Žabljak
Umjereno oblačno
0.5 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
9.7 °C
Herceg Novi
Vedro
8.5 °C
Nikšić
Malo oblačno
6.9 °C
Cetinje
Pretežno oblačno
9.7 °C
Bar
Vedro
9.4 °C
Podgorica
Malo oblačno
10.9 °C
Ulcinj
Vedro
9.0 °C
Kolašin
Pretežno oblačno
5.1 °C

Izoštreno

29. 12. 2020. 16:24   >>  16:23 1

VEČERAS RUKOMETNO FINALE

N. Šofranac: Uvijek na raskršću decenija

Ispričaću jednu priču. O rukometu. O jednom finalnom turniru koji nije iznevjerio nikad otkad postoji, o dva velikana koji se simbolično izazivaju na zalasku decenije.

Mislio sam da će biti pravi dan da se piše o Novogodišnjoj turneji, da oživimo djela Nikenena, Vajsfloga, Tome, Bokleva, Vidhelcla, Ahonena, Hanavalda. I to nakon posljednjih sezona gdje smo vidjeli i gren slemove Stoha i Kobajašija, i mrtve trke do posljednjeg milimetra poput Kubacki-Lindvik. Da, kreću 4 skakaonice danas od 16.15 u Oberzdorfu, ali nakon diskvalifikacije Poljaka zbog kovida, da je pomenem samo u ovoj mjeri.

A rukomet je priča o beskraju, atomskom sportu, stalnom pomjeranju granica. Ko je juče vidio oba polufinala u Kelnu vidio je igru koja stalno ide naprijed, igrače od čelika i istovremeno gume koji pronalaze nove fizičke dimenzije i uglove realizacije, superiornost napada koji cijepaju odbrane, a opet ti klasni golmani koji na kraju presude. Barselona je srušila jos jednom san Pari Sen Žermena u goleadi 37:32, ne dozvolivši nijednom povratak Parižanima. Udarna bekovska linija Palmarson-Cindrić-Mem, previše brza, fleksibilna i kreativna za nikad predobru odbranu PSŽ-a, uz sve alternative u igri koje ima nezaustavljiva Barsa sa 63 pobjede za redom. Već dvije godine igraju na vanzemaljskom nivou i večeras žele da konačno okrune desetom titulom Evrope. Kad već nisu mogli u redovnom terminu u maju, onda sada pred Novu, pa u maju još jednom, to je njihov san! A u maju 2019. su u polufinalu protiv otpisanog Vardara vodili 16:9 na poluvremenu, pa šokantno izgubili. Zato je sinoć bio oprez do kraja.

PSŽ je od 2012.godine najbogatiji klub na svijetu, ubjedljivo čak u istoriji rukometa, budžet od 20 miliona u ovom sportu sve govori. Odmah su doveli monstruoznog strijelca Mikela Hansena iz Kopenhagena i najbolje krilo svijeta Abaloa iz Siudad Reala, a onda redom Omejea, Toft Hansena, Karabatića, Sagosena, Stepančića, Remilija, i koje su sve zvijezde tu prodefilovale. Tim svijeta, svaka nova kockica izgledala je ona ključna za savršenstvo. A zapravo je uvijek izmakao Cindrić, onaj mozak koji je falio, Kielce pa Vardar pa Barsa stizali su prije do njega. I sad je kasno. Sagosen ode u Kil, Omeje u penziju, Karabatić povrijeđen a već 36 godina. Što su oni samo ispustili, toliko histerije a najviše u polufinalu 2016. sa Kielceom Talanta Dusebajeva i u finalu 2017 koje su izgubili u posljednjoj sekundi od Vardara. A sta reći o polufinalu 2018 koje su izgubili od Nanta pa sjutradan gledali francusko finale Monpelje-Nant, kakva ironija za njihove arapske milione. I jos blamaža 2019, kad nisu ni stigli u Keln, Kielce ih je dobio 10 razlike u Poljskoj, oni vodili 11 u Parizu, a na kraju samo +8. Ovo juče je bio samo nastavak agonije, veliko je pitanje da li će u maju biti opet tu. Novca su imali i previše, a titula 0, dok je Vardar osvojio dvije, drugu bez primanja plate 8 mjeseci, sport je zaista univerzalno čudo. A Kelaifi izgleda više nema živce za rukomet.

