M. L. B.

SIMOVIĆ-ZVICER ZA PORTAL

Obustava nastave sporna, problem mogao biti riješen bez štrajka

Nesporno je da prosvjetarima pripada pravo na uvećanje zarada u skladu sa koeficijentima koji su predviđeni Granskim kolektivnim ugovorom za 2024. godinu, ali je sporan način na koji je Sindikat krenuo u ostvarivanje tog svog prava, kazala je za Portal RTCG profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer.

Ona smatra da je zakonit osnov po kojem je Sindikat prosvjete stupio u štrajk, jer poslodavac nije primjenio odredbe Granskog kolektivnog ugovora. Sa druge strane, nezakonitost vidi u jednostranom utvrđivanju minimuma procesa rada koji znači da se nastava ne održava.

Simović-Zvicer kaže i da ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda bi, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao da dobije otkaz.

Ministarstvo prosvjete juče je uputilo Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti štrajka u organizaciji Sindikata prosvjete, sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici.

Simović-Zvicer podsjeća da je Zakon o štrajku predvidio mogućnost da poslodavac pokrene postupak za utvrđivanje nezakonitosti štrajka pred nadležnim sudom, što je kako dodaje, Ministarstvo prosvjete i uradilo.

Kada je riječ o zakonitosti štrajka u prosvjeti Simović-Zvicer tu ističe dvije ravni.

“Imamo takozvani pravni kolektivni spor, koji je nastao zbog činjenice da poslodavac nije primjenio odredbe Granskog kolektivnog ugovora koje su na snazi. Tako da u tom slučaju, ako govorimo o predmetu štrajka, štrajk jeste zakonit. Drugo pitanje, kada se utvrđuje zakonitost, jeste proces unutrašnjeg organizovanja štrajka. Ja tu kao problem vidim način utvrđivanja minimuma procesa rada”, navodi Simović-Zvicer.

A upravo je Zakon o štrajku predvidio, kako kaže, način na koji su utvrđuje minimum procesa rada.

Činjenica je i to da, kako ističe Simović-Zvicer, prethodna ministarstva od 2015. godine, kada je usvojen Zakon o štrajku, nisu ispoštovala obavezu da, u slučaju da se ne postigne saglasnost po pitanju minimuma procesa rada sa sindikatom, da se inicira postupak pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova.

“To je bila obaveza ministarstva i to je trebalo biti urađeno još krajem 2015. godine. Međutim, situacija je takva kakva jeste. Zakon o štrajku predviđa u prelaznim i završnim odredbama da do utvrđivanje minimuma procesa rada, odnosno donošenja tog akta pred Agencijom, važe propise koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona”, pojašnjava Simović-Zvicer.

Iz svega toga, kako kaže Simović-Zvicer, proizilazi da je na snazi uredba iz 2006. godine, što je kako dodaje tačno, jer ona nije stavljena van snage, niti je usvojen drugi akt o minimumu procesa rada u skladu sa zakonom.

“Činjenica je i da ta uredba u sadržinskom smislu jeste problematična, jer značajno ograničava pravo na štrajk i da je trebalo u međuvremenu nešto uraditi. Ono što imamo sad jeste da je Sindikat prosvjete sam utvrdio minimum procesa rada, a taj minimum procesa rada je druga krajnost i podrazumijeva ovo što vidimo, a to je da se ne održava nastava, ne održavaju se časovi, u školama koje štrajkuju. Tako da je to vrlo problematično i moje mišljenje je da je sindikat tu izašao van onoga što su njihova ovlašćenja predviđena Zakonom o štrajku, jer sindikat je mogao da predloži učesnike u štrajku koji će učestvovati u ostvarivanju minimuma procesa rada, ali nikako sam da utvrđuje minimum procesa rada”, poručila je Simović-Zvicer.

Iz svega toga, kako kaže, proizilazi da minimum procesa rada podrazumijeva - nula nastave.

“Naravno ne smijemo da zanemarimo ono što mora da bude u fokusu pažnje, a to je interes učenika. Zbog toga je i Zakon o štrajku prepoznao prosvjetu kao jednu od djelatnosti u kojima se predviđa takozvani posebni režim štrajka. Upravo osnovno obrazovanje, predškolsko obrazovanje, su u Zakonu o štrajku prepoznati kao djelatnosti u kojima se od prvog dana štrajka mora poštovati minimum procesa rada, dok sa druge strane recimo u srednjem obrazovanju ne mora od prvog dana, nego ukoliko bi zbog obima i prirode štrajka se mogla ugroziti i realizacija nastavnog plana i procesa. Ovo je u situaciji da je minimum utvrđeno u skladu sa zakonom. U konkretnom slučaju to nije urađeno, mislim na ovaj minimum koji je sindikat sam utvrdio”, poručila je Simović-Zvicer.

I isplata plata pod znakom pitanja

Simović-Zvicer podsjeća da po Zakonu o štrajku poslodavac nije dužan da isplaćuje zaradu učesnicima u štrajku, osim onima koji učestvuju u minimumu procesa rada.

“Ovo dodatno komplikuje situaciji iz razloga što koliko sam ja razumjela iz medijskih navoda, Sindikat je donio odluku da svi učesnici u štrajku dolaze na posao, a da ne rade ništa. U toj situaciji mi ne možemo reći da su oni učestvovali u minimumu procesa rada jer njihova obaveza zakonska i ona koja im proizilazi iz ugovor o radu jeste da izvode nastavu. Ako oni to ne rade oni ne učestvuju u minimumu procesa rada posebno u ovoj situaciji kada je taj minimum utvrđen suprotno zakonu”, poručila je Simović-Zvicer.

Ona podsjeća i da Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju kao jedan od razloga za otkaz predviđa i učešće u nezakonitom štrajku.

“Dakle, nezavisno od toga da li ste članovi štrajkačkog odbora ili ste samo učesnici u štrajku. Pošto je pokrenut postupak kako smo dobili informaciju pred sudom u cilju utvrđivanja da li je štrajk zakonit, ukoliko bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit, onda bi i shodnoj ovoj zakonskoj odredbi, Zakona o obrazovanju i vaspitanju moglo doći do situacije da veliki broj prosvjetnih radnika dobije otkaz. Dakle, to je mogućnost”, ističe Simović-Zvicer.

Misli da imajući u vidu sve ove probleme na koje je ukazala, iz ove situacije se može jedino izaći dijalogom.

“Nesporno je da sindikatima pripada pravo na uvećanu zaradu u skladu s koeficijentima koji su predviđeni za 2024. godinu njihovim Granskim kolektivnim ugovorom, ali je takođe, po mom mišljenju, sporan način na koji su oni krenuli u ostvarivanje tog svog prava”, poručila je Simović-Zvicer.

Smatra i da je ovaj problem mogao biti riješen bez štrajka, jer je Sindikat već pokrenuo postupak za naknadu štete pred Agencijom za mirno rješavanje sporova, a ako ne bi bilo sporazuma sa poslodavcima vodili bi spor pred sudom.

“Moje mišljenje je da bi u tom slučaju, što bi pravnici rekli, imali čist pravni spor, odnosno situaciju da bi njihovo sud utvrdio njihovo pravo na naknadu štete”, zaključila je Simović-Zvicer.