[ Tufik Softić ]

ANDRIJEVICA

Sve manje onih koji znaju značaj Knjaževca

Spomen park Knjaževac u Andrijevici dobio je nedavno novo ruho kroz projekat kojim je Vlada Crne Gore namjenski opredijelila preko 300 hiljada eura za njegovo uređenje i rekonstrukciju. Ovo istorijski značajno mjesto postalo je, tako, atraktivnije i privlačnije, ali je ipak utisak da se o njemu ne zna baš mnogo u široj javnosti.

“Ko za domovinu umire, vječno živi. Tako sam mislio kad god sam prilazio spomenicima na Knjaževcu. A to sam činio često, i to ne samo kao dijelu prošlosti, nego kao nadahnuću za dalje koračanje. Ulazio sam u prostor koji je ispisan životima ljudi, znamenjem vremena pod vedrim nebom. Ovdje je istorija andrijevičkog kraja, cijelih Vasojevića, vrijeme, kultura. Ovdje Andrija postavi prvi kamen naselju na rijeci. Zapisa prvo slovo. Prvi znak, ime i znamen”, zapisao je svojevremeno književnik iz Andrijevice Ratko Deletić u knjizi “Na Zlorečici Andrijin grad”.

Za njega, kao i za sve stanovnike ovog malenog grada, spomen-kompleks i spomen-park Knjaževac predstavljao je kapiju Andrijevice, ili ličnu karta čitavog kraja.

Deletić je konstatovao da se na toj zaravni ukrštaju putevi, ljudske sudbine i pomiješana vremena od spomenika, grobova, biljega, zbivanja i pamćenja “gdje je i istoriji postalo tijesno”. Da je zaista tako govori činjenica da je teško pobrojati sve znamenitosti na ovom istorijskom svetilištu i sastajalištu smještenom na obalama rijeka Lima, Zlorečice i Kralještice, gdje se, nekada, svakog 1. maja i 13. jula okupljao narod na tradicionalnim saborima.

Prvo što pada u oči je saborni hram, koji je podignut 1887. godine, kada je kralj Nikola Petrović dao prilog za izgradnju ovog zdanja posvećenog Svetom Arhangelu Mihailu, krsnoj slavi Vasojevića. Priča kaže kako je kralj naredio da je svaki muškarac koji nosi pušku u Andrijevici dužan da donese po jedan kamen, koji je kasnijeklesan, i od njih građen hram.

U njegovoj neposrednoj blizini, biste igumana Mojsija Zečevića i vojvode Miljana Vukova Vešovića svjedoče da Vasojevići ne zaboravljaju svoje vojskovođe i duhovne vladare.

Na sred Knjaževca se izdvaja šestougaoni spomenik, sa orlom na vrhu, isklesan od crnog mermera, na kome piše: „Ovaj spomenik podigoše porodice poginulih ratnika Gornjovasojevićke brigade u ratovima od 1912. godine do 1921. godine uz pomoć ratnih vojnih invalida koji su dali dobrovoljne priloge”.

Ovaj spomenik je podignut 1921. godine.

Ostalo je negdje zapisano da je prilikom otkrivanja spomenika general Radomir Vešović kazao: ''Ja sam danas najsrećniji što ste mi vi Vasojevići ponovo odali čast i priznanje da govorim ovdje, a najtužniji što mog imena ovdje nema.''

Zažalio je tada čuveni general Vešović što i on nije poginuo sa svojim vojnicima, koji su čvrsto stajali na braniku domovine.

Tu je i grandiozni spomenik od bijelog mermera koji se izdiže u visine i sa svojih šest krakova i simbolizuje šest bivših republika, članica SFRJ.

I na njemu postoji zapis: ''U toku Narodnooslobodilačke borbe i revolucije, od 13. jula 1941. godine do 15. maja 1945. godine za slobodu je palo 606 boraca andrijevičkog sreza. U istom razmaku od fašističkog terora izgubilo je život 857 stanovnika ovog kraja.''

Iza ovog spomenika postavljene su biste narodnim herojima Branku Deletiću, Danilu Lekiću i Dimitriju-Zeku Vojvodiću, kao i biste Bogdanu Novoviću, političkom sekretaru SK KPJ i Baju Jojiću, organizacionom sekretaru SK KPJ, čije ime nosi  osnovna škola, koja se nalazi u neposrednoj blizini.

Pored toga, izdvajaju se i tri mermerne biste koje veličaju narodnooslobodilačku borbu od 1941. do 1945. godine, kao i spomenik podignut u čast 30 boraca strijeljanih od italijanskih okupatora 1941. i 1943. godine.

Tu je i spomenik Drugoj dalmatinskoj brigadi, ali i relativno skorije građen spomenik na kome piše: ''U spomen bratskoj srpskoj vojsci, izmučenoj, gladnoj, koja je decembra 1915. godine prošla ovim krajevima u susret golgoti, da na Krfu nađe svoj predah i spas.''

Na Knjaževcu je i spomenik koji je podigao Savez boraca Andrijevice ruskim vojnicima poginulim u toku Drugog svjetskog rata na prostorima Vasojevića. Istorija zapisana na Knjaževcu stavlja do znanja da su primjeri čojstva i junaštva, kako Andrijevčani kažu, bile glavne odrednice tokom dugovjekovnog postojanja naroda ovog kraja.

Upravo su spomenici na Knjaževcu bili lajtmotiv umjetničke slike velikana kičice, Milića od Mačve, koju je izradio specijalno za hotel u Andrijevici, a kojoj se, nažalost izgubio trag, kao i mnogim drugim umjetničkim djelima iz nekadašnjeg hotelsko-turističkog preduzeća “Berane". Niko u Andrijevici se nije zbog toga previše uzbudio niti sjetio da postavi pitanje odgovornosti zbog nestanka ove možda i najznačajnije umjetničke slike u gradu.

U literaturi opjevani i opisani Knjaževac ne može niko ukrasti, ali je literature sve više na policama biblioteka koje imaju sve manje čitalaca.

Knjaževcu je potrebna, zbog toga, mnogo bolja turistička promocija, kako bi oni koji prolaze kroz ovu varoš ili je posjećuju, znali koje sve znamenitosti to mjesto ima.