A Barselona. Takođe vreća bez dna, dio su fudbalskog kluba, mogu da dovedu koga hoće, čak ni pandemija nije uticala jer su plate daleko manje nego Mesiju i drugovima. Barsa je najveći rukometni tim svih vremena, pune tri decenije je mjera top kvaliteta, ako osvoje večeras desetu krunu biće to najveća konsakracija. A prvi put o Barsi u rukometu čuo sam aprila 1985, kad je osvojila Kup kupova. Naime, Metaloplastika je u Madridu protiv Atletika postala prvi put i to nadmoćno šampion Evrope, a dan ranije Barsa je nadoknadila 10 razlike iz Mađarske i osvojila taj manji evropski trofej. Igrači Metaloplastika su to gledali na TV u Madridu i pričali kako se stvorila euforija u Španiji da i Atletiko može nadoknaditi 7 golova iz Šapca. U novembru 1986. Barsa je stigla u Šabac da protiv već dvostrukog šampiona Metaloplastike igra osminu finala, i bila demolirana. Nije pomogao ni naš golman Zlajo Arnautović (bio u štabu ZRK Budućnost 2001), ni sva pojačanja, ta Metaloplastika je tada bila svjetski fenomen, osvojila bi i treći put da se Vujović nije teško povrijedio protiv Rostoka. E, onda Barsa dovodi krajem 80-ih genijalce Vujovića i Portnera, a 1990 i pivota Vujovića koji je prvo bio posao u Atletiko. Sa tom šabačkom trojkom a pod vođstvom tada mladog trenera Valera Rivere postaju prvi put šampioni Evrope 1991, u grotlu Blaugrane. Uspjeli su to prije nego u fudbalu (1992) i košarke (tek 2003. nakon silnih izgubljenih finala). Od tada rukomet je ponos ovog sportskog društva, nikad ga neće zapostaviti. A u tom finalu 1991, bez obzira na drim tim, umalo da im Jugo škola ipak dođe glave, Proleter ih je dobio u Zrenjaninu tri razlike, a tamo držao egal do samog kraja. Koliko sam legendi čuo o tom revanšu od samih aktera, već tih dana od Damira Radončića, potom Rastka Stefanovića, pa puno kasnije Siska Nikočevića, pa sada "katalonca" Kaline cija je žena uhapšena na katalonskom referendumu. Sve ista priča, da su neki igrači Proletera malo pustili.

Nakon godina kad se u Španiji ulagalo stravično pa su na krov Evrope isli i Bidasoa i Teka Santander, a činio to i sjajni Zagreb uprkos ratu, Barsa je napokon zavladala od sezone 1995/96. Tada je stvoren savršen tim sa najboljim Špancima (Urdangarin, Masip, Ortega, Gihoza, Lozano, Garalda, Garabaja), pa naturalizovanim igračima poput Scepkina i legende Jakimovića, što je omogucilo da se preko njih dovedu jos dva vrhunska stranca, i to je već bila mašina. Uzeli su pet kruna u nizu, 1996,1997,1998,1999,2000! Zagreb je u finalima bio prosto nemoćan, Barsa je bila top planete, a kraljevska porodica stalno prisutna jer je Urdangarin oženio ćerku kralja Huana Karlosa. Bili su Galaktikosi prije fudbalera Reala.

A onda je stigao taj april 2000. i prvi veliki sukob sa novom nadirućom silom, njemačkim Kilom. Igralo se tada na dva meča, oba sam prenosio, sjećanja su veoma živa. U Njemačkoj je bilo 28:25 za Kil, uz veliki zal što nisu ubjedljivije. Ali bilo je jasno da ce biti teško za Barsu, Kil je predvodio veliki švedski trio Vislander-Olson-Levgren, koji su tada diktirali trend svjetskog rukometa. Onda sadašnji danski selektor Jakobsen, pa najjaci šuter planete Nenad Perunicic plus najbolji Njemci, kakva sila! U revanšu cak blaga prednost Kila 50 minuta, a onda potop u grotlu, 30:25 i sesta kruna za Barsu.

