Izoštreno

Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Narodna misao (8) 02. 10. 2017. 08:50   >>  08:20 6

B.Vojičić: Ko je za Gospodara

Neka ‘Ustavnost’ ne zaboravi da su sve naše državne službe natrpane ljudima, koji pripadaju kućićima, a većinom nemaju nikakve sposobnosti. Zar to nije aristokracija, gospodujući element, kad ih se postavlja na položaje jedino radi toga, jer pripadaju nekim odabranim porodicama!

Čak ni u vrijeme najžešćih političkih sukobljavanja, na stranicama zvaničnog ‘Glasa Crnogorca”, nijesu moralno i politički diskreditovani pripadnici opozicije. Niti je podstican animozitet prema njima. Recimo, za vrijeme djelovanja opozicione Narodne stranke, gotovo nijednom nije pomenuta ni u negativnom, niti u pozitivnom kontekstu, a rijetko je uopšte pominjana. Protiv političkih oponenata nije bilo novinskih diskreditacija, ali je zato bilo glorifikovanja Gospodara i idealizovanja prilika u zemlji. Kad je program “Narodne misli” postao program opozicije koja se okupljala oko “klubaša”, a list počeo otvoreno da napada vladu i ministre, umjesto “Glas Crnogorca” na te napade reagovala je “Ustavnost” – septembra i oktobra 1906. A, poslije gašenja lista, “Slobodna riječ”, koju je takođe vlada osnovala i finansirala. Od aprila do septembra 1907, gotovo u svakom broju odgovarala na opozicione stavove i napade “Narodne misli”, kao i na napade beogradskih i zagrebačkih srpskih novina.

Zauzeti prečim poslom, nijesmo radi stupati u polemiku s “Ustavnošću”, ali nam je žao što je ona – mjesto prvog pozdrava i čestitke našem listu “Narodna misao” – kritikujući našu bilješku o vladi i agitaciji, željela da podmetne i osumnjiči prvi korak našeg rada, stoji u odgovoru” Narodne misli”, septembra 1906. “Mi nigdje ne kažemo da Gospodaru ne leže državni i narodni interesi najviše na srcu, jer je to i prirodno; ali tu se vidi od strane ‘Ustavnosti’ neko podmetanje, kao da mi nijesmo isto toliko, da ne reknemo više, prijatelji Gospodaru i narodu, te bi krajnje vrijeme bilo da se Gospodar ostavi na miru, i da naše pogreške ne pravdamo – zaklanjajući se za Njegovo Ime“. Autor teksta ističe da, dok je naša domovina bila neustavna država, dotle su pojedini, za sve što su radili, mogli lako reći: ‘To je Gospodar učinio – On je kriv’, te pravdajući sebe, time su stvarali provalu među Gospodarem i narodom. Zalažući se za to da se u borbi upotrebljavaju poštena sredstva, autor podvlači da bi ‘mi griješili kad bi radili da Gospodar iz naroda ne čuje pogreške, koje mu pojedini činovnici u djelokrugu svoga rada čine’“.

“Ustavnost” se uprla da dokaže da u Crnoj Gori nema – aristokracije! Razumije se – došljedna svojoj metodi – da ona to želi postići brkanjem pojmova. Mi pitamo “Ustavnost” da li ona poznaje onu privilegovanu klasu, koja je do sada vedrila i oblačila, te bila uvjerena da je samo ona “odabrana” prisvajajući sebi pravo na sve što je bolje u ovoj zemlji; a svi drugi, za koje veli “Ustavnost” gdje su svi jedno(!), da su jednostavno oruđe njihovih prohtjeva, njihov monopol! - piše “Narodna misao”, oktobrar 1906. Autor veli: ”Neka nam ‘Ustavnost’ nabroji ljude, koji su zauzimali i danas zauzimaju najbolje položaje, pa će se uvjeriti da oni pripadaju najužem dijelu naše otadžbine – nekim povlašćenim porodicama. Ako su se svi jednako borili za pravo ove zemlje, kako kaže ‘Ustavnost’, otkuda onda ta silna nejednakost: podjela na nikogoviće i kućiće, plebejce i patricije? Čudnovato, da samo ‘Ustavnost’ ne zna, odnosno neće da zna, da kod nas neka plemena uživaju patent: Mi svuda i sve!...Neka ‘Ustavnost’ ne zaboravi da su sve naše državne službe natrpane ljudima, koji pripadaju kućićima, a većinom nemaju nikakve sposobnosti. Zar to nije aristokracija, gospodujući element, kad ih se postavlja na položaje jedino radi toga, jer pripadaju nekim odabranim porodicama!

