K. J.

BANKA HRANE

Država osim novčane mora pružiti i nenovčanu pomoć

Siromaštvo, glad, nasilje među djecom, smanjenje dječje smrtnosti, dostupnost zdravstvene zaštite svoj djeci, pomoć materinstvu i podrška porodici samo su neka od pitanja društva, koje bi države potpisnice Konvencije UN o pravima djeteta, morali da riješe, poručeno je iz Banke hrane.

Na prvoj Svjetskoj konferenciji o dobrobiti djece, koja je bila održana 1925. u Ženevi, 1. jun je proglašen Međunarodnim danom djece. Zvanično, ovaj datum je usvojen kao Međunarodni dan djece u međunarodnoj zajednici 1950. godine.

“Djeca iz socijalno ugroženih porodica i to samo onih koji primaju materijalno obezbjeđenje porodice ( MOP) čiji iznos je sramotno nizak ( kreće se od 85 do 150 eura), od države imaju mjesečno, 50 eura dječijeg dodatka. Njega može dobiti najviše petoro djece u porodici, uprkos negativnom prirodnom priraštaju. Sva ostala djeca nezavisno od uslova u kojima žive i porodičnih primanja, imaju isti dječiji dodatak u iznosu od 30 eura. Sa dvadeset eura razlike, se ne mogu umanjiti izražene socijalne razlike i uskraćene mogućnosti, među djecom”, navodi se u saopštenju.

Besplatne knjige za osnovnu školu imaju sva djeca ali, ističu, besplatan školski pribor nemaju čak ni djeca iz socijalno ugroženih porodica, kao ni udžbenike za nastavak školovanja, pa se njihovo obrazovanje nerijetko, završava na ovom nivou.

“Djeca koja žive u nemaštini a čiji roditelji zbog strogih uslova ostvarivanja prava na MOP-a, ne mogu imati dječiji dodatak od 50 eura niti besplatan vrtić. Djeca koja žive u zoni siromaštva, a to je nažalost svako treće u državi, nemaju jednake prilike za rani razvoj, obrazovanje, razvijanje vještina i potencijala u skladu s dobi, postizanje dobrog školskog uspjeha, sticanje znanja i vještina potrebnih za bolje plaćene poslove u odrasloj dobi, očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja, kvalitetnu ishranu...”, preciziraju u saopštenju.

Navode da se djeca siromašnih trudnica rađaju slabija i podložnija oboljenjima, što se dodatno produbljuje nekvalitetnom ishranom u dobi ranoga razvoja, lošim stambenim uslovima, nemogućnošću podmirivanja skrivenih troškova (besplatne) zdravstvene zaštite, ne mogu se upisati u dječji vrtić ako im roditelji nisu korisnici MOP-a, te su uskraćena za stručnu obrazovnu podršku.

“Iako je obrazovanje ključno za izlazak iz siromaštva, siromašno dijete ima manje šanse za postizanje boljeg obrazovanja i kvalifikacija. Da bi se prekinulo dugotrajno siromaštvo i njegovo prenošenje na sljedeću generaciju, djeci koja žive u siromaštvu moraju pomoći država, lokalna zajednica i stručnjaci, a osim novčane pomoći, nužno je pružiti im i i nenovčanu pomoć “, ističu i saopštenju.

Za socijalno ugrožene porodice veliki problem predstavlja stanovanje, budući da su nezaposlenost, niska primanja, zaduženost i finansijska nesigurnost nepremostive prepreke ostvarenju tog osnovnog ljudskog prava pa pitanje stanovanja socijalno ugroženih građana treba regulisati na novou države.

“Plaćanje ili barem subvencionisanje kirije i gradnja socijalnih stanova su put ka rješenju”, piše u saopštenju.