I naredne godine ih je Barsa izbacila u polufinalu, a ipak ih je u finalu kostao Portland iz Pamplone, i njihov Garalda kojeg su dali jer su doveli mađarskog tinejdžera Nađa koji će postati kapiten i legenda. Onda 2002. godina i Njemci konačno na tronu, ali Magdeburg a ne Kil, uzeli im Peruničića. Barsa je sedmu titulu osvojila 2005.godine nakon drame sa zemljacima Siudad Realom, kad je Šterbik odbranio posljednji sut Dušebajeva. Kakve su samo golmane imali, Tomi Svenson, Kasper Hvit, Arpad Šterbik, a kakve samo asove. Tada je i Portland bio čudesan sa Balićem, Vorijem, Kjelingom, Rokasom, a Siudad Real kad je Dušebajev sjeo na klupu jači od svih. Ljevaci Džomba, Abalo, Stefanson, Metličić, pivot Urios, Viran Moros, Markusen, pa Šterbik, kakva ekipa iz predgrađa Madrida. Bili su prvaci Evrope 2006,2008,2009! Tri puta u 4 sezone. Izluđivali su u polufinalima prebogati Hamburg, a u finalima nadoknađivali i 10 golova protiv Kila, niko nije mogao protiv sistema Dušebajeva. Zato je i Barsa tih godina apstinirala, a Njemci su postali definitivno najjača liga planete pretekavši Špance. Tako se 2007.godine desilo njemačko finale Kil-Flenzburg i krunom se konačno okitio Kil. Ključno je bilo što je Portland na krilima Balića uspio u četvrtfinalu izbaciti tada dominantni Siudad Real, a Kil onda njih u polufinalu. Jedan jedini sedmerac dijelio je tada našeg Muratovića i Valjadolid od finala. Ali red je bio da moćni Kil jednom osvoji.

Takođe, red je bio da se ova burna decenija okonća idealnim finalem Barsa-Kil. Te 2009/10 došlo je do kapitalne inovacije, uveden je fajnal for koji je u košarci imao toliko uspjeha i gledanosti, a u rukometu za prvog domaćina određen je Keln. Htjeli su da probaju, da vide kako će ispasti. E, tu počinje rukometna bajka. Prenosio sam cijelu tu rukometnu LŠ, sve moguće duele, a već u grupi smo imali Siudad Real-Hamburg što je bilo uobičajeno polufinale. Hamburg sa Vorijem, Lackovićem, Duvnjakom, braćom Lijevski, Stefanom, protiv imperije Dušebajeva, koja ih je potom izbacila jos jednom, u četvrtfinalu te 2010, spriječivši ih da stignu u Keln. A u Kelnu Barsa je lako dobila ruske Čehovske Medvjede, dok je Kil uz ogromnu podršku u posljednjim sekundama nekako detronizovao Siudad Real. Veliko finale decenije je bilo servirano, Barsa-Kil baš kao 2000! Na prvom fajnal foru moralo je biti tako. Barsa sa bukvalno dva tima, Sarić najbolji golman svijeta, urnebesno krilo Tomas i srednji bek Sarmiento iz novog talasa, pivot Soraindo, braca Entrerios, rus Igropulo, pa mladi fenomen Mikel Hansen, bombarder Nadj, i koliko još. Hansen je samo te godine bio u Barsi, već je bio čudo, obožavao fudbal i Mesija, ostao bi citav zivot, dan danas je misterija zasto su ga otjerali, navodno tako je želio Nađ. A da su znali da ce Nađ na poziv Vlade Mađarske otići već 2012, nikad se ne bi desilo. Na drugoj strani bio je Kil sa ubitačnim bekovima, Jiha-Ilić-Palmarson-Kim Anderson, te sezone ih je napustio Karabatić ali je sazreo Palmarson, plus Omeje na golu, Klajn gazio, Sigurdson. U čudesnom meču koji je pomjerio tadašnje granice rukometa Barsa je do 16:10 sve kontrolisala, a onda pala kao pokošena pod udarima Jihe i letećih krila. Kil je preokretom stigao do svoje druge krune, a te godine je osvojio triplu krunu, magična 2010. Od tada sadašnji trener Kila a jedno vrijeme takođe igrač Barse Filip Jiha nekoliko godina će se smatrati najboljim igračem svijeta uz Karabatića i Hansena. Bio je to slatki revanš za 2000.

