Objavila M.L.B [ Pobjeda ]

ZA PRIMJER ILI ĆUTANJE

Nema prijava za seksualno uznemiravanje

U posljednjih nekoliko sedmica žene širom svijeta pridružile su se otporu onlajn i heštegom #metoo dokazale kako seksualno uznemiravanje nije dio prošlosti, već dobro poznati dio stvarnosti koji se više nije mogao sakriti.

O poznatom producentu i jednom od vlasnika kompanije Vajnstin pisali su „Njujork tajms“ i „Njujorker“ početkom ovog mjeseca i člankom sumirali 20 godina njegovog iskorišćavanja, seksualnog uznemiravanja i silovanja žena. Nakon toliko godina istraživanja, uspjeli su da objave dokazive spekulacije – da je Vajnstin zaista volio da ucjenjuje lijepe i mlade glumice kako bez njegovog kreveta i te vrste „naklonosti“ nikada neće postati poznate.

Vajnstinov efekat uspio je da prodre u svaku poru društvenog djelovanja. Prošle sedmice je poslanica Zelene stranke/Evropske slobodne alijanse Teri Rajntke u Evropskom parlamentu, sa koleginicama iz partije, govorila o seksualnom uznemiravanju. Istakle su u svom obraćanju da je dosta bilo tišine i skrivanja, te da žene na svim nivoima moraju progovoriti, jer je to jedini način da se zaustavi seksualno uznemiravanje.

Zemlja za primjer ili ćutanje zbog stida?

Sagovornica Pobjede, koja je tražila anonimnost, počela je razgovor prisjećanjem na četvorogodišnji rad u jednoj uspješnoj crnogorskoj firmi, na poziciji sekretarice.

"Imala sam tada 25 godina. Pratila sam kodeks oblačenja, kao i pravila ponašanja i nijednim gestom nijesam slala signale nadređenima, koje bi neko od njih mogao pogrešno protumačiti", kaže sagovornica Pobjede.

Međutim, i pored adekvatnog ponašanja, bilo joj je, kako je rekla, u prisustvu šefa uvijek neprijatno. "Nikada me nije dodirnuo, niti pitao da se nađemo van radnog vremena, ali me je uvijek tako prodorno gledao, svakog jutrao komentarisao moj izgled i gotovo uvijek pred drugima govorio: "Da mi je ona žena, ne bi iz kuće izlazila“ – prisjeća se ona.

Prema njenim riječima, držala je distancu, ali nije mogla ni po jednom kodeksu da ga prijavi iako se osjećala "konstantno uznemireno" u njegovom društvu.

"Zakazivao bi sastanke i putovanja i vodio mene kao asistentkinju iako nijesam znala engleski niti imala pojma o čemu on priča. Najgore je bilo kad ostanemo sami – priča se uvijek svodila na seks. Kad bolje razmislim, on je samo o tome pričao kad ostanemo sami", objašnjava sagovornica.

Agoniju je, kako je rekla, prekinula odlaskom iz firme, a uvjerena je da je njen slučaj bio klasičan primjer seksualnog uznemiravanja. "Da sam slučaj prijavila, kolege bi rekle: Vidi ovu nezahvalnu osobu, koliko joj je samo prilika pruženo", zaključila je ona.

Savjetnica za odnose s javnošću Osnovnog suda u Podgorici Ana Krkeljić istakla je za Pobjedu da u ovoj godini nije bilo predmeta formiranih po osnovu naknade štete zbog seksualnog uznemiravanja na radu i u vezi sa radom.

Sa druge strane, kako je rekla, nije bilo ni slučajeva nedoličnog ponašanja u međusobnim odnosima službenika u Osnovnom sudu u Podgorici, a samim tim ni seksualnog uznemiravanja. Etički kodeks Kako su za Pobjedu naglasili iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, nijesu im se obraćali građani s pritužbama za seksualno uznemiravanje, niti su imali prijavljenih slučajeva navodnog seksualnog uznemiravanja u samoj instituciji.

Prema njihovim riječima, na zaposlene se primjenjuju propisi Etičkog kodeksa državnih službenika i namještenika, koji se primjenjuje i u svim ostalim državnim službama.

"Njima su utvrđeni etički standardi i pravila ponašanja državnih službenika i namještenika, a što pretpostavlja verbalno i neverbalno ponašanje koje isključuje svaki vid povrede dostojanstva i ličnog integriteta u sferi seksualnog života", naveli su iz kancelarije ombudsmana. Krivični zakon Seksualno uznemiravanje nije posebno definisano u Krivičnom zakonu, međutim, prepoznato je, kako su objasnili iz te kancelarije, kroz nekoliko odredbi, od kojih, između ostalog, u članu 220 – kojim je zabranjeno i sankcionisano nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici.

"U tom članu prepoznati su i elementi verbalnog, neverbalnog i drugog neželjenog ponašanja seksualne prirode koje vrijeđa psihički i fizički integritet ličnosti i izaziva ponižavajuće, uvredljivo i drugo neželjeno okruženje", naveli su iz insitucije zaštitnika.

Seksualno uznemiravanje je, osim u Krivičnom zakonu, prepoznato i u Zakonu o radu, a predviđena je i prekršajna sankcija u članu osam.

"Smatramo da postojeće zakonsko uređenje i propisana inkriminacija pružaju osnov za djelotvornu pravnu zaštitu od seksualnog uznemiravanja. Naravno, to podrazumijeva efikasan rad i postupanje od organa zaduženih za sprovođenje zakona – otkrivanja, gonjenja i presuđivanja", zaključili su iz kancelarije ombudsmana.