“Ko je mogao i to još pomisliti i naslutiti da će ‘Ustavnost’, ‘Narodnu misao’ nazvati organom starih gosa, koji – kao što ‘Ustavnost’ kaže – vode cenzuru prsti stare kamarile, koja kroz ‘Narodnu misao’ kritikuje današnji režim i njegove predstavnike itd. Zar i ta misao mogla se pojaviti u ma čijoj glavi? Zar i tim oruđem poslužiti se, valjda da se nanese moralni udar, a u atar svojih gosa, organu, koji dosadašnjom poštenom kritikom u nekoliko iznije na vidik mane onih koji u novom režimu ne pokazaše se kao što se od njih očekivalo, niti pokazaše da su za novi režim i ustavno doba dozreli”, reaguje “Narodna misao”, oktobra 1906. ”Zar ‘Ustavnosti’ – koju karakterišu da je organ klevetnik i podmetač – nije dosta što obmanjuje svijet predstavljajući mu zlatna brda i medene rijeke koje se u toku nepune godine stvoriše i potekoše u našoj zemlji! Naš je svijet u njenim očima beba, koja se bliještećom džidžom da lako obmanuti, a što je to atentat od njene strane na čast naivna svijeta, to se ‘Ustavnosti’ ne tiče“.

“Narodna misao”, maja 1907, u crtici “Nedosljednost” poslije napada na štampariju piše: “Svuda nam se preporučuje i naređuje da nikakvih izgreda ne činimo, mada o njima ni pomena nema! Mi znamo šta su to izgredi; ali ovi kod nas nijesu bili poznati dosle; no ono zašto se mi zatvaramo nijesu niti neučtivnosti, a kamo li izgredi. I ipak se zatvaramo. Gdje vas ne zatvara građanska, tu će vojnička vlast, jer poznato je da i najmanja greška, za koju otac i ne vikne na dijete, da u vojsci može donijeti kaznu. A zakon o tome, kad smo vojnici – nema, pa nema ni pravdanja. A dok dođeš do kadije...Sravnite sad postupak vlasti prema nama – sa onim napadačima na štampariju! Oni su učinili po zakonima razbojništvo, i šetaju; čak vam i sude. A mi...? Pa nas još ‘Slobodna riječ’ pita: ko vam brani da pišete?! A zar ste vi, gospodo oko ‘Slobodne riječi’, ovako razumjeli Ustav i slobode? Kažite nam: koliko vas je koji tako mislite?! Mizerijo!!

Našim klubašima bješe Rihard Klajn, poznat u Nikšiću pod lažnim imenom “Milan Malenica” kao neki mesija. Dali mu njihovu nenarodnu “Misao” da njome vlada i upravlja, a on ti okupio pa piše li piše, a već kake je gadosti pisao to znasmo svi – piše “Slobodna riječ” pod naslovom ”Klubaški Rihard”, juna 1907, u bilješki, jednoj od 13 objavljenih samo u ovom broju posvećenih “nakaradnoj ‘Narodnoj misli’“. “Mi smo još prije nagovijestili da je ova klubaška perjanica najamnik našeg neprijatelja, a to se sad, pošto je Malenica proćeran iz Crne Gore, najbolje vidi. Taj, kojeg do juče srce ’bolješe’ za Crnu Goru i Crnogorce, osuo je sad paljbu protivu svega i svačega u Crnoj Gori i to ju je osuo u onim listovima koji su organi vazdašnjih naših neprijatelja. Da se, recimo, tu viče protivu pojedinih da je Bogom prosto, ali tu se ništa naše ne štedi. Ko zna, možda bi tako obrušio još koji klubaš da se slučajno ’skine’ tamo preko Krsca. Ima za to znakova i do sad“.

