[ B.B. ]

NVO BANKA HRANE

"Ženama treba posao, a ne karanfil"

Žene u Crnoj Gori čine više od polovine ukupnog stanovništva, ali i većinu nezaposlenih. U posljednjem izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori za 2021. godinu navodi se da žene i dalje doživljavaju nejednakost u učešću u političkom i javnom životu, te pristupu zapošljavanju i ekonomskim mogućnostima, ocijenili su u NVO Banka hrane u osvrtu povodom Međunarodnog dana žena - 8. marta.

Kako naglašavaju u saopštenju, pri zapošljavanju poslodavci se češće odlučuju za muškarce, posebno ako je žena u reprodukcionom dobu ili ima malu djecu. Problem zapošljavanja imaju i žene nakon pedesete godine.

"Po strukturi svih zaposlenih prema statusu zaposlenja najveći je broj žena (82%) koji rade po ugovoru, informacija je Privredne komore. Takođe žene rade manje plaćene poslove i ne napreduju po hijerarhiji odlučivanja kao muškarci. Više od polovine nezaposlenih žena u ruralnim područjima nikad nijesu radile i nemaju penziono osiguranje", navodi predsjednica Banke hrane Marina Medojević.

Kako dodaje u Crnoj Gori je tri puta više samohranih majki nego očeva. Prema jedino dostupnim podacima Monstata koji su od zadnjeg popisa 2011. godine, ima 24.424 porodica sa najmanje jednim djetetom koje odgaja samo majka. Broj samohranih očeva je znatno manji i iznosi 5.105. Neplaćanje alimentacije, nemogućnost zaposlenja i neprilagođeno radno vrijeme, samo su neki od problema sa kojima se one suočavaju.

"Mi nemamo zvanični podatak o broju samohranih majki koje primaju alimentaciju. Na Alimentacioni fond se i dalje čeka kao materijalnoj podršci ženama i djeci u procesu razvoda i nakon toga, koji su izloženih ekonomskom nasilju", naglašava Medojević.

Neuporedivo je veći broj muškaraca na državnim funkcijama i rukovodećim mjestima, ali je zato mnogo veći broj žena koje trpe nasilje u svim njegovim oblicima.

"U Crnoj Gori znatan procenat žena između 15 i 65 godina je bio izložen partnerskom nasilju: čak 42 odsto žena je tokom života imalo iskustvo sa bar jednim od četiri tipa partnerskog nasilja - psihičkim, ekonomskim, fizičkim ili seksualnim. U Crnoj Gori se i dalje uglavnom poštuje tradicionalni pristup nasljeđivanja imovine muških potomaka u porodici, pa tako žene čak i kad se nalaze u teškom materijalnom položaju ostaju uskraćene za podršku. Među smo četiri države u svijetu po disbalansu rođenja muške i ženske djece usljed selektivnih abortusa. Neravnomjerna je podjela obaveza u kućnim poslovima, njegovanju djece, starijih i bolesnih između muškarca i žena. Žene nijesu dovoljno zaštićene na radnom mjestu od rodne diskriminacije, uznemiravanja i ucjenjivanja, koliko je neophodno", ističe ona.

Medojević kaže da su nam puna usta hvale, napretka i poštovanja žena, što je upitno u praksi.

"Malo se šta uradilo da se zaštite žene i pruže prilike da one ostvare svoje potencijale, u punom kapacitetu. Država mora staviti u fokus pažnje žene. Ne samo kada su međunarodno priznati datumi u pitanju. Za žene se vezuje i pitanje potomstva, a kod nas je natalitet ozbiljno ugrožen i nema mjera koje bi pomogle da se stanje popravi. Djevojčicama treba podrška da se školuju kako bi bile ostvarene profesionalno, a ne samo kao porodične žene i majke. Sasvim je izvjesno da sa porastom obrazovanja siromaštvo drastično smanjuje što je još jedan razlog ulaganja u obrazovanje. Ženama treba posao i kako bi bile ekonomski nezavisne i slobodne da ne trpe nasilje iz ekonomskih razloga, kada do njega dođe u porodici. To je i način da se smanje traume među djecom koje žive u porodicama nasilnika. Ne mali broj žena nam je reklo: 'ne treba nam karanfil nego posao'. Cvijeće je pažnja za jedan dan, a posao dostojanstvo, za čitav život", naglašava Medojević.