Objavio: P.R.

PAUZA VELIKOG BORCA

Lazović ne žuri sa povratkom

Kazala je zbogom mladoj, ludoj, glavi. Oprostila se sa Suzanom Lazović iz prošlosti i oprostila joj svaki nepromišljeni potez koji je zarad viših ciljeva vraćao na teren, što joj se posljednji put zamalo obilo o glavu.

Sedam puta se vraćala rukometu poslije teških povreda i operacija.

Lice i naličje

Njena sportska priča je bajkovita. Sa 16 je počeo njen uspon, ali je, uglavnom, svaka medalja, pored slave i lične satisfakcije, donosila novu brigu. Istina, ona priča da je sport je bio darežljiv. Osvojila je dvije Lige šampiona, evropsku zlatnu medalju i srebrno odličje na Olimpijskim igrama 2012. godine. Nažalost, i to je imalo cijenu, ostavilo je traga na zdravlje. Muke su počele sa 16 godina, kada je imala prvi operativni zahvat (operisala donji dio leđa).

Dva puta operisala je srce, posljednji put u aprilu ove godine ugrađen je implatant između dva pršljena. Stvorila se infekcija, sumnjalo se na najgore, ali je posljednji pregled (prije oko deset dana u inostvaranstvu) otjerao i najmanju sumnju. Doktor je preporučio da i dalje bude oprezna, ali nahranio dušu riječima da nesmetano može da radi vježbe za kompletan donji dio ekstremiteta.

Pred odlazak na pregled, Suzana je ispričala kako joj je želja da se vrati za Olimpijske igre u Tokiju.

“Prije posljednjeg pregleda, doktor je bio zabrinut. Sumnjao je na infekciju, a sumnje su bile svakakve. Bogu hvala, na kraju se ispostavilo da nema infekcije. Edemi kao edemi, koji se definišu kao patnja kostiju nakon operacije još postoje, što je normalno. Kazao je da mogu da radim sve vježbe za donji dio tijela. Najbitnije da se do kraja oporavim, a s obzirom na to da sam ušla u trenerske vode, tek treba da pričam sa upravom kluba, šta je najbolje za mene. Najmanji je problem da se vratim i nakon ove povrede, kao što sam radila ranije i bila jača i bolja. Problem je šta je sljedeće. Jer svaki put kada bih izašla na teren, shvatala sam to kao iskušenja. Sada razmišljam da ih je, možda, bilo previše i da ne bi bilo pametno da se vratim. U svakom slučaju, u dogovoru sa roditeljema i klubom, odlučiću šta je najbolje”, kazala je Lazović za Arenu.

Vrijeme saveznik

U aprilu naredne godine ponovo će na završni pregled. Možda se, ako se stvari poslože i ako ne požuri sa oporavkom, od avgusta priključi ekipi. Ali ovo možda, nikad veće u karijeri.

“Sigurno bi trebalo više od godinu da se spremim, budem u top formi i odgovorim zadacima u odbrani i napadu. Osoba sam koja se vraća brzo nakon povreda, ali što sam starija, proces vraćanja na teren nakon povreda je duži. Sjećam se da sam nakon prve operacije leđa sa 16 godina počela da treniram poslije tri mjeseca. Sa novom operacijom, dvije godine kasnije, povratak se odužio na šest mjeseci. Sa 20 godina pauzirala sam godinu. Sve je to trajalo duže i duže, ali najbitnije da se ne opterećujem. Do sada nijesam imala prostora do kraja da saniram povrede. Ne zbog kluba, već zbog sebe, imala sam želju da igram. Kroz veliku bol sam prolazila da bih došla do cilja. Sigurna sam da ništa sa ekipom i reprezentacijom ne bih osvojila da sam produžavala oporavke. Nekad sam čak igrala na sopstvenu odgovornost. Zato, ako odlučim da se vratim, radiću koliko god bude trebalo, godinu, dvije, da tijelo dovedem do toga da postane mašina. Drugačije ne može”, dodala je Lazović.

Povrede su je izranjavale.

Pita se zbog čega bi ponovo život na kocku stavila.

“Redosljed povreda bio je sve gori od goreg. Velika vjerovatnoća, nakon posljednjeg zahvata, bila je ta da mije život ugrožen”, objašnjava Lazović.

Silaskom sa terena, nije definitivno kazala zbogom sportu.

“Ostala sam u rukometu, ostvarila sam cilj, sada imam drugi motiv kao trener. Privilegovana sam da radim sa najboljima. Imam od koga da učim. I želim da učim i da se posvetim. Želim da uspijem u tome. Možda je cilj da na 01 odem kao igrač, ali zašto ne bih postavila cilj da odem kao trener. Zašto ne bih radila na tome? Sve što sam kao igrač osvojila, osvojila sam u ranim godinama. Uspjela sam, a put nije bio lak. Neka vrata sam zatvorila, ali, na sreću druga otvorila”, rekla je Lazović.

Operacija i povreda ne želim da se sjećam

Suzana ima 25 godina. Osvojena dva trofeja LŠ. Kod kuće čuva olimpijsku i evropsku medalju. Suzana je sedam puta odlazila ,,pod nož.

“Ne želim da se sjećam operacija, ali ni poverda. Neću zaboraviti slomljenu kost i 14 sedmica pauze, problem sa ramenom, sa tri mjeseca bola. U finalu LŠ sa Đerom pukao mi je medijalni ligament, a tek problem sa listovima…”, zaključila je Lazović.