ТВЦГ

UGAŠENA PREDUZEĆA

Kako je nekad bilo raditi u Obodu

Pljevlja se danas prepoznaju i po Termoelektrani i Rudniku uglja, a nekad u tom gradu - kao i većini ostalih bilo je puno većih i manjih fabrika. Zapošljavale su desetine hiljada radnika i hranile cijelu Crnu Goru. Sudbina skoro svih do dvije hiljadite bila je ista - gašenje. Pogledajte kako je bilo nekad raditi u Obodu, a kako radni dan mnogih izgleda danas.

Slobodan Čolaković je u potrazi za poslom napustio rodni grad i zaposlio se u Obodu. Danas za sebe kaže da je Cetinjanin podjenako koliko i Nikšićanin.

"Došao kao mlad, gdje me Nikšić odgajao, a Cetinje me skućilo i ostao sam u ovaj grad, u mom srcu u istim komorama je i Cetinje i Nikšić", kazao je Čolaković.

Dvadeset pet godina provedenih u Obodu donijele su mu mnogobrojna prijateljstva,a tu je stvorio i porodicu. Nakon gašenja fabrike ostala su samo sjećanja i kosturi zgrada koje su nijemi svjedoci jednog vremena.

Obod je bio grad u gradu i u jednom momentu zapošljavao je 5000 radnika.

"Jer se radilo u dvije smjene. Išla je rijeka ljudi iz fabike kući, druga rijeka u fabriku. Veliki je priliv stanovništva bio i sa sjevera Crne Gore, došao veliki broj ljudi koji je radio tu,i praktično su bili ljudi koji su došli sa sela", priča Čolaković.

Tako smo zbog raskida sa Jugoslavijom, raskinuli i sa svjetski poznatim brendovima. Sela ostala bez ljudi, država bez fabrika. Danas umjesto fabrika proizvodnje imamo na žalost tek poneku fabriku znanja i u njima IT stručnjake.

Za razliku od velikih pogona, i rada u više smjena moderni poslovi ne zahtijevaju konstantan rad u kancelraiji.

"Nisam ograničen fizički prostorom, mogu da radim i iz inostranstva, od kuće, sve zavisi od zadataka, ali je bitna efikasnost. U IT it je kako se odradi a ne gdje i za koliko sati", priča IT stručnjak Jovan Radnić.

Komfor svog posla Jovan ne bi mijenjao za Slobov nekadašnji radni dan u Obodu.
"Ne bih se mijenjao, iz tog razloga samo ta mobilnost utiče i na razvoj profesionalni", smatra on.

I ne kaže se slučajno da svako vrijeme nosi svoje breme. Potvrda tome je i ova naša priča kojom se prisjećamo koliko je crnogorska industrija bila jaka, ali i opominje da moderno doba traži nova zanimanja i strategiju razvoja sjevera koji je najveći gubitnik.