[ Objavio: I. P. ]

TOKOM GODINE

Svaki građanin iskoristi 730 plastičnih kesa

U Crnoj Gori godišnje se iskoristi 460 miliona plastičnih kesa, dok svaki građanin prosječno koristi njih 730 podaci su Eurostata, dok su iz Ministarstva održivog razvoja i turizma nedavno saopštili da je udio plastičnih kesa u kućnom otpadu 0,4 odsto, piše Pobjeda.

Reciklažni otpad, prema podacima ovog ministarstva, je oko četiri odsto, a 85 odsto otpada je miješani obični otpad.

Projekt koordinatorka u organizaciji Zero Waste Montenegro Olga Sanina, u razgovoru za Pobjedu, upozorava da svim ovim podacima treba dodati i stotine neslužbenih deponija i kućni otpad zatvoren u plastične kese i ostavljen na ulici.

Vjetar koji je tokom vikenda, ali i ovih dana, neprestano duvao pokazuje, prema njenim riječima, pravi ekološki status Crne Gore.

“Situaciju pogoršavaju uobičajeni sjeverni vjetrovi uz koje i pravilno sakupljen otpad u kontejnerima, odnosno lagane plastične kese završavaju u grmu, na drvetu, na ogradi”, istakla je Sanina.

Vlade širom svijeta, navodiona, preduzimaju mjere za zabranu prodaje plastičnih kesa.

“Zaključno sa 1. februarom ove godine takve zabrane uvedene su u 55 zemalja, a 31 zemlja umjesto toga uvela je naplaćivanje kesa. Francuska, Italija, Rumunija, Kina, Japan, Australija, odnosno zemlje sa svih kontinenata reaguju na ovu plastičnu opasnost za okolinu. Naši susjedi Albanija i Makedonija već su zabranili plastične kese”, kaže Sanina.

ZWMNE je uradio mini analizu, poređenje između Crne Gore i Austrije koristeći službene podatke o otpadu iz Euro stata iz 2016. godine.

U Crnoj Gori, prema navodima MORT-a, udio plastičnih kesa u kućnom otpadu je 0,4 odsto, istraživanje organizacije ZWMNE, oslonjeno na Eurostat, pokazuje da jedan građanin ovdje koristi u prosjeku 730 kesa godišnje.

“U svakom supermarketu su besplatne lagane plastične kese. Radnici u supermarketu gledaju na vas kao na paranoidnu osobu ako kažete da vam ne trebaju plastične kese. Građani nemaju alternative i nijesu svjesni zašto moraju prestati koristiti kese. Naša nevladina organizacija organizovala je domaću proizvodnju cegera za višekratnu upotrebu, ali do sada su svi postojeći lanci supermarketa odbili naše prijedloge za prodaju cegera. Njima to nije zanimljivo, nijesu motivisani”, istakla je Sanina.

Upozorava da ako kese nijesu ispravno zbrinute ili reciklirane, mogu trajati više od 400 godina, začepiti kanale i time povećati rizik od poplava, ući u rijeke i mora i uništiti mediteransku bioraznolikost.

U Austriji, kako pokazuje istraživanje, jedan građanin koristi prosječno 48 plastičnih kesa godišnje. Reciklažni otpad u zemlji je oko 35 odsto, a samo 39 odsto otpada je miješani obični otpad.

Komentarišući stavove pojedinih nadležnih službi kod nas kako EU ne zahtijeva potpunu zabranu plastičnih vrećica, ona ističe da većina zemalja EU zapravo ne treba punu zabranu, jer su već smanjili potrošnju plastičnih kesa na relativno nizak nivo.

“Imaju i razvijen sistem recikliranja i veoma nisku stopu bacanja što omogućava da tih 48 kesa ne dospije u okolinu. To nije slučaj u Crnoj Gori. Zato bi za Crnu Goru danas najbolje rješenje bilo da zabrani plastične kese, kako bi izbjegla dalje začepljene kanalizacije s posljedicama (rizici od poplava, itd.); zagađenje prirode i njen uticaj na rastuću turističku industriju, štetu na crnogorsku netaknutu bioraznolikost, ulazak mikro-plastike u prehrambeni lanac (pogotovo zbog upotrebe okso-razgradivih kesa)”, naglašava Sanina.

Olga Sanina tvrdi da postojeći objekti za recikliranje u Crnoj Gori nijesu pokazali očekivane rezultate.

U periodu od 2011. do 2018. godine u Podgorici je izgrađeno šest reciklažnih dvorišta u vrijednosti od 900.000 eura finansiranih iz budžeta glavnog grada.

“Statistika, međutim, pokazuje da je količina otpada koju građani donose u reciklažna dvorišta vrlo niska manje od jedan odsto godišnjeg kapaciteta postrojenja za recikliranje. Naša nevladina organizacija je 2018. godine napravila anketu o svijesti o postojanju infrastrukture za recikliranje. ZWMNE je saznao da samo 31 odsto građana Podgorice zna za postojanje reciklažnih dvorišta, 44 odsto ispitanika navodi da ne postoje reciklažna dvorišta u njihovoj neposrednoj blizini, a 25 odsto ne zna da li postoji reciklažno dvorište u njihovoj blizini”, zaključila je Sanina.