne može da predvidi šta će se zaista desiti.

Paralelno sa velikim fudbalskim raspletima, naredni dani nam donose i kompletan rasplet skijaške sezone. Nakon bezbroj sjajnih trka i obrta, suza i radosti Svjetskog prvenstva, rekorda i kurioziteta, koji su nedavno postavljeni, u nedjelju će sve biti gotovo. U srijedu u devet ujutro, u Švajcarskom Lencerhajdeu počinje finale Svjetskog kupa.

U ženskoj konkurenciji odavno znamo pobjednicu, to je Tina Maze koja sada ima nestvarnih 2 254 boda, i o kojoj smo već opširno pričali kada je oborila rekord(2 000 ). Ona je nastavila magični niz pobjeda, iako na ivici fizičke, a pogotovo mentalne snage, u nedjelju je pobijedila u slalomu ispred mlade šampionke svijeta, Amerikanke Šifrin, i skinula joj majicu lidera u toj disciplini.

Posljednji Tinin izazov je da osvoji svih šest globusa, sa čim bi ušla za sva vremena u legendu svjetskog sporta. Već je obezbjedila onaj veliki za generalni plasman, zatim u super kombinaciji i takođe ubjedljivo u veleslalomu. Od preostala tri, već u srijedu trebalo bi da osvoji onaj u spustu, za šta će joj biti dovoljno i sedmo mjesto, a u slučaju da Riš ne pobijedi onda čak i petnaesto.Dakle, šanse su ogromne. Naravno, zahvaljujući povredi Lindzi Von, ali svakako Tina Maze, šampionka u spustu, do prije tri mjeseca bila je naučna fantastika. Već u četvrtak ima takođe ogromne šanse da osvoji i globus Super G-a, dovoljno je četvrto mjesto u slučaju pobjede Mankuzo, a deseto ako Mankuzo bude druga. Kao što se zna, Tina je znatno brža od nje.

Onda ostaje još samo slalom, ta trka je u subotu, ima sedam bodova više od Šifrin, i tu će biti najteže, jer se Amerikanka samo za to sprema. Ali ne čudimo se ako i u tome uspije, pa onda čak i u nedjelju, u svom veleslalomu začini sve tako što će preći i 2 600 bodova. Prava ludost, zapravo ne bi bio ni toliki broj bodova, ni 25 pobjedničkih postolja, ni tri medalje sa Svjetskog prvenstva, već upravo tih eventualnih šest globusa. Bilo bi to još veće i vrijednije od Grend Slema u tenisu, a poređenja radi posljednji Grend Slem ostvarila je Štefi Graf 1988 godine, a kod muškaraca Rod Lejver, još 1969.

Uz ovaj istinski podvig, pratiće se budno i rasplet u muškoj konkurenciji, gdje austrijanac Marsel Hiršer ima 149 bodova prednosti u odnosu na Norveškog asa Svindala. Vjerovatno će to biti druga godina za redom, da čovjek koji vozi samo dvije discipline(slalom i veleslalom) osvaja Svjetski kup. Alberto Tomba, koji je imao identične karakteristike uspio je samo jednom (1995 ), a još četiri puta bio veoma blizu. Beni Raih, koji je još svestraniji, takođe je uspio samo jednom(2006), kao i Ivica Kostelić(2011).

To pokazuje koliko je konstantan i stabilan Hiršer, koji praktično ne propušta ni u jednoj od svojih trka da završi među tri. Prošle godine, na finalu u Šladmingu, odolio je naletu Beata Fojca, koji je bio bliži globusu, i to tako što se pojavio u Super G-u, i završio senzacionalno treći, ispred njega. Potom je u veleslalomu izdržao pritisak  i slavio, postavši nacionalni heroj Austrije. Sada je ponovo u odličnoj situaciji, međutim, Svindal je veliki šampion koji je već dva puta(2007, 2009) osvajao trofej ispred nosa Beni Rajha.

Svindal je 2007 čak pobijedio u veleslalomu predzadnjeg dana, a onda, ostvario petnaesto mjesto u slalomu, tačno ono što mu je trebalo, učinivši uzaludnom pobjedu Raiha. Rajh je 2009 zaostajao samo dva boda za njim, uoči posljednjeg slaloma i imao sve u svojim rukama. Ipak, odustao je, jer za ovakve završnice trebaju čelični živci. U srijedu i četvrtak Svindal bi mogao visokim plasmanima u brzim disciplinama da minimalno preskoči Hiršera, a onda u subotu, u veleslalomu, da mu odoli, uz svoju dobru vožnju, ali i pomoć vladara ove discipline Teda Ligetija.

Onda bi sve bilo u rukama Hiršera u nedjeljnom slalomu, ali to je disciplina u kojoj pritisak najlakše može da izbaci sa staze i velike šampione. Kalkulisanje nije baš izvodljivo, jer na finalu bodove osvajaju samo prvih 15, a ne 30. Osim toga, u slalomu su željni uspjeha i Kosteli, Mirer, Nojrojter, Panturo, Racoli, Gros i mnogi drugi, svakako veća konkurencija nego u spustu. Vrlo je moguće da ponovo gledamo Huičkokovski rasplet od srijede do nedjelje, za kraj jedne sezone, koja će se po mnogo čemu pamtiti.