Barsa je svoju osmu krunu osvojila već godinu kasnije na istom mjestu, u Kelnu, a Kil su uspjeli da svrgnu već u četvrtfinalu pobjedivši ih u oba meča! U polufinalu su tukli Rajn Nekar Leven, a u drugom polufinalu Siudad Real je po vječnoj navici tukao taj skupi Hamburg, koji je te godine postao šampion Njemačke svrgnuvši Kil! U španskom finalu Barsa je slomila Siudad Real i osmi put zavladala Evropom. Izgledalo je sve na njenoj strani, a onda se 2011/12 desila čudesna sezona Kila, najveća u istoriji rukometa. Opet su uzeli triplu krunu kao 2010, a najjaču ligu svijeta osvojili su sa 34 pobjede u 34 kola! Zaprepašćujuce, neponovljivo. Treba reći da je te godine Berlin stigao na fajnal for i vrlo namučio Kil, da je Gepingen osvojio EHF kup, da su uz moćne Flensburg, Leven i Hamburg tu bili i Veclar, Magdeburg i niz paklenih timova s najboljim igračima svijeta, dobiti sva 34 meča je podvig za Ginisa. Barsa je ispala već u četvrtfinalu od Hansenovog Kopenhagena, koji je otišao na F4 pa bankrotirao. Kil je u polufinalu savladao lisice iz Berlina, a u finalu opet taj Siudad Real koji je već promjenio ime u Atletiko Madrid, a treći put za redom izgubio finale u Kelnu. Ekonomska kriza, i ovaj veliki tim nestaje sa mape, a Dušebajev se seli u novi raj, poljski Kielce, novac ruskih željeznica.

Keln je bio i ostao domaćin F4 već 11 godina u nizu. Prvo eksperiment, a sada sportski praznik, Lankses Arena je futuristička, igra atomska, redovno svih 20 hiljada gledalaca, ovo je biser rukometnog kalendara. Evo i u sezoni 2019/20 kad je sve stalo, odlučeno je da se F4 u Kelnu desi u decembru sa 4 provizorno najbolja tima, samo da se desi. Novac koji donosi i bez publike je enorman. A preletimo kroz ovu retrospektivu da vidite samo kakve nevjerovatne priče su se dešavale tamo i nakon treće i za sad posljednje krune tog savršenog Kila 2012 i 2013.godine Kil je opet bio favorit i čekalo se finale sa Barsom. Ali u polufinalu jedan monstruozni Duvnjak i Hamburg koji je bio prošao svoj zenit uspjeva da ih sruši u totalnom vatrometu.

Hamburg je te sezone bio četvrti u Njemačkoj (Kil sampion ispred Levena na gol razliku), i plus znalo se da klub bankrotira i nestaje, a ipak su srušili giganta. Barsa je u svom polufinalu tukla Flenzburg koji je ludom srećom u četvrtfinalu prošao novu snagu Vardar u Skoplju. Tako je Barsa ušla u finale kao favorit protiv Hamburga, a ipak izgubila nakon trilera i produžetaka, umirući klub na krovu Evrope! Dovela je onda Barsa velikog Karabatića uz Lazarova i ostale asove, gazila sve u sezoni 2013/14, a kad je opet izgledalo neminovno njeno finale sa Kilom, dešava se da u repriznom polufinalu u Kelnu prokocka čak 6 golova prednosti protiv Flenzburga na 6 minuta do kraja! Od promašenog zicera Tomasa za +7, do gola Glandorfa sa sirenom, 6 minuta totalnog rukometnog ludila! Karabatic mjesec dana nakon toga nije pričao, najteži poraz velike karijere. A kako to biva, srce pobjeđuje u finalu, Flenzburg čupa još jedan nemoguc meč i nakon produžetaka osvaja protiv Kila! Koliko uzvičnika jos moram staviti. Keln, gdje cuda se dešavaju.

