Туфик Софтић

SLUČAJ "SIMON VOJAŽ"

Spremaju i blokadu, autobuse vratiti u Berane

Stečajni upravnik beranske autoprevozne firme u stačaju "Simon vojaž“, Lado Šekularac, osam najboljih autobusa i jedan kombi koji su bili parkirani u krugu autobuske stanice u ovom gradu, kao i još jedan autobus koji se nalazio u Novom Pazaru, prodavao je po početnoj cijeni od 34.076 eura, što je naknadno sa PDV dostiglo cijenu od 55.076,72 eura. To se može vidjeti iz njegovog izjašnjenja koje je uputio Privrednom sudu i stečajnom sudiji, koji su to od njega zatražili nakon pisanja medija.

Šekularac ranije nije odgovarao na pitanja Portala RTCG dostavljena u više navrata, a jedno od prvih pitanja bilo je upravo to po kojoj cijeni je prodao najbolje autobuse "Simon vojaža“.

Iz njegovog izjašnjenja može se vidjeti da su se na oglas javila dva kupca, doo Novoprevoz iz Bijelog Polja, koji je ponudio 40.101 euro, dok je drugi kupac, First travel Montenegro doo (BLT) ponudio svega hiljadu više, odnosno 41.103 eura.

Stečajni upravnik u tom izjašnjenju, u koje je Portal RTCG imao uvid, objašnjava da je to bila cijena bez uračunatog PDV, što je na kraju za "boljeg“ ponuđača bilo ukupno 55.796,72 eura. Licitacija je održana 27. jula, a stečajnu upravnik tvrdi da je odluku odnio sjutradan, odnosno 28. jula, kada je prvorangirani kupac odmah uplatio cijenu, pa mu, pošto nije bilo žalbe, omogućeno da kupljenu pokretnu imovinu preuzme odmah 29. jula.

"Vozila koja su predmet prodaje su po prirodi stvari bila izložena propadanju zbog nekorišćenja, i za njihovo čuvanje su bila angažovana posebna profesionalna lica“, piše stečajni upravnik u tom izjašnjenju, tvrdeći da je na taj način uštedio troškove čuvanja.

Osim što je, kako tvrde, ralika od početne, do cijene sa PDV beznačajna u odnosu na prodatu imovinu, radnici, povjerioci, drugi prevoznici iz Berana i regiona, postavljaju pitanje kako je stečajni upravnik došao do početne cijene od 34 hiljade eura za sve prodate autobuse i jedan kombi.

Predstavnik kompanije „Viktorija ekspres“, Bobo Đuričanin, smatra da je to stvarna vrijednost polovine jednog autobusa.

"Ako baš želimo da se bavimo brojkama, onda moramo reći da je procijenjena vrijednost tih autobusa bila 174 hiljade eura. Sada neka nam Šekularac objasni kako je početna cijena bila 34 hiljade i kako su to, da li slučajno, dva ponuđača dala cijenu od 40, odnosno 41 hiljadu, ako nije bilo nikavog prethodnog dogovora“, tvrdi Đuričanin.

On pri tome izražava sumnju i u ovaj dio objašnjenja gdje se kaže kako su autobusi prodati bez uračunatog PDV.

"Mi smo predali Specijalnom državnom tužiocu i dopunu krivične prijave protiv Šekularca, a suština je u tome da u trenutku kada je poništio kupovinu "Simon vojaža“ od "Viktorije ekspres“, on zato nije imao ovlašćenje. Mi ćemo zbog toga tužiti i njega i državu Crnu Goru u posebnoj tužbi za naknadu štete koju smo pretrpjeli, i to sa kamatom“, kazao je Đuričanin.

Dodao je da je sve otišlo toliko daleko, da bi država Crna Gora morala da se uključi u slučaj.

"Mi ostajemo pri svemu što smo već kazali i nećemo odsutati od gonjenja. Ali evo, zanemerite nas, ne želimo da ispadne da navodimo vodu na svoju livadu, kako se to želi predstaviti.Krivičnu prijavu protiv Šekularca su podnijeli i povjerioci i radnici, šta ćemo sa tim“, pita Đuričanin.

Vozač "Simon vojaža“ u stečaju, Nenad Radičević, tvrdi tako da je autobus koji je on vozio i dužio prodat praktično za pet hiljada, uz samo deset eura dodatih od strane kupca.

"Taj autubus, registarskih oznaka BA AU 804, je zbog kvara stajao u Novom Pazaru. Popravku kompjutera je ranije platio 'Simon vojaž'. Nakon poslednje prodaje uzet je i odvezen poptuno ispravan navodno na remont u Vrnjačku Banju, jedino ne znamo ko je platio ležarinu u Novom Pazaru, da li stečajna uprava od ove cijene, ili kupac“, kaže Radičević.

Po njegovim riječima, on je sa ovim autobusom držao linije za Beograd i prema Heceg Novom, a i prema inostranstvu.

"Samo taj autobus nije smio biti prodat ispod 45 hiljada eura. Da ne govorimo od ona dva najbolja autobusa koja su vozili redovno za Njemačku i Luksemburg iz 2012. godine“, kaže Radičević.

Smatra da obrazloženje stečajnog uprvnika da je prodao autobuse da navodno ne bi propadali, "predstavlja komediju“.

"Nisu ti autobusi mogli da propadnu stajanjem. Bili su poptuno ispravni, samo su im zamijenili akumulatore, sipali malo goriva i odnijeli. Želim ovim putem i da obavijestim saobraćajnu policiju da su registracije na beranske tablice odavno istekle, prije dvije godine, i da se ne može voziti“, rekao je Radičević.

On je rekao da su prodaja autobusa i njihovo odvoženje za Podgoricu bili kap u čaši za bivše radnike, koji sada pripremaju štrajk i blokadu, uz zahtjev za smjenu stečajnog upravnika, vraćanje autobusa u Berane, i hitno stavljanje u funkciju autobuske stanice. 

Osim što niko ne može da vjeruje da su za tako male pare autobusi iz Berana odvezeni za  Podgoricu, i to što traže da se vrate firmi i gradu kojem pripadaju, ne samo bivše radnike i povjerioce, već i sve stanovnike Berana i i drugih gradova iz ovog dijela Crne Gore, najviše interesuje da li bilo ko ima plan kako da se prekine agonija.

Štrajk u "Simon vojažu“ počeo je u maju 2020. godine i ako se nešto u međuvremenu ne promijeni, putnici će dočekivati četvrtu zimu čekajući privatne autobuse na ulici ili na improvizovanom autobuskom stajalištu, preko puta zaključane autobuske stanice.

Država do sada ničim nije pokazala interesovanje da se slučaj "Simon vojaža“, koji traje već tri i po godine i koji je kulminirao prodajom autobusa za koju povjerioci smatraju da je morala biti namještena.

Zbog toga su do sada Specijalnom državnom tužiocu predate tri krivične prijave.