LUKŠIĆEVA INICIJATIVA

Mesić: „Jugoslavija“ nema nikakve šanse

Bivši predsjednik Hrvatske u dva mandata i posljednji predsjednik Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Stjepan Mesić kaže da saradnja država bivše Jugoslavije u formi političke asocijacije – nema nikakve šanse!

''Jer, što god se tiče Jugoslavije, pa i krnje Jugoslavije, ono nema nikakve šanse. Imali smo dva eksperimenta s Jugoslavijom i oba su, dakle i prva i druga Jugoslavija, završili u krvi. U smislu nekakve političke asocijacije, dakle, to nema nikakvog smisla, ali ekonomska saradnja, usaglašavanje, recimo, sa standardima EU, a radi što bržeg i lakšeg ulaska u EU, međusobno informiranje i suradnja u tom smislu, imali bi svoje koristi za sve zemlje koje bi na taj način surađivale'', kazao je Mesić za agenciju Anadolija koja je anketirala pojedine javne ličnosti iz ex YU dražava povodom tzv. Lukšićeve inisijative.

Kako je ranije najavljeno, lideri Albanije, BiH, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije trebalo bi krajem ovog mjeseca, na marginama zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, da razgovaraju o formiranju parlamentarne skupštine zapadnog Balkana, i u skladu s tim i svim mogućim zajedničkim djelovanjima. Inicijativa je, očekivano u ovakvim prilikama, naišla na odobravanje u Evropskoj uniji.

Riječ je o inicijativi ministra vanjskih poslova i evropskih integracija Igora Lukšića, o konstituisanju "balkanske šestorke" - G6 u kojoj bi bili Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija i Srbija.

U „non-pejperu” koji je Ministarstvo vanjskih poslova i EU integracija Crne Gore dostavilo zemljama na koje se inicijativa odnosi, navodi se da će osim parlamentarne skupštine biti djelovano i u pravcu formiranja zajedničke balkanske policije.

Banac: Balkanske državice osjećaju se izolovano

Dr. Ivo Banac primjećuje, pak, da se balkanske državice na neki način ''osjećaju izolovano i u njima ima mnoštvo nesređenih situacija'', zbog čega i dolazi do ovakvih inicijativa.

''Proces ulaska u EU je izuzetno mukotrpan i dugačak. Sigurno ima dosta tih ad hoc rješenja koja se pojavljuju. Ja mislim da to ne smije postati neka vrsta zamjene za evropske integracije ili za ulazak, što je takođe važno, u NATO. Prema tome, ja nemam ništa protiv da se na neko način pojača saradnja tih zemalja. Mislim da je to uvijek dobro, posebno ako doprinosi sabilizaciji u regiji. Ali ne smije postati zamjena za ono što je najvažnije'', komentariše ugledni ugledni profesor.

Dežulović: Igrači, nafta, oružje i heroin 

Ugledni hrvatski novinar i pisac Boris Dežulović slaže se sa pojedinim srbijanskim kolegama koji smatraju da je, sudeći po svemu, Jugoslavija danas više živa ima nego dok je zaista postojala.

''To je paradoks kojega su opet razumniji ljudi mogli anticipirati i prije. Bilo je potpuno jasno da se Hrvatska ili Slovenija odvajanjem iz Balkana neće izdvojiti u nekakvu evropsku širu priču. Nisu iz tog kruga izašli, oni su u njemu ostali. Nije nam, kao što se ovdje govorilo, bugarska književnost postala bliža od srpske, a ne znam engleska bliža od bugarske. Govorimo istim jezikom, tu smo osuđeni  jedini na druge, u susjedstvu, i bilo je potpuno sumanuto očekivati da između nas se može rascijepiti nekakav veliki istorijskih ponor. To je nemoguće! Ne samo zbog tih rodbinskih veza, a jesu, čak i vrlo fizički rodbinske, već jer smo naprosto upućeni jedni na druge u svakom smislu. Upućeni smo jedni na druge i kad kupujemo igrača za fudbal, kad kupujemo naftu, oružje i heroin. Tu smo svi najbliži'', zaključuje Dežulović.