Misija Karabatića je bila jasna, 2015.godina u kojoj je evro titula imperativ, i osvojili su je, u finalu protiv Vesprema i bivšeg kapitena Nađa, koji je u polufinalu izbacio Kil i opet spriječio finale snova Barsa-Kil. Bila je to deveta i za sad posljednja kruna za Barsu, a Karabatić je mogao da pređe u Pariz. Dakle, od tada ni Barsa ni Kil više nisu osvajali.

Ali čuda nisu stala, šta smo vidjeli 2016. Vesprem opet bolji od Kila i izgledalo je da stiže premija i za ovaj veliki državni projekat, doveli su zvijezde sa svih strana, oteli Palmarsona Kilu, gomilu Španaca, plus povratnici Ilic i Vujin..U finalu Vesprem je vodio čak 25:16 protiv Kielcea na 15 minuta do kraja, po svim rezonima gotovo i već se pjevalo. A onda taj stari trans Dušebajeva koji je viđen toliko puta u Siudad Realu prethodne decenije, ludo stizanje po notama Zormana, Lijevskog i Hrvata, potom 4 produžetka u kojima se Vesprem vadio, pa trijumf Kielcea na sedmerce za istoriju. Najluđe finale svih vremena, preko ne može!

A ni to nije sve, 2017 su baš svi čekali finale Barsa-PSŽ, ali Vardar je u polufinalu šokirao Barsu 26:25 golom sadašnjeg igrača Barselone Cindrića u posljednjoj sekundi, a u finalu i moćni PSŽ golom Čupica takđje u posljednjoj sekundi! Naš Borozan veliki junak te lude titule, Makedonija ih je dočekala u transu! Postao je tako običaj da u Kelnu ne slavi najjači nego najhrabriji, svi su počeli da vjeruju. Što tek reći za Monpelje 2018? Izbacili su u osmini Barsu koja je bila nikad veći favorit te godine, onda zgromili Flenzburg u cetvrtfinalu, a kako su samo svrgnuli šampionski Vardar u polufinalu. Uz taj šok Nant-PSŽ u drugom polufinalu, na završni boj su im dosli Lazarov i drugovi na "Francuskom fajnal foru". Slavio je u transu Monpelje sa Dijegom Simeoneom iz Argentine, sa sinom Džeksona Ričardsona Melvinom, sinom Zlatka Portnera Nikolom..kakva titula, no tu će i stati. Onda misliš da je to sve, pa 2019 Vardar učini još veće čudo, puno veće nego 2017. Na pola sezone postalo je jasno da Samsonenko neće više plaćati, da klub pada na niže grane, a ipak igrači bez plata se ujedinili osim Borozana koji je napustio. Kako su Karačić, Skube i drugovi prošli grotlo Segeda u četvrtfinalu, uz ispadanje PSŽ tog dana nešto se već kuvalo.

Ali u Kelnu Barsa je vodila 16:9 protiv Vardara u polufinalu kao što već rekoh, sve je bilo jasno, Aleks Dušebajev koji je s Vardarom osvojio 2017 pa otišao kod oca u Kielce, napustio je mecčna poluvremenu ne vjerujući u svoje bivše drugove. A onda ta rukometna groznica, kako je odigrao Moraes partiju zivota, kakav je strah ušao u asove Barselone, kako se prednost topila. Gledati to na pjeni od mora, posljednjeg dana Igara malih zemalja u Budvi, a sat uoči finala Liverpul-Totenhem bila je posebna vibracija. Čudo. I naravno čudo do kraja, kao Hamburg 2013, kao srčani Flenzburg 2014, kao nestvarni Kielce 2016, kao sam Vardar 2017 i Monpelje 2018, i ovaj odlazeći Vardar 2019 je otišao do kraja. U finalu su spriječili favorizovani Vesprem da konacno ostvari svoj san i opet im istrgli titulu! Bio je to do juče posljednji fajnal for u Kelnu.

