40 MILIONA ŽRTAVA

Vijek od početka Velikog rata

Na današnji dan prije jednog vijeka započeo je Veliki rat, kasnije nazvan Prvi svjetski rat, mjesec dana nakon atentata u Sarajevu, u kojem su ubijeni prijestolonasljednik nadvojvoda Franc Ferdinand i njegova supruga.

Austro-Ugarska je tog 28. jula 2014. objavila rat Srbiji, a time je, kako će se ispostaviti, počeo i Prvi svjetski rat. 

Objava rata upućena je Beogradu u prepodnevnim satima, običnom telegrafskom poštom.

Telegram je sadržao tri rečenice.

U prvoj je stajalo da vlada Srbije nije "na zadovoljavajući način odgovorila na notu" iz Beča, dostavljenu 23. jula, odnosno na ultimatum.

Potom je slijedio stav da je otuda Austro-Ugarska "prinuđena da se osloni na silu oružja".

A treća, posljednja rečenica glasila je:

"Austrougarska smatra da se od ovog trenutka nalazi u ratu sa Srbijom".

Sjutradan je Franc Jozef, car Austrije i kralj Ugarske, objavio ratni proglas "narodima" njegove zemlje, u kojem je stajalo da je primoran "da se lati mača u cilju odbrane časti", te da je "carsko-kraljevska vlada nastojala da na miran način riješi spor", ali bez uspjeha i to tuđom krivicom.

Vlasti u Beču su atentat u Sarajevu iskoristile kao izgovor da krenu u obračun sa Srbijom, uvjerene da će Srbija biti brzo poražena, te da će to biti "mali rat" koji će vrlo brzo biti okončan uspjehom.

Otuda je tekst note odnosno ultimatuma koji je baron Gizl predao vladi Srbije 23. jula bio sročen tako da se podrazumijevalao da je gotovo nemoguće da ijedna suverena zemlja ono što je u njemu traženo prihvati.

Cilj je, sasvim izvjesno, bio da on bude odbijen, o čemu svjedoči i činjenica da je baron Gizl, kada mu je 25. jula Nikola Pašić predao izuzetno pomirljiv odgovor srpske vlade, odmah odgovorio da on "nije zadovoljavajući".

Uslijedilo je i zvanično pismo austrijskog poslanika srpskom ministarstvu inostranih djela istovjetne sadržine, a osoblje poslanstva i sam baron Gizl su ubrzo potom iste večeri napustili teritoriju Kraljevine Srbije.

Kako se tim činom dogodio prekid diplomatskih odnosa, vlada Kraljevine Srbije objavila je, takođe u izuzetno pomirljivom tonu, manifest u kojem je stajalo:

"Uzdajući se u pomoć Božiju, u svoju pravicu, kao i u prijateljstvo velikih država, koje, uvjereni smo žele isto tako da se mir održi, nadamo se da će se ovaj sukob svršiti mirno; ali, kako je austrougarski poslanik večeras izjavio u ime svoje vlade da nije zadovoljan našim odgovorom i da konačno prekida diplomatske odnose, vlada je srpska prinuđena da, za svaki slučaj, odmah preduzme najpotrebnije vojničke mjere za odbranu zemlje. Smatramo za dužnost pozvati narod na odbranu otadžbine, vjerujući da će se našem patriotskom pozivu svaki rado odazvati. Ako budemo napadnuti, vojska će vršiti svoju dužnost...".

Već sjutradan, 26. jula, uslijedila je mobilizacija, a istog dana mobilizaciju je objavila i Austro-Ugarska.

Zapravo ukaz o mobilizaciji cjelokupne vojske izdat je 25. jula u 22 sata, a za prvi dan mobilizacije određen je 26. jul.

Odmah potom formirana je Vrhovna komanda srpske vojske na čijem se čelu našao general Stepa Stepanović, kao zastupnik trenutno odsutnog vojvode Radomira Putnika.

Vrhovna komanda je odmah preseljena u unutrašnjost zemlje, u Kragujevac, pošto se Beograd tada nalazio na samoj graničnoj liniji.

Istovremeno uslijedilo je naređenje da se Dvor, Vlada, državna nadleštva, Narodna banka s trezorima, državna arhiva i Presbiro, upute u unutrašnjost zemlje.

Odluci vlade u Beču da stupi u rat prethodila je podrška Njemačke, tako što je 7. jula na ministarskom zasijedanju u Beču odlučeno da se Srbiji uputi nota čija će sadržina biti neprihvatljiva, a što je razrađeno potom na sastanku u Bad Išlu.

Procjena Berlina i Beča je bila da će njima uspjeti da munjevito izvrše mobilizaciju i koncentraciju snaga, prije Francuza, a pogotovo Rusa.

Namjera je bila da se munjevitim prodorom preko Belgije, slomi Francuska.

Njemci su vjerovali da će se ponoviti scenario iz francusko-pruskog rata 1870/71. kada je Francuska strahovito poražena. Tek potom namjeravali su da se sve snage usmjere prema Rusiji.

Dan nakon objave rata, 29. jula, regent Aleksandar Karađorđević objavio je proglas narodu:

"Na našu Srbiju nasrnulo je veliko zlo. Austrougarska nam je objavila rat (... ) Ja sam prinuđen pozvati sve moje drage i hrabre Srbe pod srpsku trobojku..."

Tog 29. jula, ruski car Nikolaj Drugi objavio je delimičnu mobilizaciju, stavljajući do znanja da Srbiju neće prepustiti na milost i nemilost. Sjutradan, 30. jula, Njemačka je uvela opštu mobilizaciju, a 1. avgusta objavila je rat Rusiji.

Već 2. avgusta Njemačka je napala Luksemburg, a 3. avgusta objavila je rat i Francuskoj.

Pošto je Belgija odbila njemački zahtjev za prelazak preko njene teritorije, Njemačka je 4. avgusta objavila rat i Belgiji, a odmah potom Britanija je, zbog njemačkog nepoštovanja neutralnosti Belgije, 4. avgusta 1914. objavila rat Njemačkoj.

Započeo je Veliki rat, kasnije nazvan Prvi svjetski rat.

Posljedica rata bilo je više od 40 miliona žrtava, uključujući približno 15 do 20 miliona mrtvih vojnika i civila, čime je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj istoriji, koji je značajno razorio države i ekonomiju, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera.

Zbog toga su ga nazvali i Rat koji će okončati sve ratove. Oko 60 miliona evropskih vojnika bilo je mobilizovano od 1914. do 1918.