Od kako su Adam i Eva na bregovima Tigra i Eufrata počeli da misle, bilo je do danas mnogo misli, ali onakve “Misli”, kao što je ona u Onogoštu, vjera i Bog, još bivalo nije! – to je unikum i u mislima i u novinarstvu – kaže se u tekstu “Opomenimo se!“, objavljenom na naslovnoj i drugoj strani “Slobodne riječi” juna 1907. “Nama je krivo na one u Šumadiji, što se onako zlurado bacaju kamenjem na našu kuću, i što stupce svojih novina ispisuju i ispunjavaju raznim lažima i izmišljotinama, kojima idu na to, da nam ime i ugled u svijetu potkopaju i ubiju, krivo nam je i s razlogom nam je krivo, jer čemu se imamo od tuđina nadati, kad nam naša braća to čine?! No, evo se na našem sopstvenom ognjištu pojavi još više čudovište – ‘Misao’ bez misli, koja svojom cjelokupnom sadržinom apsolutno negira onu čuvenu inglesku izreku: ’Poštenje je najljepša politika’. Žalosna ‘Misao’ iz Onogošta neće ni da zna, ni da čuje za ovo pravilo kolijevke svijeh ustava. Kad je ovo ovako, onda ne bi trebalo da nam je krivo ni na one u Šumadiji, jer izmišljotine ispod Avale niti su crnje, ni grđe, od onijeh ispod Trebjese. A što je još gore: ove potonje izmišljotine i klevete nose naziv ‘Narodna misao’, pa je lako pojmiti, kakvo će mišljenje imati tuđi svijet, kojemu ta vajna ‘Misao’ do ruku dođe, o narodu, kojemu su takve misli. -Žalosno i više nego žalosno!..“ Autor nepotpisanog članka ističe da “ne mislimo da bi nas ‘Misao’ iz Nikšića mogla toliko izvesti iz strpljenja, da crtamo njihove portrete poimnenice.

To bi bili portreti strašni i užasni, od kojih bi se svijet grozio. Na njihovom nebu ne bi bilo ni jedne sjajne zvijezde, a jedini spomen, što bi ga za sobom ostavljali, bio bi jad, tuga i uzdasi naroda, kojemu su najnečovječnije otimali i čast i imanje“. “Ne dajmo im da njihovo adsko sjeme razdora još i klicu među nama zametne, jer dopustimo li to – konačno smo propali!“ – poruka je teksta.
U posljednjem broju,septembra 1907, u tekstu “Odgovor na podmetanja”, “Narodna misao” objavljuje tekst “jednog od bivših poslanika osnivača Narodne stranke” u kome on kategorički tvrdi da članovi ove stranke rade za dobro Gospodara i Otadžbine: “Organ ’pravaški’ ‘Slobodna riječ’ govoreći o agitacijama napominje, kako smo mi upotrebljavali i ime Knjaza Našljednika, govoreći da je na našoj strani. Mi se ne možemo od toga jedinstvenoga lista ni nadati čemu poštenom, ali i naše strpljenje ima donekle granica. Mi smo se uvijek držali i držimo se toga načela, da onaj čini pravo izdajstvo prema Kruni, koji bi i pokušao da je uvlači u političku borbu, a kamo li onaj, koji je i uvodi. Zato smo mi javno i protestovali na izdajničke glasove koji su rasturani po narodu: “Ko je za Gospodara, a ko za N.N. poslanika“? Opet ponavljamo da je žalosno što se u narodu šire takvi glasovi, i što vlasti takve smutljivce, koji kroz plemena stvaraju razdor i sumnju, ne pohvataju i predadu sudu, a ne da im još idu na ruku. Nama nije poznato da ima toga Crnogorca koji nije vjeran i odan našem Uzvišenom Gospodaru i Dinastiji, ali to ne smeta da svi jednako razumijemo tu dužnost; neko misli da je vjeran onaj koji puzi i sve odobrava, a neko da je vjeran onaj koji otvoreno kaže što misli itd. Vrijeme je najbolji poštenjak i ono će baš dokazati: ko je vjera, a ko je nevjera ? Mi smo tvrdo uvjereni, da će doći do ubjeđenja i oni koji do njega još nijesu došli: da članovi Narodne Stranke, rade prije svega za dobro Gospodara i Otadžbine.”

“Urednici idealisti (’Narodne misli’), računali su da će s proglašenjem Ustava poteći zemljom med i mlijeko. Brzo su se razočarali i prešli u opoziciju tadašnjoj vladi, koja to nije trpjela i list je morao prekinuti izlaženje“, tumači istoričar Dušan D.Vuksan.

 

 

 

 

 

 

Komentari 6

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se