s.đ.

PAKISTAN

"Univerzitet za džihad" se finansira iz javnih fondova

Vjerska škola Darul Ulom Haćania, locirana u Akora Kataku na sjeverozapadu Pakistana, poznata je po fundamentalističkim islamskim propovijedima i odškolovavanju generacije boraca za avganistanske Talibane i Teherik-e Talibane u Pakistanu (TTP), takođe poznate kao pakistanski Talibani.

Otprilike 3.000 mladih muškaraca sa bradama i vjerskim kapicama studira na raskošnom Haćania kampusu – smještenom oko 50 kilometara istočno od glavnog grada Kiber Paktunkva, Pešavara, i 90 kilometara zapadno od glavnog grada države, Islamabada – što ga čini jednim od najvećih edukativnih islamskih centara na svijetu.

Kao što se i očekuje od islamske obrazovne institucije, studenti napamet uče Kur'an i studiraju Islamski zakon kao i učenja poslanika Muhameda. Ali, učenje seminara ukorijenjeno je u sunitskom Deobandi pokretu, koji se razvio u Indiji krajem 19. veka kao opozicija britanskom kolonijalizmu. Za njega je tipično da ohrabruje svoje pristalice da sprovode nasilni džihad zbog čega ta vjerska škola ima negativnu konotaciju.

"Studenti fakulteta i bivši studenti intimno su povezani sa nekoliko militantnih grupa", rekao je Majkl Sempl (Michael Semple), stručnjak za Avganistan i Pakistan sa univerziteta Kvins u Belfastu.

"Avganistanski Talibani najvjerovatnije imaju najbolje razvijene veze i sistematski regrutuju nove mlade diplomce", dodaje. "Ovo čak nije ni djelimično skrivena djelatnost. Regrutovanje djeluje kao što bi profitabilne kompanije vršile pronalaženje osoblja na sajmovima za zapošljavanje."

Istorija nasilja

Neki od ozloglašenijih diplomaca je dugogodišnji avganistanski talibanski lider Mula Muhamed Omar, koji je umro 2015. godine u Pakistanu, i Dželaludin Hakani, vođa pakistanske Hakani mreže koja je povezana s avganistanskim Talibanima.

Za Asima Umara, vođu južnoazijskog krila Al-Kaide, takođe se vjeruje da je studirao na Darul Ulom Haćaniji.

Pakistanske novine "Dawn" (Zora) takođe su izvijestile da su dvojica osumnjičenih uključena u pokušaj atentata iz 2007. godine na pakistansku premijerku Benazir Buto, takođe pohađali školu. Sa Haćanije odbacuju te tvrdnje.

Vođa vjerske škole, Sami-ul Hać, koji sredinom marta 2018. nije uspeo u svojoj kandidaturi za pakistanski Senat, ne stidi se veza Darul Ulom Haćanije sa avganistanskim Talibanima.

Osamdesetogodišnji imam s ponosom prihvata naziv "otac Talibana" i izjavljuje u intervjuu iz 2009. da njegovi učenici treba da se bore protiv američkih snaga u Avganistanu. Citiran je kako je opisivao Mula Omara kao "anđela" i jednog od svojih najboljih učenika.

Vjerska škola – koju je inicirao Haćov otac 1947. godine, iste godine kada je Pakistan dobio nezavisnost od britanskog radže – objavio je, u dva toma, kolekciju dokumenata kroz koje se hvali svojom ulogom u "avganistanskom džihadu".

Tokom rata između Avganistana i Sovjeta, 1979-80. u bogosloviju su stigli milioni iz donacija preko koji su obezbijeđene hiljade boraca u ratu. Tokom tog perioda škola je postala plodno tlo za regrutaciju u islamističke grupe.

„Mnogi učenici ove medrese (verske škole) su se borili u Avganistanu i Pakistanu i pridružili se trupama i avganistanskih i pakistanskih Talibana", kaže pakistanski novinar i stručnjak za Talibane Rahimulah Jusufzai. "Ne idu svi studenti da se bore, ali većina radikalnih se pridruži ovim militantnim grupama i zauzme vodeće pozicije."

Jusufzai kaže da Darul Ulom Haćania nije kamp za obuku terorista, već da su njegovi bivši studenti uticajni prethodnici za sadašnje studente koji postaju njihovi sljedbenici. Bogoslovija takođe promoviše narativ po kome rezonuje većina u Pakistanu – da Zapad napada Islam.

Milioni kroz javne fondove

Godinama, Pakistan je obećavao da će suzbijati vjerske škole koje propovijedaju nasilje i koje su mjesta za regrutaciju domaćih i stranih islamističkih militanata.

Ipak, radikalne vjerske škole kao što je Darul Ulom Haćanija nastavljaju slobodno da djeluju, pa i da dobijaju finansije iz državnih fondova.

U februaru, vlada provincije Kzber Paktunkva dala je bogosloviji 2,5 miliona američkih dolara kako bi pomogla društveni uticaj te kontroverzne institucije.

Opozicioni političar Imran Kan, pakistanske stranke Tehrik-e Insaf (PTI) takođe je dao 2,7 miliona američkih dolara iz javnih fondova Darul Ulom Haćaniji u 2017. godini.

Analitičari kažu da su fondovi korišćeni za renoviranje velikog kampusa tog seminara, a ne da se moderniziraju ili uključe različita učenja u već postojeći program.

Pakistanski političari su napali odluku konzervativaca PTI-ja koji imaju vrlo bliske veze sa teškolinijaškim islamskim političkim strankama i ličnostima.

Bilaval Buto Zardari, predsednik Pakistanske narodne partije je rekao da je "šteta", dok je Sajed Alam Mehsud, predsjednik nacionalističke partije Volesi Tevrik rekao da je ovaj potez "dokazao" da je Vlada "podržavala ekstremističke elemente".

"Težak zadatak"

Pakistan je pokrenuo nacionalni akcijski plan kako bi se suprotstavio ekstremizmu nakon napada u decembru 2014. kada je napadnuta vojna škola gdje su talibanski militanti ubili preko 150 ljudi, a većina su bila djeca. Plan uključuje registraciju vjerskih škola i reformu njihovih školskih planova tako što će se uvesti i moderni i sekularni predmeti.

"Donošenje reformi je, kako se čini, težak zadatak", kaže Jusufzai. "Ove škole i njihove ideologije ustoličene su tokom dugog perioda i danas imamo milione studenata koji su završili te škole. Mislim da nedostaje pažnje koje bi vlasti trebalo da usmjere na njih."

Sempl je rekao da su ti seminari i njihovi vodeći predavači postali višestruko uticajni i moćni u društvu i politici Pakistana.

Takođe kaže da to objašnjava odluku PTI-ja da donira Darul Ulom Haćaniju i njihovog vođu Haća, vođu Jamiar Ulema-e Islama, političke partije koja će učestvovati u opštim izborima tokom 2018. godine.

Škola i njen lider, Sami-ul Hać, imaju veliku mrežu bivših studenata širom zemlje“, rekao je. "Vrlo je značajno da se primijeti da je Sami-ul Hać i njegova mreža političkih uticaja bila presudna u odluci PTI-ja koja je obezbijedila finansije".

(Tekst objavljujemo u okviru saradnje s RSE)