Kako je ovaj mega dogđjaj postao uklet za prebogate poput PSŽ-a i Vesprema i kad imaju sve u rukama, a tako nemoguće dostupan za autsajdere, priča je za sociologe i psihologe. Previše puta da bi bilo slučajno. Onda možete shvatiti kolika je bila želja i sinoć kod igrača Vesprema da opet odu do kraja i sruše Kil, jer ove godine opet blistaju. Ali i Kil je nakon nekih praznih godina opet silan i desio se novi epski mčc. Letio je Kil do 18:11 u finišu prvog, na krilima genijalnog Zarabeca te svjetskih ikona Duvnjaka i Sagosena (koji je ovaj F4 izborio u dresu PSŽ a igra ga u dresu Kila). Izgledalo je prelako, a ipak Vesprem se diže, topi i topi, sjajni Egipcanin Jahia, potom srednji bek Lekai i krilo Marguc, super golman Korales koji hipnotiše Sagosena i Pekelera, a onda naš Borozan koji bombama donosi 24:24! I ne samo to, Kil više ne može ništa da pogodi, voda do grla, nakon cepelina Borozana je cak 28:24 za Vesprem na 9 minuta do kraja! Ali nakon tajm auta Jihe Kil se diže iz mrtvih, brze ruke Duvnjaka, igrač više, kazne na prazan gol, a onda i majstor Sagosen dolazi sebi za kontraobrt 29:28 i napad. Tada Jiha suludo ide 7 na 6 i daje infuziju Vespremu koji pogađa na prazan gol i ide u produžetke. Kad je golom Nenadića Vesprem okončao strašni prvi produžetak sa 34:32 i igračem više opet je izgledalo gotovo, a Kil se opet brzo vratio i čak poveo 35:34, kakav je gol noktima isčupao pivot Pekeler. Na Kraju 36:35, presudio vječni Ekberg, odbranili su se srcem na kraju, za Vesprem sve vec viđeno, golema tuga i meč za treće mjesto s Parizanima da podijele sve suze ovog sporta. A finale, pa ono idealno, evo ga opet, Barsa-Kil!!

Vidjeli ste i sami, ovo finale se zaista dešava uvijek na kraju decenije i samo tada. Sad i bukvalno, dva dana prije kraja decenije. Bilo je 2000 viteško, bilo je 2010 moderno viteško, a sada i 2020 atomsko viteško. Prenosio sam oba ta duela 2000, kao i taj prvi u Kelnu 2010, a vidjeli ste koliko puta od tada su senzacije spriječile da se opet sretnu. I večeras će se sresti, stari sjaj je vraćen nakon godina ogromnih iznenađenja. Neki od velikana će slaviti, Kil četvrti put ili Barsa deseti put. Barsa je sad puno veći favorit nego 2010, tim osim što je toliko zvučan i igra savršeno, u nenormalnoj brzini 60 minuta, sve lomi. Prije samo mjesec dana dva put su slomili Kil u "back to back" mečevima ove nove Lige šampiona 2020/21 gdje Barsa takođe leti ka tituli. U Njemačkoj je bilo čak 26:32, a u Kataloniji 29:25, ta Barsa od 63 pobjede u nizu čeka večeras iskonsku radost nakon pet i po godina. Ali Kil sa svojim karakterom, s varijetetom bekova Duvnjak-Sagosen-Zarabec-Vajnhold-Rajnkind, sa odbranom puno čeličnijom od PSŽ-a i Landinom koji je puno bolji golman od Zerara (čudesni Volf otisao u sve bogatiji Kielce), neće biti za šalu i vidi svoju šansu za raj. Uostalom, puno veća čuda su se dešavala, biće borba neprestana. I da li baš i finale na 65 golova kako se projektuje, ili bar nesto manje, tek čeka nas utakmica decenije u 20.30. Tradicionalna već.

Komentari 1

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo